Uvoz radne snage

Na'ijem političku korektnost
(izvor: youtube.com)

Pitam se kada će se konačno u Hrvatskoj pojaviti ugledni novinar ili javna osoba koja će odbaciti laž zvanu politička korektnost? Te crno nazvati crnom a bijelo bijelim.

Zašto nitko ne kaže zašto u RH uz službenih 280.000 ili neslužbenih 500-800.000 nezaposlenih trebamo uvoziti kuhare, konobare i sobarice. Po mogućnosti sa Filipina ili Vijetnama ili Bangladeša. Ili bi bilo bolje iz Afganistana, Somalije ili Libije?

Pa zato što oni rade za 1 do 5 USD dnevno, a ne po satu. I boje se deportacije. Te naši ugostiteljski robovlasnici mogu više love utrpati u svoje džepove. A to što takav radnik neće ništa trošiti  (jer iskreno i nema id čega) baš njih briga. Zašto bi onda država trebala brinuti za njih? Zato jer je korumpirana i neaposobna. 

Vječna želja hrvatskih turističkih djelatnika
(izvor: commons.wikimedia.org)

Dakle, ne trebaju nama radnici već robovi u turizmu, ali i svim drugim djelatnostima.

Istovremeno Hrvati sele u Irsku raditi u turizmu. I trgovjni. Pratim facebook stranice Hrvata u Irskoj i po onome što tamo piše 80% ih radi u restoranima, hostelima i hotelima i trgovinama. A to je, ako je vjerovati našim medijima, intelektualna elita - visoko obrazovani ljudi. Dakle, ok je biti pravnik i u Dublinu prati čaše u bircu ili biti ekonomist i u Corku u fastfood-u prodavati hamburgere, jer to je časnije nego biti djelatnik u Four season ili Valamar hotelu na Jadranu. 

No ludost i onako ne zna granica, a neće valjda irski ‘rvati biti pomoći radnici u turizmu u Hrvatskoj za crkavice koje im nude robovlasnici kada se mogu “prešetavati” u Irskoj za 2-4 puta veće novce. Uostalom zar bi to radili i vi?

4 koraka za boljitak Hrvatske

Licemjerstvo Europe prema Hrvatskoj koja je od nas tražila nemoguće uvjete (sjetite se nepostojećih topničkih dnevnika i sl.) a pred Srbiju ne postavlja gotovo nikakve, posebice ne one koje je postavila za nas, nema granica.

Stoga Hrvatska treba učiniti 4 važna koraka u sljedećih par mjeseci.

1. Kako EU nije sporan srbijanski zakon da može suditi kome hoće i kako hoće, Hrvatska treba usvojiti isti zakon i hitno ukinuti Zakon o općoj amnestiji, bez obzira na moguće pravne posljedice. Te pokrenuti tužbe protiv srbijanskog vodstva i svake amnestirane osobe.

2. Hitno intenzivirati odnose sa Iranom, od ukidanja viza (bez obzira na EU, ionako je Schengen mrtav), olakšati Iranu investicije kod nas i ulaz na EU tržište, uz jeftiniju naftu i LNG terminal.

3. Intenzivirati odnose s Kinom i ponuditi joj ustupanje luke Rijeka na 50 godina uz uvjet izgradnje nizinske pruge i ulaganja u Hrvatsku industriju koja je Kini zanimljiva.

4. Intenzivirati odnose s Rusijom i po cijenu izlaza iz NATO saveza, ponuditi ustupanje Rusiji vojne luke Lora na 50 godina, uz suradnju na planu vojne industrije i općenite gospodarske suradnje uz jeftinije ruske sirovine.

Kada bi itko u nas imao “cojones” to uraditi, vidjeli bi do kraja godine kako bi EU odmah promjenila ploču i podržala Hrvatske zahtjeve.

Cojones - prodaju se kao antistres pomagalo (LOL) i kronično nedostaju Hrvatskoj
Izvor: flick.com

Samo budali nije jasno da je EU zla maćeha Hrvatskoj koja ju je desetljećima ponižavala, a putem Srbije to planira i dalje. Mislite da griješim? Razmislite, nije li iz riječi Kurza, Orbana i predstavnika EU vidljiv žal što je Hrvatska razbila predragu im Jugoslaviju i dan danas nas za to kažnjavaju.

Zar bi inače bilo normalno da "K und K" zemlje govore protiv svog “člana” i rade za svog smrtnog neprijatelja? Zar bi normalna Mađarska podržavala državu koja je uništavala sela njene manjine po Slavoniji i Baranji? Palila njihove crkve, protjerivala i ubijala njen narod, prije samo 25 godina? Zar bi bilo normalno da EU napada svoju članicu u korist nečlanice (uostalom, mogli su tako napadati i Sloveniju, pa 10 godina nisu, dok se Ameri nisu umiješali).

Kada Hrvatska konačno shvati da nema prijatelja u EU, te da može opstati samo s pomoći izvan EU i pomoću zemalja kojih se u EU plaši, to će nam pregovaračke pozicije s takvom podmuklom EU biti lakše.

Jer nije li neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj?

I ne, ne postoji riječ nemoguće, ako se nešto zaista želi.

Hidropon nije eko

Prije koji dan na Facebook stranicama EkoSever objavljen je tekst o načelima eko poljoprivrede, nastavno na tekst ovog bloga o eko načelima koje ističe Forschung Institut fűr biologisches Landbau (FiBL). U tekstu se govori o zabrani hidroponskog uzgoja u eko poljoprivredi kao neprirodnog i činjenici da mnogi misle da je hidroponski uzgoj prirodan. Zanimljivo, dan-dva nakon toga se u Večernjaku pojavio tekst hvalospjeva o hidroponskom uzgoju.

Pri tome se koriste “klasični” argumenti: to je čista ekologija jer se koristi manje vode, manje hraniva, nema bolesti i štetnika iz tla pa se manje onečišćuje okoliš. Može se hrana uzgajati u pustinji, južnom polu ili Fukushimi gdje se inače hrana ne bi mogla uzgajati. Naravno, ne kaže se da, ako se pojavi bilo kakva bolest, ona u trenu uništi cijeli usjev, puno brže nego u prirodi. Pa ulazak u hidroponske farme izgleda poput ulaska u nuklearnu elektranu.

Biljke protiv zombija
(hidroponske hrane)
Izvor: deviantart.com

A sada razmislite koliko je samo Bog, Stvoritelj, Svemir, Priroda ili Majčica Zemlja (kako god Svevišnju silu zvali) glup kada se toga sam nije sjetio i stvorio npr. rajčice koje rastu i plutaju oceanom. Za Frankenstein znanstvenike Priroda je glupa, samo su oni pametni i uvijek u pravu.

Srećom, sve više ljudi prozire tu šarenu laž. U tlu postoje sile koje su biljci neophodne da bi u nas prenijela životnu snagu i Chi - životnu energiju. Nje u hidroponu nema i mi jedemo zombi povrće, gotovo potpuno bez životne energije. Ako vas zanima kemija i fizika i metafizika tog procesa, toplo preporučam Poljoprivredni tečaj Rudolfa Steinera koji je to vrhunski objasnio.

A ako još mislite da je bitna forma (ljuska) a ne sadržaj (energija povrća) onda vjerojatno nikad niste čuli za indijske jogije, sungazing, pa ni za našeg sv. Leopolda Mandića koji je jeo toliko malo da bi po današnjim znanstvenicima bio mrtav za par tjedana ili mjeseci.

Zombi cvijet (izvor: vimeo.com)

Ne budite pomodni, vjerujte iskustvu, a posebice svom srcu. I pustite mentalne zombije da jedu zombi hranu (GMO, hidroponsku i sl.).

Papa, vjernici i borba protiv zla

Čitam kako CNN smatra da je papa Franjo "opsjednut" Sotonom. Opsjednut ne u fizičkom smislu, već da kao niti jedan papa u novijoj povijesti govori o stvarnosti Sotone i potrebi kršćana da se protiv njega bore.

Izvor: commons.wikimedia.org

Prema podacima koje je CNN objavio, papa u svojim govorima često govori o "vragu, Sotoni, Optuživaču, Zlom, Ocu laži, Kušaču duša, Zavodniku, Velikom zmaju i Neprijatelju". Pri tome ne govori o nekakvom nevidljivom zlu, nekakvom arhetipu ili metafori kako to govori Crkva, već o stvarnoj osobi, osobi od "krvi i mesa". 

Svoje učenje, koje pokušava prenijeti kršćanima, temelji na sv. Ignatius de Loyola, osnivaču jezuita, reda iz kojeg papa Franjo potječe. Papa govori da je vrag stvaran i u 21. stoljeću i da o teologiji zna više no svi teolozi zajedno. Time i može lako manipulirati masama. 

Na propovijedi u Paragvaju, pred oko 600.000 ljudi, naveo je da je vrag majstor obmane. Da daje obećanja koja nikada ne ispunjava. Da nas poziva da napustimo svoje prijatelje i budemo samo sebi važni. Da se nikada ne zalažemo za druge i da je sve baš onako kako vidimo. Da smo vrijedni samo onoliko koliko smo bogati tj. koliko materijalnog posjedujemo.

Kristovo iskušenje - James Tissot
(izvor: wikipedia.org)

Zanimljivo je kako naš lijevi tisak, koji toliko voli papu kada podržava njihove ideje, ovakve papine govore i zapise ne objavljuje već ih sustavno prešućuje. Razmislite, ne čitamo li u takvom tisku vrlo često upravo ono protiv čega papa poziva vjernike u boj? Nije li tisak prepun zvijezda i zvjezdica, bogataških priča (evo, čak i kroz satiru u reklamama "I bogati plaču"), a gotovo je nemoguće naći priče o "malim ljudima" koji su se izdigli iz blata i učinili nešto bitno za svoju zajednicu. 

No ako ste pogledali "Na rubu znanosti" o temi Ubuntu, trebamo li se onda tome i čuditi? Jer reći će vlasnici novina, pa ljudi vole čitati o kvazi i stvarnim bogatašima, a zločinima i zločincima, a ne o poštenju i dobroti. I teško im je zamjeriti jer ako ljudi obožavaju filmove i serije koji veličaju zločin, zločince i sve najgore u čovječanstvu (npr. Soprano's, Vuk s Wall Street-a i sl.). No kako će itko znati da ljudi ne vole čitati i gledati pozitivne stvari, ako im iste i ne pružite. 

Tko je uopće i čuo za seriju Dodir (Touch)? No svi su čuli za Igru prijestolja u kojoj što ste pozitivniji, pošteniji i bolji, to prije bivate ubijeni. Mogu li uopće osobe koje su "programirane" takvim serijama i filmovima uopće primiti papine poruke? Sve više sumnjam.

Isus i Sotona
(izvor: wikipedia.org)

Dalje papa Franjo jasno ističe da jedino Isus može pobjediti Sotonu, ali samo uz našu pomoć. Pa citira Krista, "Tko nije sa mnom, protiv mene je, a onaj koji se ne skupi oko mene, bit će raspršen". 

Papa svojim vjernicima naglašava da je život kršćana trajna borba protiv zla. No shvaćaju li to oni koji ga tobože slijede? I žive li oni tako? Evo, imamo divan primjer ovih dana. Dvadesetogodišnjak u autu kojeg prosječni Hrvat ne može kupiti za cijelog života (valjda "ćaća dao"), vozi 150 kroz centar grada mrtav pijan, nakon već 20-ak prometnih prekršaja i oduzete dozvole, ubija pješake, bježi i prijeti onima koji su ga uhvatili da ne znaju tko je on. Što mislite tko će ga braniti? Neki nepoznati odvjetnik ili možda Pavasović, Nobilo, Madunić ili tko sličan? Mislim da znate odgovor. I koliku će kaznu dobiti? Godinu dana uvjetno ili možda dvije? 

E tu se vidi koliki su Hrvati kršćani. U Islamu bi ga na licu mjesta zatukli i sve ok. Kršćanima to nije primjereno, što podržavam. Kršćani bi trebali svi na ulice i tražiti da se u roku od tjedan dana promjeni Zakon i prebrza vožnja gradom u pijanom stanju izjednači s terorističkim činom eksplozije bombe i osudi na 40 godina bez pomilovanja jer je riječ o namjeri višestrukog ubojstva svih koji se nađu ispred ili pored takvog vozača. I podići šatore kao branitelji pred kućama ministara i pred ministarstvima dok se takav zakon ne uvede. E to je ono što papa naziva obvezom kršćana da se u svakom trenutku svog života bore protiv zla. 

No svima je jasno da smo narod s toliko niskim (negativnim) energijama da se još dugo nećemo ovako organizirati i nešto učiniti da se zlo pobjedi barem tamo gdje imamo moć. No kažu, "u nadi je spas". Pa valja vjerovati, jer kaže papa Franjo, uloga vraga i njegovih sljedbenika je jasna: uvući nas u negativnost, cinizam, očaj, zlo i duhovnu zlobu, tugu i nostalgiju. Uvući nas u niske energije i razine svijesti. A naša (pa i moja) je dužnost, boriti se protiv toga.

Fight or flight

Desecima i stotinama tisuća godina odgovor na stres ljudskog organizma skriva se iz sintakse “fight or flight” - bori se ili bježi. To je i temelj ljudskog preživljavanja.

Fight - borba (izvor: wikipedia.org)

No danas medijski trovači poput skupine Kulturnjaci 2016 rade sve ne bi li povećali taj stres kod građana. U knjizi “The spontaneous healing of belief” (V.B.Z. - Promijenite uvjerenja, iscijelite sebe) Gregg Braden opisuje kako su poslije 11.9. mediji izazvali trajni stres i osjećaj nesigurnosti u SAD-u i prouzročili znatan rast bolesti u onima koji su pratili medije.

Danas to u Hrvatskoj rade Kulturnjaci, Jakovina, Tomić, Jergović i ekipa, plašeći građane klerofašistima, filoustašama ili sukladno svojim ideolozima iz SANU “povampirenim ustašama koji piju krv (dodajte sami) nejači”. Pa se njihovi istomišljenici sve više osjećaju ugroženima, razvijaju maniju praćenja i sve moguće mentalne bolesti koje se ovakvim agitpropom još više hrane.

Tako nacionalne manjine očekuju da ih svaki tren zaskoči neki skinhead, seksualne manjine bježe od klerofašističkih časnih koje pod haljama skrivaju kalašnjikove, a svi ostali lijevo zadojeni očekuju da ih iz mraka prikolje kakav ustaša.  

Flight - bijeg (izvor: flick.com)

No kako su takve osobe izmišljene pa se nikako ne pojavljuju, tako “žrtve” žive u trajnim stanju straha ne bi li pobjegle tj. trajnoj nabrijanosti testosteronima i adrenalinom, ne bi li se borili. Kako ne mogu naći fašiste da ih napadnu niti ustaše da od njih pobjegnu, iz dana u dan mentalno i fizički propadaju i padaju u sve dublja stanja stresa.

A tada Kulturnjaci samo trebaju uperiti prst i lijevi fanatici (koji ovom metodom postaju pandan ISIL-u u indoktrinaciji) će, uvjereni u svoju pravednu borbu s veseljem zgromiti mrskog neprijatelja.

Tko to ne vidi, očito je već upao u ralje lijevih commi talibana. I jedni spas im je deradikalizacija medijskog prostora, što je uvidjela poljska vlada, te trajno uklanjanje pristupa medijima svim trovačima i sijačima straha i panike.

Meditacija - molite sa mnom
(izvor: commons.wikimedia.org)

Komunisti u koje se sijači zaklinju, iste su nazivali petom kolonom i s njom su se obračunali krajnje demokratskim metodama - egzekucijama bez suđenja (zbog troškova po proračun).

Ja ne zazivam takve ljevičarske metode, mislim da su protjerivanja ili potpuna medijska zabrana puno finije, po filoustaškim standardima.

Po mojim standardima, pozvao bih vas da danas u 19 sati ili svakog 7. u mjesecu, molite i meditirate samo 7 minuta da se oslobodimo takvih i sličnih spodoba kojima je cilj mržnja prema drugima i prema našoj domovini.

Neka ih voda odnese tamo gdje im je ljepše, da sve nas normalne i željne mira ostave na miru.

Eko je zaista eko

Ovo je prvi od tekstova temeljen na publikaciji „100 razloga za eko poljoprivredu“ koju je izdao švicarski FiBL, no ne radi se o pukom prijevodu već tumačenju i povezivanju s hrvatskom praksom (vrlo različitom od Švicarske).

100 razloga za eko poljoprivredu
(Izvor: wikimedia.org)

Čitatelji znaju da je pojam „eko“ zaštićen Zakonom o eko poljoprivredi, no za razliku od zemalja EU gdje se eko, bio i organski ne smije koristiti u imenima firmi i obrta za drugo osim eko poljoprivredu, mi još uvijek ne primjenjujemo ovu odredbu. Zato se mnoštvo firmi kiti nazivom eko mada niti s ekologijom, niti s eko poljoprivredom nemaju veze. Ovo namjerno zavaravanje potrošača, u uređenim je zemljama kažnjivo, a kod nas potpuno dozvoljeno.

U EU, ako nešto nosi oznaku eko to ujedno znači da je proizvod zadovoljio sve odredbe Zakona o ekološkoj poljoprivredi, kako EU, tako i matične zemlje. I samo tada smije nositi taj naziv/oznaku i stavljati se na tržište. Kod nas je situacija toliko apsurdna da ukoliko lažno deklarirate proizvod kao eko, državna inspekcija neće poduzeti ništa jer niste upisani u upisnik eko proizvođača, pa se oni ne smatraju nadležnima za kontrolu. Inspekcije Ministarstva poljoprivrede kontroliraju samo one koji su upisani u Upisnik i vrlo su rigorozne. No trebale bi još više kontrolirati i kažnjavati/zatvarati one koji varaju potrošače, što nije slučaj.

Ujedno, eko farme su još i dodatno kontrolirane od strane kontrolnih tijela i to barem jednom godišnje. Svako kontrolno tijelo mora obaviti i izvanredne nenajavljene kontrole na barem 10% svojih klijenata, pri čemu bi to trebalo (a nije tako) raditi prvenstveno kod rizičnih proizvođača. Zato kontrolna tijela i rade procjene rizika. No to bi značilo da će se kontrolirati svi oni koji su u eko zbog čistog profita i vrlo su rizični, te će im kontrolna tijela naći propuste i morati ih kazniti ili im zabraniti proizvodnju. A zahvaljujući hrvatskim apsurdima, takvi „muljatori“ će uredno prijeći u drugo kontrolno tijelo i time izvorno tijelo gubi izvor prihoda, a isti dobiva onaj koji nije sklon inspekciji rizičnih. Stoga je teško naći (ako uopće i postoji) ono kontrolno tijelo koje dodatno kontrolira najrizičnije. Uostalom, pokušajte doznati koliko proizvođača nije dobilo potvrdnicu/certifikat, pa će Vam sve biti jasno. U razvijenim zemljama radi se i do 10% farmera, a kod nas bi trebalo biti znatno više. 

Što je dozvoljeno ovim momcima (Jovi) ...
(čitaj: strana kontrolna tijela)
(Izvor: wikipedia.org)

Eko proizvodnja je vrlo detaljno regulirana. Pravilnici i dopune Zakona o eko poljoprivredi izlaze redovito i, u pravilu, sve su stroži. Tako se jasno propisuje što se smije, a što ne koristiti u eko poljoprivredi (u zaštiti bilja, gnojidbi, hranidbi stoke itd.). Uz to, neki proizvođači se dodatno podvrgavaju privatnim standardima koje je još teže dobiti (npr. Demeter) i pravila proizvodnje su još zahtjevnija.

Jednako precizno regulirana je i prerada i trgovina. Pogoni za preradu, ali i skladišta i trgovci kontroliraju se također najmanje jednom godišnje. Točno se zna koje se tvari smiju ili ne koristiti u preradi (što nije uvijek i utvrđeno kod hrvatskih kontrolora, koji propise tumače prilično proizvoljno). Srećom, vi kao kupci također lako možete doći do popisa dozvoljenih sirovina, pa pogledati da li se isti nalaze i u prerađevini. Npr. dozvoljen je samo eko šećer (u Hrvatskoj je gotovo nemoguće kupiti bijeli eko šećer, jer mu je cijena tolika da to prerađevina „ne podnosi“.). Stoga mnogi certificirani eko proizvođači, uz blagoslov svojih kontrolnih tijela koriste neeko bijeli ili smeđi šećer, mada je to strogo zabranjeno. Isto tako, teško je naći eko ulja ili ocat, pa se uglavnom konzervira jabučnim octom kojeg ima u eko proizvodnji. A ako utvrdite da eko proizvod koji kupujete ne zadovoljava propise, slobodno ga prijavite inspekciji i time zaštite kako druge potrošače, tako i poštene eko proizvođače/prerađivače.

Sva kontrolna tijela se također moraju kontrolirati, što radi državna inspekcija te Hrvatska akreditacijska agencija, koja provodi obvezne godišnje kontrole. Naravno, ako niste strano kontrolno tijelo, kada za vas vrijede druga, nepoštena pravila. Tada vas hrvatska država ne može kontrolirati, a kod matične države, ako niste naveli da radite u drugoj zemlji, također ne potpadate pod kontrolu. Ovakav vid nelojalne konkurencije i čiste prijevare moguć je samo kod nas. Kada bi hrvatsko kontrolno tijelo htjelo kontrolirati npr. u Sloveniji ili Austriji, pitanje je da li bi se uopće moglo registrirati (pogledajte popis tijela koje rade u tim državama i vidjet ćete da stranaca gotovo i nema), a kamoli akreditirati. 

... nije dozvoljeno volovima (bovi)
tj. hrvatskim kontrolnim tijelima
(izvor: wikipedia.org)

Ne kaže se uzalud: Quod licet Jovi, non licet bovi. Stoga je i na potrošačima da se educiraju i bojkotiraju proizvođače tih tijela i prisile ih da igraju pošteno i prema pravilima koja u matičnim zemljama ne bi ni pomisliti kršiti. Ali baš ih briga za hrvatske potrošače, oni su ionako stoka sitnog zuba. Stoga je na hrvatskim potrošačima da pokažu da su i svi oni koje stranci kontroliraju za njih "proizvođači sitna zuba" i da njihove proizvode ignoriraju, kao i uvozne proizvode iz takvih zemalja. Naravno, odluka je na vama, dragi potrošači, no sada ste educirani pa nema izgovora na neznanje. 

Time završavamo s prvih 5 osnova eko poljoprivrede koje stoje pod "Eko je zaista eko" (u uređenim zemljama). 

Mind over matter

Pojava kvantne fizike potpuno je “uništila“ dotadašnja objašnjenja i postavke fizike. Mada, i dan danas ako nekome kažete da je umom moguće mijenjati materiju, smatrat će vas zrelim za Vrapče ili Popovaču.

No kvantna fizika je stubokom promijenila stvarnost jer je dokazala da se materija pokorava (nesvjesnom) umu.

Uzmimo i doradimo čuveni kvantni eksperiment gdje se kroz 3 procjepa pušta zraka svjetlosti ili neki sličan val.  Ako uzmemo 3 osobe i prvoj kažemo da je centar svjetlosti kroz lijevi procjep, osoba će klasičnim razmišljanjem zaključiti da će trag uhvaćen iza procjepa biti najjači upravo iza tog procjepa. Ako drugoj osobi kažemo da je snop svjetlosti najjači u sredini, a trećoj osobi da je najjači desno, one će očekivati da je trag najintenzivniji baš iza “njihovog” procjepa.

Prolaz elektrona kroz dvostruki procjep daje trostruku sliku, protivno uvriježenoj fizici do tada
(izvor: wikipedia.org)

Kada provedemo eksperiment, rezultati će biti upravo kako smo ih i očekivali. No kako znanost počiva na ideji da se nešto prihvaća kao znanstveno dokazivo samo ako su rezultati uvijek identični, cijela ideja znanosti postaje smiješna. Jer ovakav eksperiment, kao i kvantna fizika, pokazuje da osoba koja provodi eksperiment uvijek (makar nesvjesno) utječe na isti.

No, ako obavimo i eksperiment "na slijepo" bez prisustva ikoga, rezultati će biti posve drugačiji. Dakle, isti eksperiment će, ovisno o eksperimentatorima dati 4 različita rezultata.

Polarizacijski valovi (izvor: wikipedia.org)
Za ovisnike o složenoj fizici - više na: https://en.wikipedia.org/wiki/Talk%3APolarization_(waves)

Zašto?  Jer je um jači od materije. Posebice kada znamo da je, ponovo hvala novoj fizici, samo zgusnuta energija. Ovo znači i da je bio energija i iscjeljivanje pomoću nje itekako stvarno i pod utjecajem iscjelitelja.

To potvrđuje da se zaista umom mogu svijati žlice ili pomicati čaše. No na žalost još smo daleko od toga da svatko može slobodno koristiti ove urođene sposobnosti. No veselim se potpunoj digitalizaciji kada ćemo moći otključavati vrata ili mobitele umom ili, još bolje, snagom uma mijenjati znamenke na svom bankovnom računu jer novac ionako sve više postaje virtualan.

I onda će nastati novi vrli svijet, trenutno nam nezamisliva utopija.