Indijski izvoz pameti i mudrosti

Živimo u vremenima i državi u kojoj je, da oprostite, govno iz Indije bolje nego drniški pršut. Sva hrana u Hrvatskoj je nezdrava ali ako je iz Indije, onda je super. Majčina dušica je za seljačine, ali curry jer za profinjene. Pšenično brašno je fuj, ali besan brašno je zakon. Molitva (meditacija) krunice je za primitivce, ali joga meditacija je sjajna.

Izvor: www.mapsofindia.com

No razmislimo malo koliko su tzv. duhovno profinjeni i razvijeni koji takve teorije promiču i veličaju ustvari duhovno zaostali. Vrlo će rado pisati i govoriti kako je kršćanstvo zaostalo i primitivno, a veličati državu i tradiciju koja poznaje stotine božanstava (do Šive do Kali) je napredno.

A kakva je ta Indija? Zemlja je to divna i prosperitetna. Tako više ljudi tamo živi u krajnjem siromaštvu nego što je ukupno stanovnika Europe i Rusije zajedno. Zemlja je to tolerancije i ravnopravnosti u kojoj i danas itekako živi podjela na 5 kasti i zabrane miješanja između kasti. I ugovorenih brakova, također. Toliko je prosperitetna i bogata da nema šanse da sretnete ijednog Indijca negdje u svijetu jer nitko normalan ne bi iselio iz zemlje tako bogate, produhovljene, socijalno osjetljive, ma pravog raja na zemlji.

Indijci su socijalno osjetljivi poput pripadnika SS Totenkopf divizije u koncentracijskim logorima. Jeste li ikada čuli za nekog Indijca koji je za Indiju učinio 10% onoga što je učinila Majka Terez(ij)a? Naravno da niste. A kad smo već kod nje, razmislite o divoti zemlje u kojoj još uvijek postoje brojne bolesti koje su u Europi iskorijenjene prije 100 i više godina. Pa zašto taj toliko duhovno osviješteni narod nije iskorijenio siromaštvo? Zašto nije iskorijenio bolesti? Zašto kršćanska misionarka mora pomagati onima koje vlastiti gurui ne žele ni pogledati, a kamoli pomoći.

Dvije od 125.000 službeno (ili i do milijun, po drugim izvorima) oboljelih od gube u Indiji
(izvor slike: www.dailypioneer.com)

O kakvoj nas to ljubavi onda uče indijski mudraci? Prema kukcima, biljkama, životinjama, ali potpunoj neosjećajnosti prema ljudima. Jer da nije tako ne bi bilo sirotinje.

A gurui? Uuuuu, velikoga čuda neviđenoga! U zemlji od 1,2 milijarde stanovnika imate 10 mudraca (i svaka im čast, neki su zaista divni). Samo pukom matematikom/statistikom Indija bi trebala imati 300 Janica Kostelić. Isto toliko braće Skelin. Koliko je Indija zlata osvojila na zadnjim OI? Dvije – srebro i broncu. A Hrvatska? 10 – 5 zlata, 3 srebra i 2 bronce. A ne bi se smjeli ni uspoređivati sa zemljom koja ima 300 (!!!) puta više stanovnika.

Po čemu je onda to napredna zemlja? Po broju prosječnih informatičara? Indija zaista ima desetke milijuna informatičara, no naši djeca ih redovito svake godine tuku po informatičkim olimpijadama. A od tih silnih milijuna informatičara, tek ih je par zaista sjajnih. Po vojsci? Pa puno manji Pakistan ih je dobro naprašio u većini ratova koje su vodili.

Pa koliko onda izopačeni moramo biti da kažemo da su joga, meditacije, hrana, mudrosti i sl. koji dolaze iz zemlje koja ne poštuje svoje stanovnike, zemlje bijede, gube i sličnih bolesti, zemlje potpune socijalne neosjetljivosti znak napretka? A sve naše domaće je grozno.

Masovno silovana djevojčica od 5 godina (Izvor: Mirror.co.uk)

Kako napredni i poželjni mogu biti proizvodi kulture koja njeguje dogovorene dječje brakove, skupna silovanja žena, kamenovanja i slična kažnjavanja (vrlo slična mnogim islamskim zemljama) u odnosu na domaće. Mogu, ako ste usvojili patologiju mržnje vlastitog i veličanja tuđeg. A da bi usvojili takvu patologiju, teško možemo reći da smo mentalno najzdraviji.

Pa kada nas bolesni um uvjerava da je sve iz bolesne zemlje bolesnih ljudi zdravo, ako imate malo sivih stanica, stat ćete i promisliti: Tko je ovdje lud? Luđak koji iznosi svoju ludu istinu ili oni koji ju potpuno nekritički prihvaćaju kao istinitu mada svi dokazi i činjenice govore protiv nje?

Zaključak donesite sami.

A koji god odabrali, potpuno ste u pravu – kao što imam pravo na svoju i vi imate pravo na vlastitu istinu. One koji su odabrali suprotnu od moje, samo molim - prestanite svim snagama pljuvati po onoj koja vam ne odgovara i osporavati je. Jer to je suprotno duhovnim zakonima koje tobože zagovarate. Ja smijem biti još puno gori, jer ste me već ionako osudili kao primitivca čim se ne slažem s vama. Što ponovo pokazuje razinu duhovnosti.

Osuda ili razumijevanje

Jednom davno poslušao sam priču Anthony Robbinsa o važnosti razumijevanja a ne osuđivanja.

I godinama nastojim prvo razumjeti a ne prvo osuđivati. Svaki put kada počinjem skretati s tog važnog životnog pravca, dragi Bog me ispravi.

Kada sam ponovo počeo osuđivati bez pokušaja razumijevanja, kao iz vedra neba pojavila se snimka gostovanja dr. Wayne Dyera na državnoj televizije SAD-a u kojoj je ispričao divnu priču o osuđivanju i razumijevanju. I potaknuo me da je podijelim s vama.

A priča govori o učiteljici koja je u razred dobila dječaka koji ju je svojim ponašanjem strašno živcirao. Bio je zatvoren, nije se družio s drugom djecom, nije sudjelovao na nastavi, bio je neuredan i zapušten. I svaki puta kad bi bio test, učiteljica je s velikim užitkom križala njegov ispit i upisivala mu jedinicu. Uživajući zlurado u tome da ga kažnjava.

Na kraju godine, trebala je napisati opisnu ocjenu dječaka i ostavila ju je za kraj. U posebnoj knjizi u kojoj su se davale takve ocjene nije mogla odoljeti ne pročitati što su prijašnje učiteljice napisale. Pa je krenula čitati. Učiteljica u prvom razredu je jako hvalila dječaka kao pametnog, dobrog i omiljenog u razredu. Ma da, možeš misliti, razmišljala je sadašnja učiteljica.

Učiteljica u drugom razredu napisala je slično uz napomenu da je dječakova majka teško bolesna i da ima neizlječiv tumor. Učiteljica u trećem razradu je napisala da joj je teško gledati kako dijete propada nakon smrti majke i kako živi s ocem koji o njemu više uopće ne brine. I molila je da se nešto učini kako bi se djetetu pomoglo. Sada se naša učiteljica zgadila sama sebi. Umjesto da pokuša razumjeti dječaka ona ga je osudila. Umjesto da mu pomogne, ona ga je kažnjavala.

Iduće godine počela je raditi s dječakom, poticati ga, hrabriti, pomagati mu i on je s vremenom ponovo počeo napredoviti. Na neki način postao je njenim ljubimcem. Za Božić, svako je dijete učiteljici donijelo neki poklon, pa tako i dječak. Nije to bio sjajno umotan poklon poput onih koje su donijela druga djeca, već je bio nespretno zamotan u papirnatu vrećicu iz trgovine.

Na iznenađenje učenika koji su počeli zadirkivati dječaka, ona je od svih poklona uzela njegov. Otvorila ga je i vidjela staru ogrlicu iz koje je nedostajalo nekoliko poludragih kamenčića i napola potrošenu bočicu parfema. Ponovo su se djeca izrugivala i smijala dječaku, no sada je učiteljica stavila ogrlicu i divila joj se, a onda je špricnula malo parfema i hvalila njegov lijepi miris.

Kada je odlazio, dječak joj je priznao da sada miriše kao njegova mama na njihov zadnji Božić i bio joj je zahvalan. Kada su se vrata zatvorila za zadnjim djetetom, učiteljica je ostala sama pola sata gorko plačući i jecajući. Odlučila se još više posvetiti dječaku.

I dječak je napradovao sve više i završio osnovnu školu. Nekoliko godina kasnije, dobila je pismo u kojem joj je dječak rekao da je upravo završio srednju školu kao jedan od 3 najbolja učenika i da ide studirati. Te da je ona najbolja učiteljica koju je ikada imao.

Još nekoliko godina kasnije, stiglo je novo pismo, da je sada mladić završio studij kao jedan od najboljih. I da nikada nije imao tako dobru učiteljicu poput nje. I ponovo nakon par godina stiglo je pismo u kojem se nekadašnji dječak potpisao sa svojom novom titulom - dr. I da je i dalje ona njegova najbolja učiteljica ikada.

Konačno, stiglo je još jedno pismo. Čovjek se zaljubio i spremali su se svatovi. A kako mu je umro i otac i kako nije imao više nikoga od obitelji, molio je učiteljicu da li bi zauzela mjesto koje bi u svatovima zauzimala njegova majka. Učiteljica je prihvatila doći u svatove i na vjenčanju je nosila ogrlicu i parfem koji je prije toliko godina dobila od dječaka.

Nakon cijele fešte čovjek joj se posebno zahvalio što je zahvaljujući njenoj gesti imao osjećaj da je njegova draga mama bila u svatovima - što je bio najljepši poklon koji je mogao dobiti. A učiteljica mu je rekla da se ona u stvari mora njemu zahvaliti jer je on nju naučio što znači biti prava učiteljica.

Stoga ako ovo čitate, molim vas probajte razumjeti prije nego što osudite. Ne kao u filmovima kad se kakvog masovnog ubojicu ili silovatelja pravda nesretnim djetinjstvom, pa ga kao treba razumjeti. Uostalom, većina ljudi koja ima teško djetinjstvo ne postaje zato monstrum, pa nečije opravdanje nije samo po sebi ni opravdanje niti razumijevanje. Ne, probajte osobu istinski razumjeti. I možda se iznenadite svijetu koji će vam se otvoriti i zadovoljstvu koje ćete osjetiti.

Kako je Disney ubio Star Wars

Kada sam prije par godina čuo da je Disney kupio Star Wars prava, bio sam pomalo skeptičan oko toga. A kada su najavili da će svake godine štancati po jedan film, na prvi mah sam se razveselio, a onda shvatio da takva ideja jednostavno prostituira osnovnu premisu.

Star Wars je zamišljen kao bajka o dobru i zlu. A ne postoji Ivica i Marica 37 dio. Ili Vuk i 7 kozlića 14. Ili Crvenkapica 22. Prva trilogija je imala smisla, a druga je zamišljena da da neke odgovore na pitanja o padu i postanku Dartha Vadera i na tome je trebalo ostati.

Kada je Disney kupio prava, pokazao je da je plan uništenja Star Wars ideje u punom zamahu. Ne samo što je proglasio 70 knjiga koje su pratile Star Wars svijet i neke su remek dijela književnosti (kao Timothy Zahn trilogija o admiralu Thrawnu) nevažećima i izbrisao sve likove od kojih su neki (kao Mara Jade) kao poslužili interpretaciji Black Widow (Avengers serijal) od strane izvrsne Scarlett Johanssen. Zanimljivo, gotovo da se nitko od tzv. obožavatelja nije pobunio.

Ne, Disney je odlučio napraviti serijal koji neće veličati dobro već će služiti veličanju zla. I poslati djeci poruku, ako ste zločesti sve vam je pod nogama, a ako ste dobri, bit ćete pregaženi. I zatučeni. Zar nije Disney tvrtka za crtiće i dječje filmove? Pa, sve manje vjerujem u tu lijepu priču. Godinama sam gledao filmove sa sublimiranim porukama u svim Disney crtićima i jednostavno ih nisam htio prihvatiti kao stvarne. Mada ih uopće nije bilo teško provjeriti.

I to vrlo negativne poruke koje onda dječji nesvjesni um vidi i primjenjuje. A on je podatniji za oblikovanje od uma odraslih. No ne bi to dobri Disney radio. Sada sve manje vjerujem u svoje zavaravanje i samo-obmanjivanje.

Kada je snimio 7 dio Star Warsa i odlučio ubiti najomiljeniji lik u cijelom serijalu bez ikakve pouke ili smisla za priču (samo da pokažu da to mogu), apsolutno nikakva reakcija publike. Internet, društvene mreže. Ništa.

Govorimo o liku čiji je brod najprodavanija Star Wars igračka u svijetu, a košta preko 150 €. I prodavaniji je više nego slijedećih 10 najprodavanijih Star Wars igračaka zajedno (koje koštaju daleko manje).

Trijumf zla nad dobrim uveden je tako na mala vrata. I poput pojave Hitlera i njegovih ideja, nitko nije reagirao i rekao „Disney – dosta!“ Svijet je šutke pao. A veličanje zla je dobilo zamaha.

Jer slijedi novi film. Rogue One. Već sam pričao o čušpajzu kojeg su smislili („moramo imati po lik za afričko, azijsko i južno američko tržište, Europa i sjev. Amerika ionako puše sve što im damo“), no priča je zaista mogla izvući najgori ikada Star Wars film (i patetičnog Kylo Rena koji je prema Darth Bane-u, Ravenu ili Darth Maulu pi*kica). No nije. Ne želim vam pokvariti zadovoljstvo, ali kada se pojavio prvi Star Wars film, gotovo 2 mjeseca u svim kinima u Osijeku karte su bile rasprodane. Satima se stajalo u redu. A nitko nije znao što očekivati.

Danas je bila premijera u mom dijelu svijeta (negdje je počeo igrati par dana ranije) i kino je bilo prazno. Više ljudi je bio na Arrivalu (i to 4. tjedan prikazivanja). Treba li pametnom išta više reći. Film kao film nije loše napravljen, dapače, ali poruka koju šalje je jednostavno odvratna. Točno 8 puta gora od Force Awakens.

Stoga nije ni čudo da 90% figurica likova koje možete kupiti po trgovinama čine negativci. Disney se trudi veličati Star Wars nacizam svim silama. Pa se pobrinuo da više nema prepoznatljivog pozitivca (nitko neće kupiti figuricu curice, čak ni djevojčice; a nisu baš ludi ni za crncem). Joda? Han Solo? Nema više. Obi van Kenobi jedino kao legenda Clone Wars. Ali Kylo Ren. Oh yeah! Stormtroopers u 53 vrste. Oui! Uskrsli Darth Vader! Ja, ja, natürlich!

Pa će zato snimiti barem 5 filmova o Darth Vaderu, i na moju ogromnu žalost još bar dva o Kylo Renu. A onda će doći na red i Bob Fett (da vidimo kako se trgovina robovima i prostitutkama isplati i kako je to super zanimanje) i tko zna o kojem još negativcu. Jednostavno ne vidim da će se to zaustaviti osim ako ljudi ne urade ono što su napravili kod mene – jednostavno ne odu u kino, ne kupe igračku Star Wars i lupe pljusku Disneyu, tj. ljudima koji vode tvrtku.

Kao netko tko je Star Wars filmove pogledao gotovo 100 puta, jednog su ljubitelja 99% izgubili. A nisam siguran niti da ću voditi djecu i da gledaju Disney crtiće. Jer tvrtka koja veliča zlo i djeci šalje poruku da će dobro uvijek izgubiti a da se samo zlo nagrađuje nije izbor koji ću podržati. Niti je svijet koji se takvim porukama želi stvoriti. 

Fizika i gravitacija

U jednom broju IQ časopisa koji volim povremeno čitati u oko mi je upao tekst o gravitacijskim valovima. Naravno, autor na sva usta veliča Newtona (u jednom blogu sam napisao da je Newtonovska fizika mrtva ali to mnogi fizičari ne mogu prihvatiti jer mijenja njihovu znanstvenu dogmu kojoj su slijepo vjerovali), te pripada očito onima koji ne mogu prihvatiti promjenu dogme. Naravno, nisam ja taj koji je upokojio Newtona, već moderni fizičari.

Izvor: youtube.com

Autor tako hvali zakon akcije i reakcije i obvezan Newtonov zakon gravitacije ali zanemaruje poveznice tih zakona. Svaka sila ima i anti silu, što je lako dokazivo i znamo takve sile, osim baš kod gravitacije. I znamo 4 “supersile”: gravitaciju, elektricitet, slabu i jaku nuklearnu silu. Dok o drugim anti silama imate stotine tisuća tekstova, o anti gravitaciji se rijetko govori. Ona odstupa od ideje akcija-reakcija i tabu je tema Newtonovske fizike i fizičara. Na kraju i autor mora priznati da gravitacija ne bi smjela biti sila da bi Newton bio u pravu, te zastupa novija gledišta fizike, da gravitacija ipak nije sila. Nadalje, govori se o prostoru i vremenu i uzima se brzina svjetlosti kao najveća moguća brzina. Danas je sve više tekstova fizičara koji to osporavaju i govore o većim brzinama. Autor bi to trebao znati. Ono što ne očekujem da zna je brzina uma. Brzina uma je najveća trenutna brzina, no njen je problem što nije mjerljiva jer odstupa od prostor-vrijeme sustava. Nešto kao anđeli. Jer ako ste proučavali anđele, onda znate da se oni ponašaju u skladu s novom - kvantnom fizikom. Kako? Kvantna energije može postojati u 2 oblika - kao vidljive čestice i nevidljivi valovi. Kao i anđeli, koji se mogu “zgusnuti” ako se za to pokaže potreba i prikazati nam se u fizičkom tijelu.

Izvor: pixabay.com

Kvantna čestica može biti istovremeno na jedno, dva ili više mjesta. Kao i anđeli. Kvantne čestice mogu međusobno komunicirati u različitim točkama vremena jer za njih linearno vrijeme ne postoji. Isto vrijedi i za anđele. No vratimo se na brzinu uma. Ako kvantna čestica može istovremeno biti na 2 mjesta (npr. u dvije različite galaksije i komunicirati istovremeno jer nije ograničena sustavom prostor-vrijeme, onda je riječ o novoj brzini koja nije mjerljiva jer je istovremena. A tako radi i ljudski um. Ako ste skeptični na ovo, pozivam vas na istraživanje. Do sada sam našao stotine zapisa koji o umu govore isto što i kvantna fizika o česticama. Od epizoda iz života raznih katoličkih svetaca koji su se koristili brzinom uma za komunikaciju (nove teorije raspravljaju o telepatskim Petrovim poslanicama, a ne pisanim), preko brojnih zapisa misionara u Africi, sve do znanstvenih istraživanja u Sovjetskom savezu i SAD-u od 50-80 godina prošlog stoljeća. Evo 2 primjera. Jedan katolički misionar u Africi živio je u izoliranom plemenu u džungli i jedan se uvaženi član plemena razbolio. Misionar je poslao člana misije da ode u susjedno selo (susjedno uvjetno rečeno jer je bilo udaljeno više dana hoda, za priču uzmimo 10 dana). Poglavica plemena mu je rekao da za time nema potrebe jer je već zatražio pomoć. Naravno, misionar mu nije vjerovao jer nitko nije otišao iz sela, a nisu imali nikakve životinje koje bi mogli poslati s porukom. Za 10 dana njegov glasnik se vratio s pomoći što je zbunilo misionara jer je ovaj tek trebao doći za 20 dana. No glasnik mu je rekao da je peti dan naišao na pomoć koja se kretala prema njihovu selu. Oni su objasnili da je njihov poglavica u snu primio poruku poglavice plemena u kojem je bio misionar. Poruka je bila poslana telepatski, i prešla je udaljenost do drugog sela brže od svjetlosti, istovremeno kako je poslana.
Drugi je primjer pokus sa životinjama, pa ako se ljubitelj istih, preskočite čitanje ovog odlomka. Ovakvih pokusa bilo je mnoštvo u hladnom ratu i radile su ga obje strane. U pokusu bi uzeli mladunčad najčešće štakora i stavili ga u podmornicu te otišli 5-10 tisuća kilometara od baze u kojoj je bila majka mladunčadi. Kako podmornica funkcionira kao Faradayev kavez koji blokira električne i radio valove, ovo je bilo još značajnije. Na podmornici bi u točno određeno vrijeme ubijali mladunce, a štakorica bi istovremeno na njih reagirala mada je bila udaljena i do 10 tisuća kilometara. Um je bio brži od svjetlosti.

Izvor: pixabay.com

A ako ste prošli tjedan gledali na "Na rubu znanosti" (ovaj tjedan je nastavak), onda ste saznali za jošbrojnije i nevjerojatnije primjere primjene ovih saznanja, kao što je prijenos "duha" zdrave DNA na daljinu u bolesno tijelo koje tada ozdravi. Ako niste, pogledajte, ovaj tjedan bi ruski znanstvenik treba dati još luđe rezultate znanstvenih istraživanja.

Vampiri, stresna hrana i zdravlje

Kroz povijest postojala su plemena i narodi koji su vjerovali da ako pojedemo protivnika ili drugu osobu ili bio njega (obično je to bilo srce) u sebe prenosimo neku osobinu te osobe ili prenosimo snagu/energiju. 

Energetski vampiri
(izvor: viralnovelty.com)

Iz ovih vjerovanja kasnije se razvio vampirizam gdje vampiri u sebe unose energiju da bi mogli živjeti. Mada nas danas popularna literatura i filmovi nastoje uvjeriti u vampirizam putem krvi, ono o čemu se ne govori je puno stvarnije - o energetskom vampirizmu. A on je itekako stvaran. 

Radi se o "sposobnosti" nekih ljudi da nam sišu životnu energiju (pranu, chi) i tako se hrane. U životu sam ih sreo mnogo, a siguran sam da ste i vi. Sjetite se koliko ste puta veseli sjeli na nekakvo predavanje, u neki kafić ili neko mjesto s više ljudi (koncerti su isključeni jer je tamo previše energije, pa nećete osjetiti krađu) i odjednom postali mlitavi, bezvoljni, kao da vam je netko isisao radost i snagu. Ili ste postali negativni jer je pozitiva isisana iz vas. Bez ikakvog razloga. Znam nekoliko osoba koje su mogle ili još mogu ovakve stvari.

Dementor
(izvor: reminiscexx.deviantart.com)

Ovakvu sposobnost znala je i književnica J. K. Rowling kada je stvorila svoje Dementore. Više manje mogli bi ih opisati kao prave emocionalne vampire (ako uzmemo teorije polja i struna, onda je emocija=energija).

A sada razmislimo o hrani koju jedemo. I ona ima neku energiju. Za Kineze i danas je položaj kuhinje (Feng shui) najbitnija stvar za zdravlje i snagu obitelji. Ako kuhar/kuharica radi tako da joj se nitko neprimjećeno ne može prikrasti, hrana će biti ukusnija, s više energije pa će i oni koji je jedu biti zdraviji i vedriji. No ako se osobu koja kuha može uplašiti onda će i hrana biti lošija po ukućane. 

Ovome treba dodati i općepoznatu činjenicu da ako osoba kuha ljuta, tužna ili s nekom drugom negativnom emocijom, tu će emociju unijeti u hranu i ona će biti takva - puna negativnosti koja će se prenijeti na one koji ju jedu. 

No razmislimo sada i o namirnicama koje se kuhaju. Još uvijek mnogi ne znaju ili ne žele prihvatiti riječi koje je davno izrekao Rudolf Steiner da i biljke i životinje mogu biti u stresu i taj stres prenijeti na nas kroz hranu. Biljke uzgojene neekološkim metodama imaju drugačiju kristalnu strukturu i drugačije emocije (da, emocije, pročitajte Tajni život biljaka i Tajni život tla i slične knjige) od oni uzgojenih ekološkom praksom. Što više pesticida, fungicida i sličnih -cida dodali našoj biljci, zajedno s mineralnim gnojivima koja dokazano ubijaju plodnost tla, to će biljke biti više u stresu. A kada ih mi pojedemo svoj stres i negativnu energiju prenijeti će na nas. 

Isto je i sa stokom. Ako raste bez svježeg zraka, zatvorena u "bunkere", bez sunca i vjetra, kretanja, udarana i zlostavljana dat će nam i takvo mlijeko i takvo meso i takva jaja. Puna negativnih energija koje se ugrađuju u nas jednako kao i bjelančevine, masti i ugljikohidrati. 

Krave u stresu
(izvor: ars.usda.gov)

Nije teško izvući zaključak, zar ne? Što god nam pričali nutricionisti, kakve god dijete izmišljali, dok god jedemo biljke i životinje pune stresa ništa dobra nam se zdravstveno neće dogoditi. Isto kao unos vitamina i minerala kroz tablete kod kojega te tvari u sebi nemaju životnu energiju pa korist od njih nije ni približna kao od vitamina ili minerala iz eko hrane. 

A kada tome dodamo i sve veći stres na poslu i van njega, negativne medije koji nas plaše, prijete, bombardiraju bijedom, mržnjom i smrću, nije nikakvo čudo da smo svi sve više bolesni. I da nas nikakvi čarobni lijekovi neće izliječiti dok ne uklonimo uzrok, a ne pokušavamo ublažiti ili sakriti posljedice. 

Obrazovna diskriminacija

Po nekima primitivne neobrazovane seljačine - čisti hate talk
(izvor: commons.wikimedia.org)

Nedavno Večernjakov kolumnist lamentira o tome kako će i dalje biti dozvoljeno da niža kasta primitivnih Hrvata (čitajte : oni sa srednjim stručnom spremom) budu vojnici umjesto visokoobrazovanih i pripadnika vrhovne kaste.

Hvala Bogu pa se još sjećamo domovinskog rata i znamo da su oni s diplomama upravo ludi za vojskom. Pa praktično u ratu i nije bilo onih nkv ili sss vojnika. Blago nama.

A kakvo je stanje sada u vojsci kada nije obvezna? Na 1000 onih sa srednjom školom dolazi jedan s nevojnim fakultetom. A ako eliminiramo one s prometnog ili tjelesne kulture, slika je 1:10000.

Čisti dokaz da pravnici, ekonomisti, vjeroučitelji i filozofi lude za vojskom. Sama ideja je već bila glupa sama po sebi kada ju je predložio Kotromanović, a još je gluplje brani novinar.

Kada dođe do frke, ja bih da me ovi brane, makar bez diplome
(izvor: wikipedia.org)

A pravo pitanje je zašto se u Hrvatskoj sustavno diskriminiraju oni koji nemaju najviše obrazovanje? Zašto su osobe bez vss-a građani drugog ili (naj)nižeg reda.

Živimo li mi u 21. Ili 19. stoljeću? Jer u 19. stoljeću bila je važna diploma. U 21. je važno znanje jer se danas na internetu možete obrazovati na najvećim svjetskim sveučilištima i steći znanja do kojih na hrvatskim sveučilištima nikada nećete doći - uz svaku čast izuzecima.

I teško je naći nešto što ne možete naučiti ako ste voljni. Uostalom, većina cjeloživotnog učenja obavlja se Internetom. Kako sam siguran da se ovo tijekom mog života neće  promjeniti i da će sve manjine pa i mace i cucki imati više prava od “manje obrazovanih” (formalno) ljudi, mogu se samo nadati da će jednom i drugi početi pričati o ovoj rastućoj i često neopravdanoj diskriminaciji.

Najveća stvarna diskriminacija u Republici Hrvatskoj - obrazovna diskriminacija
(izvor: Flickr.com)

Za sada sam samo ja glas vapajućeg u pustinji.

Povremeno i stalno

Kronično bolesne ljude liječnici ali i njihova okolina često (čitajte: uvijek)  uvjeravaju kako je njihova bolest stalna i uglavnom neizlječiva. Ako dođe do poboljšanja, ono se opisuje kao privremeno. Time se kod bolesnika izgrađuje uvjerenje da se bolest nikada neće i ne može potpuno izliječiti. Time je bolesnik predan lavovima - liječnicima i farmaceutima.

No razmislimo o tome kako lako povremeno može postati stalno.

Povremeno sam depresivan, pa postanem stalno depresivan. Povremeno se udebljam lako postane trajna pretilost. Ili povremeno omršavim postane trajna anoreksija.

Povremeno imam celulit prerasta u trajni celulit, povremeni odlasci u minus vrlo lako prerastu u trajni (pa i nedozvoljeni) minus na računu.

Sigurno znate stotine sličnih primjera koje ste osjetili na svojoj koži ili vidjeli kod drugih. No iza ovog lakog prelaska iz povremenog u stalno i trajno stoje naša uvjerenja. Kada promijenimo uvjerenja, lako promijenimo i svoje okolnosti.

Pa povremen osjećaj bolesnika da mu je bolje može postati trajno stanje boljitka i izlječenja. I povremen ushit kada učinimo nešto dobro, prerasta u stalno činjenje dobrog. Povremen osjećaj sreće postaje životni optimizam.

Izvrstan primjer navodi se u knjizi Holografski svemir (autor: Micheal Talbot) o pacijentu koji je imao tumor limfnih čvorova. Cijelo mu je tijelo bilo puno tumora veličine naranče, a iz prsa su mu svaki dan izvlačili 2 litre tekućine. No pacijent nije htio umrijeti već je čuo za eksperimentalni lijek koji se davao samo terminalnim pacijentima i mogao je produžiti život tek nekoliko mjeseci. Nakon primanja lijeka, pacijent je potpuno ozdravio, a tumori su se doslovce istopili. E a sada uvjerenje postaje još zanimljivije.

Pacijent je nakon 2 mjeseca u medijima otkrio da njegov lijek ne može izliječiti rak limfnih čvorova, te mu se rak, praktično preko noći vratio. Liječnik je također bio čovjek uvjerenja i odlučio je prevariti pacijenta i izmislio priču o novoj verziji lijeka koji liječi takve tumore. Umjesto lijeka dao mu je običnu vodu. I pacijent je ponovo ostao bez svih tumora u roku od par dana i potpuno ozdravio. Bez ikakve pojave tumora živio je još 2 mjeseca dok američko liječničko društvo nije objavilo da je lijek koji je primao u stvari nemoćan protiv raka. Čuvši to, pacijentu su se tumori vratili u času i 2 dana kasnije je umro. Osim zaključka da ne treba pratiti medije (jer nas dokazano truju), ovo govori i da ne treba vjerovati medijima, ako nam srce govori drugačije. Racionalna znanost nas može koštati života. A snaga uvjerenja je jača od bilo koje znanosti i s njom se izruguje kad god može.

Još samo da pozitivna uvjerenja naučimo usvajati s lakoćom kojom usvajamo negativna.

Uvoz radne snage

Na'ijem političku korektnost
(izvor: youtube.com)

Pitam se kada će se konačno u Hrvatskoj pojaviti ugledni novinar ili javna osoba koja će odbaciti laž zvanu politička korektnost? Te crno nazvati crnom a bijelo bijelim.

Zašto nitko ne kaže zašto u RH uz službenih 280.000 ili neslužbenih 500-800.000 nezaposlenih trebamo uvoziti kuhare, konobare i sobarice. Po mogućnosti sa Filipina ili Vijetnama ili Bangladeša. Ili bi bilo bolje iz Afganistana, Somalije ili Libije?

Pa zato što oni rade za 1 do 5 USD dnevno, a ne po satu. I boje se deportacije. Te naši ugostiteljski robovlasnici mogu više love utrpati u svoje džepove. A to što takav radnik neće ništa trošiti  (jer iskreno i nema id čega) baš njih briga. Zašto bi onda država trebala brinuti za njih? Zato jer je korumpirana i neaposobna. 

Vječna želja hrvatskih turističkih djelatnika
(izvor: commons.wikimedia.org)

Dakle, ne trebaju nama radnici već robovi u turizmu, ali i svim drugim djelatnostima.

Istovremeno Hrvati sele u Irsku raditi u turizmu. I trgovjni. Pratim facebook stranice Hrvata u Irskoj i po onome što tamo piše 80% ih radi u restoranima, hostelima i hotelima i trgovinama. A to je, ako je vjerovati našim medijima, intelektualna elita - visoko obrazovani ljudi. Dakle, ok je biti pravnik i u Dublinu prati čaše u bircu ili biti ekonomist i u Corku u fastfood-u prodavati hamburgere, jer to je časnije nego biti djelatnik u Four season ili Valamar hotelu na Jadranu. 

No ludost i onako ne zna granica, a neće valjda irski ‘rvati biti pomoći radnici u turizmu u Hrvatskoj za crkavice koje im nude robovlasnici kada se mogu “prešetavati” u Irskoj za 2-4 puta veće novce. Uostalom zar bi to radili i vi?