utorak, 14. listopada 2014.

Turska 2

Evo, ako ste sumnjali u moj tekst o Turskoj kao velikom zlu od Beča do Teherana, link na današnji tekst u Večernjem listu.


nedjelja, 12. listopada 2014.

Turska

Gledamo danas kako Turska s veseljem dozvoljava genocid na Kurdima od strane ISIL-a i čudimo se zašto NATO zemlja, naizgled sekularna, dozvoljava tako nešto. Čudimo se jer ne pratimo povijest.
2000 godine turski je ministar vanjskih poslova obznanio da je glavni Turski cilj u 21. stoljeću obnoviti Otomansko carstvo. Ako je tko i pročitao taj interview sigurno se nasmijao na takve teze, ali danas smo svjedoci da je Turska itekako na tom putu.
Prva etapa je bila financijsko-kulturna ekspanzija.
Naime, vrlo brzo Turska je postala drugi najveći investitor u BiH, jedan od najvećih investitora na Kosovu, a kao investitor prisutna je i u ostalim zemljama jugoistočne Europe. Ujedno je jedna od najjačih ekonomija na prostoru Europe, Turkish Airlines su postali 2. ili 3. zrakoplovna tvrtka u Europi, itd.
Regresije radi, kao financijer i ekonomska sila postala je idealna za regrutiranje ISIL-ovih boraca po Europi, a kako je i veliki zračni prijevoznik, to joj je olakšalo transport tih ljudi do Sirije i Iraka.
Nadalje, od 2000. godine počinje masovna investicija u turske sapunice kojima se nastoji oslikati tursko društvo kao bogato i otmjena, odnosno kroz povijesne serije turska snaga i povezanost sa određenim prostorima bivšeg-budućeg turskog carstva.
Slijedeći korak je bilo tipično subverzivni - uništavanje velikih i jakih "diktatura" (kako nas to Amerikanci žele uvjeriti) na području bivšeg carstva - od Tunisa do Egipta. Nakon što je i to, u suradnji s SAD-om koji je imao druge planove (o tome u nekom drugom blogu) u ovome uspjela, Turska se okrenula neposrednim susjedima od kojih je uništeni Irak bio nikakva prijetnja, a Sirija ogromna.
Stoga je ponovo u suradnji s Amerikancima pomogla pobunu protiv njoj nesklonog režima u Siriji i financijski i vojno pomogla stvaranje ISIL-a. Uostalom, jedni pošteđeni stranci zarobljeni od ISIL-a bili su 33 turska diplomata/članova osoblja. 
Kako je već oko turske 400 km granice pod kontrolom ISIL-a, to je dostava ljudi i tehnike još lakša. 
Naravno, da bi takva suradnja bila moguća, turska sve više islamistička (naizgled sekularna) vlast je prvo napravila velike i opsežne čistke u turskoj vojsci koja je branila sekularnu državu Ataturka, a iskoristila je svoj nastali položaj gdje o njoj ovisi i NATO i Amerika kako bi to provela bez ikakva otpora sa Zapada.
No, tu nije računala da će Rusija braniti svoju jedinu Sredozemnu pomorsku bazu (a upravo mogućnost da Sirija "padne" je ubrzalo ruske planove osvajanja i pripojenja Krima, no to je druga priča), te ni nakon 3 godine nije uspjela u svom naumu. 
Tada nastupa faza čišćenja - uništiti sve domicilno stanovništvo kako bi se lakše provela kasnija okupacija. Mada Turska nema problema s genocidom (sjetimo se Armenije), ovdje je prljave poslove prepustila ISIL-u. I zato dok i zadnji Kurd ne bude uništen neće poduzimati ništa da im pomogne. 
Naprotiv, radit će i dalje na jačanju ISIL-a jer je ostao još jedan protivnik, a to je trenutno najjači igrač u regiji - Iran. Ne treba zaboraviti da se "teroristički" Hezbolah prvi uključio u borbi protiv Al-Qaide i ISIL-a, a u obrani Sirije koja je tradicionalan iranski saveznik. Stoga je Turskoj u izrazitom interesu da se genocidom istrijebe šijiti s područja Sirije i Iraka (90% stanovništva Irana su šijiti). 
Jednom kada se i ti ciljevi ostvare, vjerojatno će Turska pokrenuti vojnu akciju kojom će, pod izgovorom uništenja ISIL-a okupirati područje "kalifata" i pripojiti ga sebi. Naravno, prikazujući se cijelom svijetu kao dobročinitelj i osloboditelj. A prema stanju medija, lako je očekivati da će se uloga Turske u tom smislu još više istaći. Povijest nas uči da je mali korak od osloboditelja do okupatora. 
Ali nas uči i da tko s vragom tikve sadi.... Pa bi se ISIL Turskoj mogao obiti o glavu, kada neprijatelja ponestane. A radikalne fanatike nitko nije uspio kontrolirati (sjetimo se Talibana u Afganistanu). 
Dakle, nova Ruanda je, zbog sterilnosti EU, Amerike ali i kratkovidnosti Rusije (brani Siriju, ali gubi ostatak regije i dobija agresivnog južnog susjeda koji će rado financirati ruske islamiste i radikale, umjesto politički patetične i vojno nesposobne EU koju si je Rusija odredila kao neprijatelja) sve izglednija. A time i definitivni početak kraja europske civilizacije kako je to lijepo napisao Samuel P. Huntington. 

ponedjeljak, 29. rujna 2014.

Uklanjanje veza

Zvijezde na nebu su se idealno položile za čišćenje. Ali ne auta, stana ili kuće, već za čišćenje veza.
Predložit ću vam samo jedno.
Otvorite bilo koju društvenu mrežu koju koristite i pogledajte sve "prijatelje". 
Za početak, odmah obrišite sve za koje ne znate tko su uopće.
Nakon što se malo odmorite od ovog napornog zadatka (možete uključiti usisavanje stana ili pranje suđa u odmor), obrišite sve kojima se niste javljali ili njihove objave pratili zadnjih godinu dana.
Napravite pauzu i prespavajte ovo emotivno pražnjenje.
Sutradan slijedi brisanje svih onih s kojima u zadnjih 6 mjeseci niste komunicirali niti ih vidjeli "u živo". 
Treći dan, obrišite i sve one koje držite među prijateljima reda radi, koji vas živciraju, čine nelagodnim, uglavnom izazivaju loše emocije. Loše za vas, ne za društvo ili okolinu. Ovo nikako nije lako jer počinjemo misliti kakva će reakcija nastati. Hoće li se naljutiti, zamrziti vas, početi raditi protiv vas, tužiti vas rodbini (nadam se ne i roditeljima) itd. 
No odmah odbacite ovakav način razmišljanja jer to vam sigurno nisu niti prijatelji, pa čak ni poznanici. S ovima prvima komunicirate na dnevnoj ili tjednoj osnovi, a s drugima barem jednom mjesečno. 
I ne brinite se hoće li se netko naljutiti - tko se naljuti, ionako ne zaslužuje biti vaš prijatelj. 
Kada ih sve počistite, iznenadit ćete se koliko će novih ljudi doći u vaš život. Jer kao što odbacujemo staru odjeću da bi bilo mjesta za novu, isto je i sa vezama. Moramo otpustiti stare, da bi bilo mjesta za nove. 

četvrtak, 25. rujna 2014.

Misli i voli

Vrlo često postavljamo pitanje Bogu, Univerzalnom, Svemiru ili nečem drugom nedokučivom da bi trenutak kasnije zaključili da nas se ne čuje, mada je istina da mi uopće nismo bili spremni niti istinski želim čuti odgovor. Slično je i kada izvučeno Tarot ili anđeosku karticu ili nam netko pročita horoskop. Ako smo uslugu nešto i platili, to ćemo biti spremniji i poslušati.
No ja vas pozivam na nešto besplatno. 
Koliko puta dnevno pomislite na drugu osobu? Na nekog voljenoga, člana obitelji, prijatelja, kolegu ili nekoga koga ste tek slučajno zapazili u tramvaju ili na kakvom drugom mjestu.
Jeste li ikada pokušali misliti na tu osobu puni ljubavi prema njoj? Jeste li možda primijetili da osobe na koje često mislite s bez rezervnom ljubavlju i prema vama počinju pokazivati sve veću ljubav. 
Ovdje ne mislim na požudu ili strast, da ne bi pomislili da ako projicirate te osjećaje na drugu osobu garantirano ta osoba poludi za vama (ovo je inače područje crne magije jer osobi namećete ono što ista ne želi).
Mislim na onu ljubav koja ne traži uzvrat već se bez rezerve daje. 
Ako ovo niste do sada uradili, probajte, vježbajte, usvojite tu naviku. Ne košta ništa, a i najmanji uspjeh bit će velika nagrada. I kada se uvjerite da stvar radi, poučite i druge ovome. 
Pa možda i svijet postane barem malo bolje mjesto.