Kronično bolesne ljude liječnici ali i njihova okolina često (čitajte: uvijek) uvjeravaju kako je njihova bolest stalna i uglavnom neizlječiva. Ako dođe do poboljšanja, ono se opisuje kao privremeno. Time se kod bolesnika izgrađuje uvjerenje da se bolest nikada neće i ne može potpuno izliječiti. Time je bolesnik predan lavovima - liječnicima i farmaceutima.
No razmislimo o tome kako lako povremeno može postati stalno.
Povremeno sam depresivan, pa postanem stalno depresivan. Povremeno se udebljam lako postane trajna pretilost. Ili povremeno omršavim postane trajna anoreksija.
Povremeno imam celulit prerasta u trajni celulit, povremeni odlasci u minus vrlo lako prerastu u trajni (pa i nedozvoljeni) minus na računu.
Sigurno znate stotine sličnih primjera koje ste osjetili na svojoj koži ili vidjeli kod drugih. No iza ovog lakog prelaska iz povremenog u stalno i trajno stoje naša uvjerenja. Kada promijenimo uvjerenja, lako promijenimo i svoje okolnosti.
Pa povremen osjećaj bolesnika da mu je bolje može postati trajno stanje boljitka i izlječenja. I povremen ushit kada učinimo nešto dobro, prerasta u stalno činjenje dobrog. Povremen osjećaj sreće postaje životni optimizam.
Izvrstan primjer navodi se u knjizi Holografski svemir (autor: Micheal Talbot) o pacijentu koji je imao tumor limfnih čvorova. Cijelo mu je tijelo bilo puno tumora veličine naranče, a iz prsa su mu svaki dan izvlačili 2 litre tekućine. No pacijent nije htio umrijeti već je čuo za eksperimentalni lijek koji se davao samo terminalnim pacijentima i mogao je produžiti život tek nekoliko mjeseci. Nakon primanja lijeka, pacijent je potpuno ozdravio, a tumori su se doslovce istopili. E a sada uvjerenje postaje još zanimljivije.
Pacijent je nakon 2 mjeseca u medijima otkrio da njegov lijek ne može izliječiti rak limfnih čvorova, te mu se rak, praktično preko noći vratio. Liječnik je također bio čovjek uvjerenja i odlučio je prevariti pacijenta i izmislio priču o novoj verziji lijeka koji liječi takve tumore. Umjesto lijeka dao mu je običnu vodu. I pacijent je ponovo ostao bez svih tumora u roku od par dana i potpuno ozdravio. Bez ikakve pojave tumora živio je još 2 mjeseca dok američko liječničko društvo nije objavilo da je lijek koji je primao u stvari nemoćan protiv raka. Čuvši to, pacijentu su se tumori vratili u času i 2 dana kasnije je umro. Osim zaključka da ne treba pratiti medije (jer nas dokazano truju), ovo govori i da ne treba vjerovati medijima, ako nam srce govori drugačije. Racionalna znanost nas može koštati života. A snaga uvjerenja je jača od bilo koje znanosti i s njom se izruguje kad god može.
Još samo da pozitivna uvjerenja naučimo usvajati s lakoćom kojom usvajamo negativna.
