Fizika i gravitacija

U jednom broju IQ časopisa koji volim povremeno čitati u oko mi je upao tekst o gravitacijskim valovima. Naravno, autor na sva usta veliča Newtona (u jednom blogu sam napisao da je Newtonovska fizika mrtva ali to mnogi fizičari ne mogu prihvatiti jer mijenja njihovu znanstvenu dogmu kojoj su slijepo vjerovali), te pripada očito onima koji ne mogu prihvatiti promjenu dogme. Naravno, nisam ja taj koji je upokojio Newtona, već moderni fizičari.

Izvor: youtube.com

Autor tako hvali zakon akcije i reakcije i obvezan Newtonov zakon gravitacije ali zanemaruje poveznice tih zakona. Svaka sila ima i anti silu, što je lako dokazivo i znamo takve sile, osim baš kod gravitacije. I znamo 4 “supersile”: gravitaciju, elektricitet, slabu i jaku nuklearnu silu. Dok o drugim anti silama imate stotine tisuća tekstova, o anti gravitaciji se rijetko govori. Ona odstupa od ideje akcija-reakcija i tabu je tema Newtonovske fizike i fizičara. Na kraju i autor mora priznati da gravitacija ne bi smjela biti sila da bi Newton bio u pravu, te zastupa novija gledišta fizike, da gravitacija ipak nije sila. Nadalje, govori se o prostoru i vremenu i uzima se brzina svjetlosti kao najveća moguća brzina. Danas je sve više tekstova fizičara koji to osporavaju i govore o većim brzinama. Autor bi to trebao znati. Ono što ne očekujem da zna je brzina uma. Brzina uma je najveća trenutna brzina, no njen je problem što nije mjerljiva jer odstupa od prostor-vrijeme sustava. Nešto kao anđeli. Jer ako ste proučavali anđele, onda znate da se oni ponašaju u skladu s novom - kvantnom fizikom. Kako? Kvantna energije može postojati u 2 oblika - kao vidljive čestice i nevidljivi valovi. Kao i anđeli, koji se mogu “zgusnuti” ako se za to pokaže potreba i prikazati nam se u fizičkom tijelu.

Izvor: pixabay.com

Kvantna čestica može biti istovremeno na jedno, dva ili više mjesta. Kao i anđeli. Kvantne čestice mogu međusobno komunicirati u različitim točkama vremena jer za njih linearno vrijeme ne postoji. Isto vrijedi i za anđele. No vratimo se na brzinu uma. Ako kvantna čestica može istovremeno biti na 2 mjesta (npr. u dvije različite galaksije i komunicirati istovremeno jer nije ograničena sustavom prostor-vrijeme, onda je riječ o novoj brzini koja nije mjerljiva jer je istovremena. A tako radi i ljudski um. Ako ste skeptični na ovo, pozivam vas na istraživanje. Do sada sam našao stotine zapisa koji o umu govore isto što i kvantna fizika o česticama. Od epizoda iz života raznih katoličkih svetaca koji su se koristili brzinom uma za komunikaciju (nove teorije raspravljaju o telepatskim Petrovim poslanicama, a ne pisanim), preko brojnih zapisa misionara u Africi, sve do znanstvenih istraživanja u Sovjetskom savezu i SAD-u od 50-80 godina prošlog stoljeća. Evo 2 primjera. Jedan katolički misionar u Africi živio je u izoliranom plemenu u džungli i jedan se uvaženi član plemena razbolio. Misionar je poslao člana misije da ode u susjedno selo (susjedno uvjetno rečeno jer je bilo udaljeno više dana hoda, za priču uzmimo 10 dana). Poglavica plemena mu je rekao da za time nema potrebe jer je već zatražio pomoć. Naravno, misionar mu nije vjerovao jer nitko nije otišao iz sela, a nisu imali nikakve životinje koje bi mogli poslati s porukom. Za 10 dana njegov glasnik se vratio s pomoći što je zbunilo misionara jer je ovaj tek trebao doći za 20 dana. No glasnik mu je rekao da je peti dan naišao na pomoć koja se kretala prema njihovu selu. Oni su objasnili da je njihov poglavica u snu primio poruku poglavice plemena u kojem je bio misionar. Poruka je bila poslana telepatski, i prešla je udaljenost do drugog sela brže od svjetlosti, istovremeno kako je poslana.
Drugi je primjer pokus sa životinjama, pa ako se ljubitelj istih, preskočite čitanje ovog odlomka. Ovakvih pokusa bilo je mnoštvo u hladnom ratu i radile su ga obje strane. U pokusu bi uzeli mladunčad najčešće štakora i stavili ga u podmornicu te otišli 5-10 tisuća kilometara od baze u kojoj je bila majka mladunčadi. Kako podmornica funkcionira kao Faradayev kavez koji blokira električne i radio valove, ovo je bilo još značajnije. Na podmornici bi u točno određeno vrijeme ubijali mladunce, a štakorica bi istovremeno na njih reagirala mada je bila udaljena i do 10 tisuća kilometara. Um je bio brži od svjetlosti.

Izvor: pixabay.com

A ako ste prošli tjedan gledali na "Na rubu znanosti" (ovaj tjedan je nastavak), onda ste saznali za jošbrojnije i nevjerojatnije primjere primjene ovih saznanja, kao što je prijenos "duha" zdrave DNA na daljinu u bolesno tijelo koje tada ozdravi. Ako niste, pogledajte, ovaj tjedan bi ruski znanstvenik treba dati još luđe rezultate znanstvenih istraživanja.

Vampiri, stresna hrana i zdravlje

Kroz povijest postojala su plemena i narodi koji su vjerovali da ako pojedemo protivnika ili drugu osobu ili bio njega (obično je to bilo srce) u sebe prenosimo neku osobinu te osobe ili prenosimo snagu/energiju. 

Energetski vampiri
(izvor: viralnovelty.com)

Iz ovih vjerovanja kasnije se razvio vampirizam gdje vampiri u sebe unose energiju da bi mogli živjeti. Mada nas danas popularna literatura i filmovi nastoje uvjeriti u vampirizam putem krvi, ono o čemu se ne govori je puno stvarnije - o energetskom vampirizmu. A on je itekako stvaran. 

Radi se o "sposobnosti" nekih ljudi da nam sišu životnu energiju (pranu, chi) i tako se hrane. U životu sam ih sreo mnogo, a siguran sam da ste i vi. Sjetite se koliko ste puta veseli sjeli na nekakvo predavanje, u neki kafić ili neko mjesto s više ljudi (koncerti su isključeni jer je tamo previše energije, pa nećete osjetiti krađu) i odjednom postali mlitavi, bezvoljni, kao da vam je netko isisao radost i snagu. Ili ste postali negativni jer je pozitiva isisana iz vas. Bez ikakvog razloga. Znam nekoliko osoba koje su mogle ili još mogu ovakve stvari.

Dementor
(izvor: reminiscexx.deviantart.com)

Ovakvu sposobnost znala je i književnica J. K. Rowling kada je stvorila svoje Dementore. Više manje mogli bi ih opisati kao prave emocionalne vampire (ako uzmemo teorije polja i struna, onda je emocija=energija).

A sada razmislimo o hrani koju jedemo. I ona ima neku energiju. Za Kineze i danas je položaj kuhinje (Feng shui) najbitnija stvar za zdravlje i snagu obitelji. Ako kuhar/kuharica radi tako da joj se nitko neprimjećeno ne može prikrasti, hrana će biti ukusnija, s više energije pa će i oni koji je jedu biti zdraviji i vedriji. No ako se osobu koja kuha može uplašiti onda će i hrana biti lošija po ukućane. 

Ovome treba dodati i općepoznatu činjenicu da ako osoba kuha ljuta, tužna ili s nekom drugom negativnom emocijom, tu će emociju unijeti u hranu i ona će biti takva - puna negativnosti koja će se prenijeti na one koji ju jedu. 

No razmislimo sada i o namirnicama koje se kuhaju. Još uvijek mnogi ne znaju ili ne žele prihvatiti riječi koje je davno izrekao Rudolf Steiner da i biljke i životinje mogu biti u stresu i taj stres prenijeti na nas kroz hranu. Biljke uzgojene neekološkim metodama imaju drugačiju kristalnu strukturu i drugačije emocije (da, emocije, pročitajte Tajni život biljaka i Tajni život tla i slične knjige) od oni uzgojenih ekološkom praksom. Što više pesticida, fungicida i sličnih -cida dodali našoj biljci, zajedno s mineralnim gnojivima koja dokazano ubijaju plodnost tla, to će biljke biti više u stresu. A kada ih mi pojedemo svoj stres i negativnu energiju prenijeti će na nas. 

Isto je i sa stokom. Ako raste bez svježeg zraka, zatvorena u "bunkere", bez sunca i vjetra, kretanja, udarana i zlostavljana dat će nam i takvo mlijeko i takvo meso i takva jaja. Puna negativnih energija koje se ugrađuju u nas jednako kao i bjelančevine, masti i ugljikohidrati. 

Krave u stresu
(izvor: ars.usda.gov)

Nije teško izvući zaključak, zar ne? Što god nam pričali nutricionisti, kakve god dijete izmišljali, dok god jedemo biljke i životinje pune stresa ništa dobra nam se zdravstveno neće dogoditi. Isto kao unos vitamina i minerala kroz tablete kod kojega te tvari u sebi nemaju životnu energiju pa korist od njih nije ni približna kao od vitamina ili minerala iz eko hrane. 

A kada tome dodamo i sve veći stres na poslu i van njega, negativne medije koji nas plaše, prijete, bombardiraju bijedom, mržnjom i smrću, nije nikakvo čudo da smo svi sve više bolesni. I da nas nikakvi čarobni lijekovi neće izliječiti dok ne uklonimo uzrok, a ne pokušavamo ublažiti ili sakriti posljedice. 

Obrazovna diskriminacija

Po nekima primitivne neobrazovane seljačine - čisti hate talk
(izvor: commons.wikimedia.org)

Nedavno Večernjakov kolumnist lamentira o tome kako će i dalje biti dozvoljeno da niža kasta primitivnih Hrvata (čitajte : oni sa srednjim stručnom spremom) budu vojnici umjesto visokoobrazovanih i pripadnika vrhovne kaste.

Hvala Bogu pa se još sjećamo domovinskog rata i znamo da su oni s diplomama upravo ludi za vojskom. Pa praktično u ratu i nije bilo onih nkv ili sss vojnika. Blago nama.

A kakvo je stanje sada u vojsci kada nije obvezna? Na 1000 onih sa srednjom školom dolazi jedan s nevojnim fakultetom. A ako eliminiramo one s prometnog ili tjelesne kulture, slika je 1:10000.

Čisti dokaz da pravnici, ekonomisti, vjeroučitelji i filozofi lude za vojskom. Sama ideja je već bila glupa sama po sebi kada ju je predložio Kotromanović, a još je gluplje brani novinar.

Kada dođe do frke, ja bih da me ovi brane, makar bez diplome
(izvor: wikipedia.org)

A pravo pitanje je zašto se u Hrvatskoj sustavno diskriminiraju oni koji nemaju najviše obrazovanje? Zašto su osobe bez vss-a građani drugog ili (naj)nižeg reda.

Živimo li mi u 21. Ili 19. stoljeću? Jer u 19. stoljeću bila je važna diploma. U 21. je važno znanje jer se danas na internetu možete obrazovati na najvećim svjetskim sveučilištima i steći znanja do kojih na hrvatskim sveučilištima nikada nećete doći - uz svaku čast izuzecima.

I teško je naći nešto što ne možete naučiti ako ste voljni. Uostalom, većina cjeloživotnog učenja obavlja se Internetom. Kako sam siguran da se ovo tijekom mog života neće  promjeniti i da će sve manjine pa i mace i cucki imati više prava od “manje obrazovanih” (formalno) ljudi, mogu se samo nadati da će jednom i drugi početi pričati o ovoj rastućoj i često neopravdanoj diskriminaciji.

Najveća stvarna diskriminacija u Republici Hrvatskoj - obrazovna diskriminacija
(izvor: Flickr.com)

Za sada sam samo ja glas vapajućeg u pustinji.

Povremeno i stalno

Kronično bolesne ljude liječnici ali i njihova okolina često (čitajte: uvijek)  uvjeravaju kako je njihova bolest stalna i uglavnom neizlječiva. Ako dođe do poboljšanja, ono se opisuje kao privremeno. Time se kod bolesnika izgrađuje uvjerenje da se bolest nikada neće i ne može potpuno izliječiti. Time je bolesnik predan lavovima - liječnicima i farmaceutima.

No razmislimo o tome kako lako povremeno može postati stalno.

Povremeno sam depresivan, pa postanem stalno depresivan. Povremeno se udebljam lako postane trajna pretilost. Ili povremeno omršavim postane trajna anoreksija.

Povremeno imam celulit prerasta u trajni celulit, povremeni odlasci u minus vrlo lako prerastu u trajni (pa i nedozvoljeni) minus na računu.

Sigurno znate stotine sličnih primjera koje ste osjetili na svojoj koži ili vidjeli kod drugih. No iza ovog lakog prelaska iz povremenog u stalno i trajno stoje naša uvjerenja. Kada promijenimo uvjerenja, lako promijenimo i svoje okolnosti.

Pa povremen osjećaj bolesnika da mu je bolje može postati trajno stanje boljitka i izlječenja. I povremen ushit kada učinimo nešto dobro, prerasta u stalno činjenje dobrog. Povremen osjećaj sreće postaje životni optimizam.

Izvrstan primjer navodi se u knjizi Holografski svemir (autor: Micheal Talbot) o pacijentu koji je imao tumor limfnih čvorova. Cijelo mu je tijelo bilo puno tumora veličine naranče, a iz prsa su mu svaki dan izvlačili 2 litre tekućine. No pacijent nije htio umrijeti već je čuo za eksperimentalni lijek koji se davao samo terminalnim pacijentima i mogao je produžiti život tek nekoliko mjeseci. Nakon primanja lijeka, pacijent je potpuno ozdravio, a tumori su se doslovce istopili. E a sada uvjerenje postaje još zanimljivije.

Pacijent je nakon 2 mjeseca u medijima otkrio da njegov lijek ne može izliječiti rak limfnih čvorova, te mu se rak, praktično preko noći vratio. Liječnik je također bio čovjek uvjerenja i odlučio je prevariti pacijenta i izmislio priču o novoj verziji lijeka koji liječi takve tumore. Umjesto lijeka dao mu je običnu vodu. I pacijent je ponovo ostao bez svih tumora u roku od par dana i potpuno ozdravio. Bez ikakve pojave tumora živio je još 2 mjeseca dok američko liječničko društvo nije objavilo da je lijek koji je primao u stvari nemoćan protiv raka. Čuvši to, pacijentu su se tumori vratili u času i 2 dana kasnije je umro. Osim zaključka da ne treba pratiti medije (jer nas dokazano truju), ovo govori i da ne treba vjerovati medijima, ako nam srce govori drugačije. Racionalna znanost nas može koštati života. A snaga uvjerenja je jača od bilo koje znanosti i s njom se izruguje kad god može.

Još samo da pozitivna uvjerenja naučimo usvajati s lakoćom kojom usvajamo negativna.