Humor andjela

Vjerovali u anđele ili ne, teško da zadnjih 5-6 godina niste naletjeli na neki članak, knjigu ili dokument o anđelima. Možda ste bili na anđeoskim radionicama, možda čak kupili figurice anđela ili anđeoske karte. 

Kako bilo da bilo, kada se čovjek prvi puta nađe u situaciji da ne može platiti račune, da ukida razne pretplate i da npr. dnevno za preživljavanje ima 30-ak kn, te ne vidi nikakvu svjetlu budućnost već samo tamu, onda se mora nasmijati od srca kada primi ovakvu anđeosku poruku:

"Vrijeme siromaštva je iza tebe, dijete. 

Od danas si bogato, od danas si sigurno i mi i Zemlja volimo te!".

Pa jedino što možemo reći: Hvala anđeli što vidite svjetlo na kraju tunela, makar to bila i lokomotiva koja juri nama u susret. 

Marketing vs. preporuka

Još uvijek živimo u svijetu preplavljenom reklamama, mada već godinama marketinški stručnjaci (posebno iz SAD-a) govore da su reklame mrtve.

Zašto je tome tako? Da li su (naši) marketinški stručnjaci, mada se vole podičiti kreativnošću, vrlo inertni i nemaštoviti? Zaista, kada ste zadnji puta vidjeli neku zbilja zanimljivu reklamu?

Tu i tamo, naletim na neku pa se iznenadim, ali reklame na Internetu preskačem kao da imaju kugu. A takav je trend kod većine osoba koje surfaju Internetom. Naravno, kada bi marketinški stručnjaci priznali da pojma nemaju, ostali bi bez posla, pa i dalje smišljaju reklame koje su češće iritantne i odbijaju vas od proizvoda nego suprotno. No bitno je da se troše milijarde kuna, bez pravog rezultata.

A zašto marketing reklamama (audio, video, slikovnim) više uglavnom ne pali? Zato što su ljudi shvatili ono što je davno napisao Seth Godin: Svi su marketinški stručnjaci lažljivci. I potrošači više ne vjeruju lažljivcima koji uglavnom i zarađuju na laži.

Vjerujete li vi zaista da se u paštete stavlja najkvalitetnije meso? Ili u hrenovke? Da su banke na vašoj strani i da vas cijene kao klijenta? Da su političari pošteni i neprekidno rade na vašu dobrobit? Naravno da ne.

Stoga je već godinama (a rekao bih i desetljećima) najbolji marketing preporuka. Nekada je to bila usmena preporuka i kao takva je još uvijek najcjenjenija. Jer hoćete li vjerovati nepoznatom marketinškom stručnjaku ili najboljem prijatelju?

U doba Interneta, ovu mogućnost su iskoristili mnogi pa su niknuli brojni blogovi, a onda i stranice sa preporukama od kojih mnogi i danas imaju legendarni status i prate ih deseci milijuna ljudi. No ni oni nisu bili imuni na korupciju, jer bi krupni kapital vrlo brzo poslao nemoralnu ponudu da se reklamiraju njihovi proizvodi.

Slična je stvar s komentatorima na raznim stručnim forumima, gdje se iz daljine vide "plaćenici" koji reklamiraju proizvod i brane poteze proizvođača kao da im se radi o životu.

Stoga je sve teže naći pouzdan izvor preporuke, jer je sve više "lažnjaka" a sve manje onih čija riječ stvarno vrijedi i ima težinu.

A kako su se tu upleli mudri marketinški stručnjaci, drugom zgodom (vidi popis zanimljivih i trenutno besplatnih knjiga).

Svi u programere

Da li ste u zadnjih 10 godina pročitali i jednu objavu/vijest/informaciju koja nije rekla da je IT sektor budućnosti? Pa bi nas onda obasipali koliko će radne snage u IT sektoru nedostajati, koliko se ljudi može zaposliti, kolike plaće mogu očekivati, itd.

Ono što bi tek stidljivo izašlo na vidjelo je da (posebice hrvatski) poslodavci od svojih IT stručnjaka, u 3/4 slučajeva očekuju studij od 5 godina, a ne nekog srednjoškolca s tečajem na nekom veleučilištu ili stručnoj školi. Što će reći da je jaz između želja i stvarnosti još veći, usudio bih se reći i nepremostiv.

No čak i kada bi se tražili srednjoškolci s malo ili ništa IT znanja, druga stvar koja se stidljivo pokazuje je struktura IT stručnjaka. Tako 75% svih potrebnih stručnjaka u IT sektoru čine programeri, a dodatnih 20% razni sistemci. Tek 5% je ostavljeno za sve ostale: web i grafičke dizajnere, testere, data administratore, SEO stručnjake itd.

Super, dakle samo trebamo sve nezaposlene poslati na tečajeve programiranja. Možda jednog dana i upišu neki faks koji uči programirati ili visoku školu. To bi valjda bila pouka svih članaka koji govore kako je IT točnije programiranje posao budućnosti za sve mlade, nezaposlene, invalide itd.

No hajdemo malo koristiti sive stanice. Zamislimo da je umjesto programera, posao budućnosti neurokirurgija. Da li bi isto tako govorili da svi oni nezaposleni i mladi trebaju postati neurokirurzi? I od 300.000-tinjak tisuća nezposlenih koliko bi moglo postati neurokirurzi? Par tisuća? Manje? Kada bi to zaista bilo lako za naučiti i postati, ne mislite li da bi Hrvatska bila glavni izvoznik neurokirurga?

Ista je stvar i s programerima. Da je postati programer vrlo jednostavna stvar i da svi ljudi imaju vrhunske predispozicije za programiranje, zar bi uopće postojala potreba za tim poslom? A koliko bi ljudi i biroa za zapošljavanje moglo postati programerima? Optimistički bih rekao 3.000 (oko 1%), od čega bi možda 30-ak njih bilo vrhunsko (ponovo 1%).

I kada bi to bila dječja igra, zašto u zapadnoj EU svake godine 10% manje ljudi odluči krenuti na edukaciju za programere?

Stoga je to veličanje programiranja (kroz priče o IT općenito) samo jedna lijepa medijska patka. I ništa više. I ni na koji način neće povećati broj ljudi koji će postati programeri.    

(Ne)uporaba Interneta u EU

Eurostat daje zanimljive podatke o broju ljudi koji nikada nisu koristili Internet.

Tako, prema podacima iz 2010. godine 27% Europljana (EU 28) nikada nije koristio Internet, dok je 2014. godine taj postotak smanjen na 18%, što je velik napredak.

Najslabije rangirane zemlje EU su uglavnom one s Balkana. Tako listu predvodi Rumunjska s 39% stanovništva (od 57% u 2010. godini), slijedi Bugarska - 37% (51% 2010.), Grčka - 33% (pad s 52%), te izvan EU Turska sa ogromnih 46% (prema 58% 2010. godine). Zemlje poput BiH, Crne Gore i Srbije nisu dostavile podatke.

A Hrvatska? I dalje velikih 28% stanovnika nikada nije radilo na Internetu, ali uz pad s 42% 2010. godine. Najveći porast interesa za uporabu Interneta kod onih u Hrvatskoj koji ga nikada nisu prije koristili, dogodio se 2013. godine, kada se "Internetska nepismenost" smanjila s 35% na 29%. Zanimljivo, početkom recesije 2008. taj je broj bio još veći 54%, što znači da smo u recesiji prepolovili broj osoba koje nikada nisu koristile Internet, što je izvrstan podatak.

Mada stanje nije najbolje, ima dosta velikih država koje su iza nas. Npr. Italija (32% s 41%) i Portugal (30% s 46%). Isti postotak (28%) imaju Cipar i Poljska.

A tko predvodi Europu po broju stanovništva koje koristi Internet? Vjerojatno ste pretpostavili da je riječ o nekoj sjeverno-europskoj zemlji i bili ste u pravu. Predvodnik je Island s 1% nekorisnika Interneta (5% 2010. godine), a slijede Norveška (5%) i Danska s 3% (9%) stanovništva.

U samom vrhu su i Luxemburg (4% naprema 8% 2010.), Nizozemska s 5% (8%), te grupa zemalja s 6% koju predvodi Švedska (7%), Finska (11%) i Velika Britanija (13%).

A velika Njemačka? Na 11 je posto što je sjajno prema 17% 2010. godine.

Možda je najveće (negativno) iznenađenje IT div i top destinacija za hrvatske (i druge) informatičare - Irska s "loših" 16% (poboljšanje s 27% 2010. godine).