Još malo o 4 osnovna načela eko poljoprivrede.
Načelo ZDRAVLJA
Kada govorimo o zdravlju kao temelju eko poljoprivrede, većinom ćemo pomisliti o ljudskom zdravlju. Zbog toga se često koristi i izraz "zdrava hrana", koji je ujedno i zakonom zabranjen izraz, posebice u eko poljoprivredi. Naime, EU ne dozvoljava da eko proizvođači kažu da proizvode zdravu hranu, no to nipošto ne znači da ne mogu reći da je njihova hrana zdravija. No o novim/starim istraživanjima na tom području nekom drugom prigodom.
Misliti da je bit eko poljoprivrede ljudsko zdravlje nije niti potpuno točno niti netočno. Jer eko poljoprivreda teži prvenstveno zdravlju tla. Ako znamo da o tome gotovo 90% eko proizvođača u Hrvatskoj ne vodi nikakvu brigu onda je to razlog za zabrinutost. Pa razmislite o tome kada kupujete eko proizvode. Pitajte svoje eko proizvođače (od kojih kupujete) s čime su i u kojoj količini gnojiti prošle ili pretprošle godine. Pa ćete vidjeti da većina uopće ne gnoji, a tek mali broj koristi stajski eko gnoj. I u kojim količinama? Ako se ne radi o barem 10-ak tona stajnjaka po hektaru, teško možemo govoriti o brizi eko proizvođača za svoju zemlju (tlo).
Još je prije više od 100 godina Rudolf Steiner dao vrlo jednostavnu pouku. Zdrava zemlja daje zdravu biljku, zdrava biljka (pojedena) daje zdravu životinju, a zdrava životinja (i zdrava biljka) daju zdravog čovjeka. A dan danas većina eko proizvođača to ne zna (uostalom kao ni eko kontrolora).
Još jedno možete napraviti. Pitajte svog eko proizvođača koji su bili prvi rezultati analize tla kada su kretali s eko poljoprivredom. Koliko je bilo humusa (bez kojeg nema plodnosti tla). Nemojte se iznenaditi ako većina nikada nije radila analizu tla, a to je prva stvar u dobroj poljoprivrednoj praksi. Još se manje iznenadite ako je vaš eko proizvođač redovito (svakih 3-4 godine radio analize). A gdje je tu humus? Pa ako je eko proizvođač krenuo prije 20 godina s tlom koje je imalo 1% humusa (granica neplodnosti), a sada ima 2 ili više posto, radi se odmah o dobrom eko poljoprivredniku. A ako je krenuo s, recimo, 3%, a sada ima manje od 3%, onda je riječ o konvencionalnom proizvođaču koji se ekološkom poljoprivredom bavi samo radi poticaja, a načelo zdravlja mu ništa ne znači. Razmislite od koga želite kupovati eko proizvode?
No načelo zdravlja, na temelju Steinerova razmišljanja govori i o dobrobiti biljaka (a tko se uopće brine za biljke, pušta im glazbu u plasteniku, meditira u žitu? Čak ni tzv. zakleti biodinamičari), dobrobiti životinja (o tome kako se eko poljoprivrednici brinu za svoju stoku mogao bih napisati seriju blogova, možda jednom i budem), pa tek onda dobrobit ljudi. A ne jednom sam sreo neeko voćare koji vode velike voćnjake koje prskaju s koktelima zaštitnih sredstava 20-30 puta, a negdje sa strane imaju voćnjake za sebe, svoju obitelj i prijatelje, koje ne uzgajaju ekološki (nekada čak i da), ali znatno manje prskaju. O svim onim kemikalijama koje se dodaju voću, povrću ili mesu da duže traje, ljepše izgleda itd. neću ni govoriti. Ipak je sada riječ o eko poljoprivredi.
I na kraju da ne zaboravimo, glavna je svrha eko poljoprivrede zaštita i očuvanje majčice Zemlje čiji su zemlja, biljke, životinje i ljudi sastavni i nerazdvojni dio.
Soil association, kao jedno od najstarijih udruženja za eko poljoprivredu će ovdje dodati da cilj eko poljoprivrede nije izostanak bolesti (dodao bih i štetnika) već poticanje otpornosti, imuniteta i samoobnovljivosti kao odlika zdravlja.
Kod čovjeka eko poljoprivreda treba pomoći održanju tjelesnog, umnog, socijalnog i ekološkog blagostanja. Stoga svaki dobar eko proizvođač mora težiti (bez obzira radi li se o proizvodnji, preradi, i distribuciji) proizvesti hranu visoke kvalitete punu hranjivih tvari koja doprinosi prevenciji bolesti i poticanju boljeg zdravlja. Stoga eko proizvođači i izbjegavaju uporabu gnojiva, zaštitnih sredstava, lijekova i aditiva koji loše utječu na zdravlje tla, mikroorganizama tla, biljaka, životinja i u konačnici ljudi. A kada znamo da su prije cca 100 godina (i kemizacije poljoprivrede) tla u Hrvatskoj sadržavala prosječno 5-8% humusa, a danas su oko 1-2% - pametnom dosta. 
