Samo se javljam danas

Postoji jedna divna gospođa koju znam godinama, tiha i samozatajna. Nazovimo je Ljerka. Ljerka malo priča, ali s vremena na vrijeme pošalje svojim prijateljima nekakav divan tekst. Nedavno mi je tako poslala tekst koji moram podjeliti s vama. Možda ste ga već pročitali, možda je u priči bio netko drugi, možda ste naletjeli na izvornu priču. 

Sve to je nevažno jer dobre priče možemo pričati stotinama puta i nikada ih se nećemo zasititi. Kao što će dijeca tražiti da im jednu priču čitate danima ili mjesecima pa i godinama, budite i vi djeca i čitajte one priče koje vas oduševe više puta. A priča ide ovako:

Samo se javljam (Just cheking in)

Svećenik je prolazio kroz Crkvu usred dana. Odlučio se zaustaviti kod oltara i vidjeti tko se došao moliti.

Upravo onda su se stražnja vrata otvorila. Jedan je čovjek došao niz prolaz. Svećenik se namrštio s obzirom da je vidio da se čovjek nije brijao neko vrijeme. Njegova košulja je bila nekako otrcana i njegov kaput je bio pohaban. Čovjek je kleknuo, sagnuo glavu, odmah se ustao i otišao.

U danima koji su uslijedili, svaki dan u podne došao je ovaj čovjek, svaki put je kleknuo samo za trenutak, a u naručju mu je bila posuda s ručkom.

Pa se u svećeniku javila sumnja, bojao se da je čovjek došao opljačkati ga. Odlučio je zaustaviti čovjeka i pitati ga: „Što ti radiš ovdje?“

Čovjek je rekao, da radi niz cestu. Ručak mu je bio pola sata. Vrijeme ručka je bilo vrijeme njegove molitve, da pronađe snagu i moć...

„Vidite, ja ostajem samo trenutak, budući da je tvornica tako daleko; kada kleknem ovdje govorim Gospodinu, nešto želim da mu kažem:

Samo sam došao da ti kažem, Gospodine, kako sam sretan otkad smo našli jedan drugoga za prijatelja i da si uzeo moje grijehe. Ne znam puno o tome kako moliti, ali mislim svaki dan na tebe.

Zato, Isuse, ovo je Mike koji ti se javlja danas."

Svećenik se osjećao glupo, rekao je Mike-u da je sve u redu. Rekao je čovjeku da je dobrodošao da dođe i pomoli se u bilo koje vrijeme.

Kako mu je bilo vrijeme za ići, Mike se nasmiješio i kazao "Hvala." Požurio je k vratima.

Svećenik je kleknuo pred oltarom, što nikad prije ne bi učinio. Njegovo se hladno srce otopilo, ugrijano ljubavlju, i susrelo se s Isusom. Dok su suze tekle, u svom srcu, on je ponovio Mike-ovu molitvu:

„Samo sam došao da ti kažem, Gospodine, kako sam sretan otkad smo našli jedan drugoga za prijatelja i da si uzeo moje grijehe. Ne znam puno o tome kako moliti, ali mislim svaki dan na tebe.

Zato, Isuse, ovo je ja koji ti se javlja danas.“

Iza podne jednog dana, svećenik je primijetio da stari Mike nije došao. Budući da je više dana prošlo bez Mike-a, on se zabrinuo.

U tvornici se raspitao o njemu. Čuo je da je bolestan. Bolničko osoblje je bilo zabrinuto za Mike-ovo zdravlje, ali on im je donosio radost.

Tjedan u kojem je Mike bio s njima, donio je promjene na Odjelu. Njegov smijeh i radost bili su zarazni. Promijenjeni ljudi, bili su njegova nagrada.

Glavna sestra nije mogla razumjeti zašto je Mike bio toliko sretan, kad nije bilo ni cvijeća, ni poziva ni pisma - ni posjetitelje nije imao.

Svećenik je ostao uz njegov krevet. Sestra mu je izrazila brigu za Mike-a: „Nema prijatelja koji bi došli pokazati da im je stalo. Mike nije imao nikoga i nigdje se nije mogao vratiti.“

Gledajući iznenađeno, stari Mike je rekao sa dopadljivim osmijehom: "Medicinska sestra je u krivu, ona nije mogla znati da je On ovdje sve vrijeme. Svaki dan u podne On je ovdje, dragi prijatelj moj. Vidite, On sjedi desno dolje, uzima moje ruke, nagne se preko i kaže mi:

"Samo sam došao da ti kažem, Mike, kako sam sretan otkad smo našli jedan drugoga za prijatelja i da sam uzeo tvoje grijehe. Uvijek volim čuti tvoje molitve. Ja mislim svaki dan na tebe. Zato, Mike, ovo je Isus koji ti se javlja danas."

Prenosim i preostale riječi iz ove priče:

Mnogi će ljudi ući i izići iz tvog života, ali samo pravi prijatelji će ostaviti tragove u tvom srcu.

Neka te Bog drži u dlanu svoje ruke i anđeli bdiju nad tobom.

Dakle, PRIJATELJU, to sam JA ... "Samo se javljam danas"

Sa svakim dobrim čovjekom koji živi na svijetu izlazi sunce. Ti si taj dobar čovjek.

Da, zaista mislim da je svatko tko bude poslan ovo pročitati taj dobar čovjek.

A za one koji dobro znaju engleski, radi se o pjesmi (u rimi) koju je navodno napisao Roger Knapp pod nazivom Just checking in.

Retro Merkur

17. rujna Merkur, astrološki planet komunikacije, mitološki glasnik bogova, ušao je u retrogradno kretanje. Dakle, gledano sa Zemlje, čini nam se da se Merkur kreće unatrag. Ovo je samo privid, ali astrološki ima snažno značenje. 

"Ma tko još vjeruje u te gluposti?" reći će možda neki od vas. Ja ću odgovoriti protupitanjem: "Tko vjeruje u Plan 21?" naše Vlade. Pa vjerovali su svi koji su glasali za nju. 4 godine kasnije, niti jedna točka toga plana nije ostvarena, a ljudi i dalje vjeruju u koaliciju na vlasti. Razmislite, nije li to (beskrajno) glupo?

Za razliku od vladajuće koalicije, astrologija ne griješi ili joj je prag greške vrlo mali. A da je tome tako, idealan je primjer trenutni retrogradni Merkur.

Izvor: Pinterest.com

Razmislite, kada ste (ako ikada) čuli da je Skype bio nedostupan cijeli dan? Ne morate se mučiti, to se nikada nije dogodilo, sve do 21. rujna, tj. jučer. Dakle, informatički program za komunikaciju (čisti, 100% Merkur) je odlučio prestati raditi baš u vrijeme retro Merkura. Ma, to je čista slučajnost, reći će neki. Matematičari se baš i ne bi složili. Jer "slučajnost" da program koji postoji više od 12 godina, odluči ne raditi u cijelom svijetu baš u vrijeme retrogradnom Merkura, je kao da vas danas pogodi meteor veličine Zagreba. Dakle, nikakva.

Ali, recimo da je riječ o slučajnosti. Kako onda tumačiti da danas (22.09.) T-com puca po šavovima i kako kaže 24 sata, došlo je do kolapsa jer ne rade fiksne ni mobilne mreže, pozivi u pomoć, bankomati povezani s T-com-om, POS blagajne, ljekarne, banke itd. Dakle, Merkur na djelu. Vratio nas je u 20. stoljeće, prije računala. 

Izvor: Wikipedia

Dakle, 2 dana, 2 sustava komunikacije (Merkurijanske aktivnosti) i obje ne rade u vrijeme retrogradnog Merkura. I dalje mislite da je riječ o slučajnosti? Prihvatite činjenicu da je astrologija daleko točnija nego npr. znanost. Samo kvantna teorija je srušila gotovo sve dosadašnja znanstvena uvjerenja i eksprimente. Samo što to znanost ne želi prihvatiti čime je postala još gora od zadrtih religija. 

Kao šećer na kraju, ulaskom u retrogradno kretanje Merkura, vašem autoru, koji je Blizanac (vladar Merkur) s Merkurom u svom sjedištu, baš tada prvi puta u životu (od 1984 godine) odlučio "krepati" monitor i time spriječiti komunikaciju autora s vama i svim drugima. Niti budale ne vjeruju u 3 "slučajnosti".

A ne zaboravimo, Merkur je tek postao retrogradan. Tako će se kretati sve do 10. listopada, pa tko zna što nas sve još čeka. 

8 navika bogatih

Nedavno sam naletio na jedno istaživanje točnije statistiku razgovora s 500 najbogatijih ljudi današnjice pa bih ga rado podijelio s vama.

Izvor: Wikimedia commons

Ovoga puta nije izašlo u obliku knjige kao što je to uradio čuveni Napoleon Hill sa svojom knjigom Think and Grow Rich (Misli i postani bogat, kako je prevedeno u Hrvatskoj). I on je, slijedeće upute tadašnjeg super bogataša i dobrotvora Andrew Carnegie-a, razgovarao s najuspješnijim i najbogatijim Amerikancima svoga vremena (početak 20. stoljeća) i napisao bezvremenski bestseller, popularan i danas.

No današnji bogataši kažu da su uspjeli zbog 8 navika koje svakodnevno primjenjuju. Vjerojatno ste za mnoge od njih čuli u sličnom kontekstu, no niste na njih posebice obraćali pažnju. A moguće je da će vas neke od njih iznenaditi. 

Navika 8

Budite ustrajni. Koliko god puta pali, izgubili, ne odustajte. Ako imate vjeru u ono što radite, svaki poraz je samo škola iz koje izlazite pametniji i jači. Ustrajnost je navika uspješnih - prema istaživanju svi koji su postali milijunaši (dolarski) do 30-te, uradili su to promjenivši u prosjeku 18 poslova. Ali se nisu predali.

Navika 7

Svima s kojima radite dajete nešto dodatno vrijedno. Svojim podređenima dajte neku dodatnu vrijednost (pohvalu, potporu, nagradu), svojim kupcima dajte uvijek barem malo više nego što plate, svojim gostima dajte nekakvu sitnicu za sjećanje, svojim nadređenima dajte nešto više nego samog rada za novac. Probajte usvojiti ovu naviku i u svakodnevnom životu, prema svojoj obitelji, djeci, prijateljima. Rezultat će možda nekada izgledati kao da bacate biserje pred svinje, ali će se u konačnici višestruko vratiti. Čak i ako ne vjerujete u karmu, zakon privlačenja ili kvantnu fiziku.

Navika 6

Neprekidno se usavršavajte. Vrijeme je cjeloživotnog učenja i do smrti ćemo morati učiti kako bi mogli biti konkurentni ili koristiti nove tehnologije. Srećom, mogućnosti učenja nikada nam nisu bile pristupačnije, bez obzira učili slušajući YouTube Educational ili TED predavanja, učeći preko stranica za učenje kao što je Coursera, Khan Academy, Alison, Busuu ili Duolingo, da spomenemo samo neke. 

Navika 5

Izvor: Wikimedia commons

Razvijajte kreativnost. Njome ćete svome poslu donositi nove i svježe ideje, a bez toga nema uspjeha. Osim ako niste lovac na one koji stvaraju takve ideje, pa ih dovedete u svoju tvrtku. Nema uspješnih ljudi bez kreativnosti - vlastite ili tuđe svejedno. Čak ako imate i jedno i drugo još i bolje. Koliko god Google kao tvrtka bio kreativan, znao je kupiti druge kreativne tvrtke i time poboljšati svoj uspjeh i položaj na tržištu.

Navika 4

Tjerajte se naprijed. Budite proaktivni. Nemojte pasivno čekati da vas drugi potjeraju naprijed, budite vi oni koji će inicirati svoj napredak. To nikako nije lako, što i vidimo prema našim političarima i vlasti, jer uvijek je lakše nešto uraditi kada nam drugi narede, neko kada moramo sami biti svojim gazdama. 

Navika 3

Izvor: pixabay.com

Usredotočite se na jednu stvar. Multitasking, kojim su nas "pilili" zadnjih 20-ak godina, je dokazano (a posebice ako pratite neuroznanost) promašena stvar jer nema nikakvog uspjeha u multitaskingu. Naš mozak jednostavno tako ne radi. Današnji bogataši apsolutno ne podržavaju multitasking već kažu da je za uspjeh apsolutno neophodan fokus na jednu jedinu stvar. A kada nju napravimo, tek se tada usredotočujemo na neku novu stvar. Bez toga nema uspjeha. 

Navika 2

Radite zaista naporno, kažu bogataši. Zaboravite milennialse, koji sve žele odmah i lako. Nitko od 500 najbogatijih nije do svog bogatstva došao plandovanjem i neradom. To možete samo u našoj politici. No u poslu treba raditi naporno ("really hard") i onda je uspjeh puno sigurniji. Mada ne i 100% siguran. 

Navika 1

Bez ove navike, zaboravite na sve ostale navike. Radi se o strasti, koju sam nekoliko puta spominjao u prethodnim objavama. Strasti prema poslu kojeg radite. Ako ne osjećate strast prema onome što radite (kao ja prema predavanjima), onda ćete teško postići uspjeh. I zaista, koju god knjigu o današnjim bogatašima čitao, svi su živjeli strast. I Benson i Brin i Jobs (da ne spomenemo 3 najbogatija: Gates, Slim i Buffet) su svoj posao radili krajnje strastveno. Zato ni ne čudi što Ameri sve više prate i podržavaju "suludog" Trump-a jer su svi njegovi nastupi puni strasti. 

Stoga, otkrijte svoju strast, počnite se njome baviti, radite naporno, koncentirajte se samo na ono što volite, tjerajte se naprijed, budite kreativno, učite, učite, učite, svoj posao obogatite dodatnom a besplatnom vrijednošću, te ustrajte u svojoj strasti i svijet je vaš. Možda nećete biti među 500 najbogatijih, ali ćete biti među najsretnijima. 

Izbjeglice 2

Nije moguće ovih dana pisati niti o čemu drugome nego o izbjeglicama. 

Situacija oko njih u Mađarskoj i Sloveniji uvelike podsjeća na odnos prema Židovima u Drugom svjetskom ratu. U kojem su ih i Mađari i Slovenci nemilice izručivali i prokazivali kao što se sada odnose prema izbjeglicama. 

S druge strane, "fašistoidna" Hrvatska s "povampirenim Ustašama" najhumanije se odnosi prema izbjeglicama. A slično je i s Austrijom i Njemačkom. Očito je povijest itekako sklona šalama. Nacisti su postali mirotvorci, a "demokratske slobodne zemlje" su otvoreno nacističke. To uključuje i jednu Dansku, Nizozemsku, Francusku i Englesku. 

Ono što mi nikako nije jasno, zašto Mađari i Slovenci ne puštaju ljude u tranzitu? Priče da ih onda moraju zbrinjavati zbog Dublinskog sporazuma je smješna, jer su izbjeglice prolaskom kroz Grčku (dijelom i Bugarsku) već tamo ušle u EU i Schengen. Dakle, nitko se ne može pozvati na vraćanje izbjeglica u Sloveniju ili Mađarsku. 

Više je riječ o njihovom nacističkom mentalitetu (a uz to su i male "istočne" EU zemlje koje teže grandioznosti), nego o stvarnom strahu. "Mađarska Mađarima!" odavno je parola vlasti koja je otvoreno sklona hitlerovskim rješenjima. A i Slovenija koja je tisućama građana gotovo 20 godina nijekala pravo na svoje (slovensko) državljanstvo jer nisu bili dovoljno čiste krvi, samo je ponovo isplivala na površinu. 

Svaka čast Mađarima na pomoći koju su nam dali u Domovinskom ratu, ali njihov plan da preliju izbjeglice u Hrvatsku sigurno nije dobrosusjedska. 

Da sam u vladi RH, organizirao bih i vojsku i policiju da ilegalno preko Drave ubacuje izbjeglice u Mađarsku, kao i preko Žumberka, Zagorja i Gorskog kotara u Sloveniju. Grupice po 10-20 izbjeglica, pa da vidimo kako će ih naši vrli susjedi zaustaviti. 

A lijepo su mogli pustiti vlakove u tranzit preko svojih državica. Pa čak i po cijenu da se ljude u vlakove tovari kao prije 70 godina, što me i podsjetilo na povijest. Zamisao na rijeke ljudi koje se ukrcavaju u stočne vlakove i voze negdje daleko gdje ih čeka konačno riješenje, barem privremeno drugačije nego u Trećem Reichu. 

Jer što će EU raditi kada broj izbjeglica prijeđe milijun ili više? Već sada 25 milijuna Europljana živi ispod granica siromaštva, a brinuti za tolike izbjeglice koje ne možete zaposliti, morate ih držati u getima i koji će vrlo brzo shvatiti da ništa nema od Europskog sna, ma koliko obrazovani bili (ne znaju jezik, nisu obučeni za zapadne tehnologije i diplome im se nikada neće moći nostrificirati). 

A onda će se okrenuti radikalima, ISIL-u i sličnima i Europa će se suočiti s milijunskom terorističkom organizacijom. Uz enormno jačanje desnice i vlastite radikalizacije. A to će dovesti do stvari o kojima nekom drugom prigodom. 

Kada je krenulo uništavanje Mediterana od strane Amerikanaca i glupih zapadno europskih zemalja upozoravao sam što nam slijedi, a mislim da je ovo tek početak. U svakom slučaju ovo je tek početak razmišljanja na ovu temu. 

Sretja

Za početak mala digresija: godina učim ljude da ako žele pisati na hrvatskom, koriste fontove koji to podržavaju. U ovom blogu kršim to "sveto" pravilo i nije da mi baš posebno smeta. 

Za one koji nisu shvatili naslov, radi se o sreći. 

Što vas čini sretnima? Gdje god pogledali okruženi smo primjerima da nas materijalne stvari ne čine sretnima, mada većina nas vrti svoj stari program koji nas iznova uvjerava u to. 

Izvor: flickr.com

Žudite za novim iPhone-om 6. Sav vaš život će se stubokom promjeniti i postat ćete užasno sretni ako imate taj mobitel. Pa zaradite za taj mobitel, možda se odreknete tko zna čega ne bi li ga imali, možda ga ižicate od voljene osobe, obitelji itd. Uglavnom iPhone 6 je vaš. Neizmjerno ste sretni. Uključujete ga, uživate u ekranu, aplikacijama i svemu drugom i onda u jednom trenutku shvatite (no dobro, možda korisnici Apple mobitela to nikada ne shvate - predrasude, predrasude), da aplikacije i nisu baš nešto drugačije od starog iPhone 5 mobitela i da nema nekih revolucionarno boljih značajki. 

Razočarani ste, ali odmah tražite kompenzaciju. Nema veze, nitko ga od vaših prijatelja nema. Ponovo ste sretni jer se možete hvaliti, a sreću temeljite na činjenici što drugi misle o vama ili kako na vas reagiraju. S vremenom, vaša se sreća topi jer i vaši prijatelji imaju isti mobitel. I ne samo to, neki imaju i novi iPhone 6+. Prokletstvo, više uopće niste sretni. Ali, neka im, najavljuje se novi iPhone 7, pa ćete ga kupiti odmah iz Amerike, prije no što stigne u naše trgovine, da preduhitrite sve svoje hvalisave prijatelje. I znate, ma 100% ste sigurni da ćete ponovo biti super sretni kada kupite taj mobitel. 

Trebam li reći da ste isto misliti sa svakim kupljenim mobitelom? Ali vaš "program" to blokira, i vi vidite samo buduću sreću. I živite za tu sreću. Shvatili?

Ne? Ako imate djecu, možda vam bude lakše. Zamislite se sa djetetom u trgovini igračkama. Recimo da imate curicu. Ona silno želi novu Monster High lutku. Istina, doma ih ima čak 8, ali baš ova nova je najbolja. I nije sretna jer nema tu lutku. Po dane, tjedne, ma mjesece kuka kako njena sreća ovisi samo o toj lutki. Vi je razumijete, jer i vaša ovisi o novom modelu mobitela, auta, torbice, cipela, ma znate već čega. I kupite joj lutku. Što se dogodilo s lutkom 3 dana kasnije? Kći više ni ne gleda lutku, jer svi u razredu imaju novu Bratz lutku, a ona nema. I tako je jako nesretna. 

Ok, a što bih onda trebao? Odreći se svega materijalnog? Pa nisam ja Isus! Zaista, rekao bi dotični, treba se odreći materijalnog. Lako se duši 6-7 razine odreći materijalnog, ali dušama 1-3 razine to je gotovo pa nemoguće. Nije, samo moraju na višu razinu. 

Izvor: deviantart.com

Jesam li i sam imu na kompenziranje sreće materijalnim? Ne, i sam sam bio griješnik, ali sam shvatio da to nije put ka sreći. I sam sam žudio mjesecima za nekim stvarima, koje, kada bih dobio/kupio više nisu nadomjestile sreću. Više je bilo, ok, sada to imam, a što dalje? 

Izvor: wikipedia.org

I dalje ne mislim da se treba odreći svega materijalnog, ali shvatiti da sreća nije u materijalnom veliko je otkriće i mijenja onoga tko shvati. Ne moramo imati 17 pari cipela (ok je 7, za svaki dan druge), ne moramo se svaki vikend opijati/drogirati/kockati, ne moramo svakih 6 mjeseci kupiti novi laptop (i slično) da bi bili sretni. Svi ste sigurno i samo shvatili da najčešće istog trena sreća temeljena na materijalnom nestane kada dobijemo ono što želimo. A kada euforija prestane, samo se ispušemo kao probušeni balon. I pokušavamo naći neku novu stvar kojom ćemo biti sretni. 

Cvrčak i mrav

Malo tko nije čuo priču o cvrčku i mravu.

Izvor: en.wikipedia.org

Cvrčak je cijelo ljeto svirao (čitaj zabavljao se ili, ako pratite duhovnu literaturu - živio svoju strast), a mrav je naporno radio ne bi li se osigurao za zimu. Cvrčak je, rekli bi duhovnjaci, živio za danas i sutra ga uopće nije zanimalo, kao da nikada neće doći. Mrav je živio za sutra. Financijski gledano, mogli bi to nazvati ulaganjem za starost. Punio je zalihe hrane (mirovinske fondove, životna osiguranja, posmrtnu pripomoć itd.). 

I uzalud je mrav upozoravao cvrčka da stiže zima i da se spremi za nju. Nešto kao Starkovi i "Winter is coming!". Cvrčka to nije brinulo. 

A kada je stigla zima i kada cvrčak nije imao ništa osim gladi, i sudbina mu je bila zapečaćena, mrav se sažalio i pomogao cvrčku, kao nagradu za to što ga je cijelo ljeto zabavljao svojom svirkom. 

Naravno, pouka je bila da ne treba biti cvrčak i uživati, već biti vrijedan kao mrav i "delati". Pa čak i činjenica da je mrav pomogao cvrčku je prikazivana kao parazitizam jer cvrčak ničim nije pridonijeo preživljavanju, a sada samo troši plodove mravljeg teškog rada. Cilj je bio duboko usaditi ovo uvjerenje u svakog čitatelja (naravno, ne cilj autora knjige, već "kritičara"). 

I onda odjedom naletite na duhovnu literaturu. I motivatore. I kaže vam npr. Tony Robbins da živite svoj san. 

Izvor: www.flickr.com

Ili vam Mabel Katz, čuvena promotorica Ho'oponopono tehnike kaže da živite u sadašnjosti i učinite sadašnjost najboljim trenutkom života (iz dana u dan). Kada promjenite svoja uvjerenja (i otpustite i oprostite) i budete zahvalniji na daru svog Stvoritelja, svom životu, onda ćete u život početi privlačiti pozitivne okolnosti i ljude. Čak (po kvantnoj fizici) ćete samim svojim naporom promjeniti svoju stvarnost (fizičari to zovu kvantnom dispozicijom) i okolnosti će se posložiti da podrže novog vas. I tada ćete vi zaista uživati u onome što radite s punim srcem i strašću, a to će vam osigurati dovoljno, ne samo da preživite, nego da budete sretni. Ne zbog novca, već zbog toga što radite posao koji volite. 

I privući će puno mrava koji će shvatiti vašu ulogu u svijetu i podržat će vas kada nastupi zima. 

Sve smo ovo znali kao djeca, jer nismo osuđivali ni cvrčka ni mrava, dok nam obrazovanje i okolina nisu rekli da je cvrčak lijena budala, a mrav vrijedni i mudri radiša kakav i mi trebamo postati. Ali razmislite što je točno. 

Srećom, većina suvremenih duhovnih učitelja vraća nas na stazu kojom smo trebali ići, a to je staza vlastite strasti - strasti za životom. No o tome više neki drugi puta. Kad popričamo što najveći bogataši imaju reći o tome.

Stanje nedostatka

Cijeli život nas se uči da živimo u svijetu u kojem ničega nema neograničeno i dovoljno za sve. 

Tako nema dovoljno pšenice, nema dovoljno novca za ovo ili ono, nema dovoljno nafte, nema dovoljno iPhone-a za sve. 

Sigurno i sami živite u toj stvarnosti koja je samo lažno stanje u koje nas se dovelo kako bi bili u strahu i brizi i kako bi se neki mogli hraniti našim emocijama. 

Izvor: mauricioeiji.deviantart.com

Ali razmislimo.  Probajte se sjetiti 1979. godine (ili je proguglajte). Te godine izašao je film Mad Max koji je govorio o strahovima kojima su nas bombardirali. Posebice o jednom strahu koji se vrtio desetljećima, a to je strahu od nedostatka nafte, a time i svega što pokreće društvo. Vješti George Miller je napisao priču i snimio film na temelju straha od nestašice i napravio jedan od najprofitabilnijih fulmova svih vremena.

Gotovo kompletna znanost kao nova neprikosnovena religija uvjeravala nas je da su zalihe nafte na izmaku i da će presušiti do 2000. godine. Danas znamo da je to bio jedan znanstveni mit i tlapnja koja se rasplinula kao mjehurić sapunice. Danas nafte ima jednako pa i više no prije 35 godina, mada je potrošnja (pa i prizvodnja) višestruko veća. I pronalaze se nova nalazišta. 

Jednako tako su nas uvjeravali u nestašicu zlata, dijamanata itd.

Posebice snažan je mit nedostatka hrane. Prije otprilike ito godina kao i Mad Max hrvatski poljopivredni stručnjaci (npr. dr. Mihalić ili dr. Žugec) objaviili su i učili svoje studente da je potencijal majčice Zemlje prehraniti cca 30 milijardi ljudi, bez gladi. A bilo je to vrijeme između "djece Bijafre" i LiveAida. Kada se o gladi pisalo i prikupljala pomoć na sve strane. No to nije bio problem nedostatka hrane u svijetu, već krive raspodjele i pohlepe. 

Izvor: Wikimedia Commons

Pa naša lijepa domovina je prije 100 godina prehranjivala svoje stanovništvo i više od milijun K und K vojnika, uz volovsku zapregu, bez mineralnih gnojiva, navodnjavanja, i čuda koje danas imamo. A danas sa traktorima, gnojivima, potporama, navodnjavanjem, agrotehnikom nezamislivom prije, hranu uvozimo. Kako je to moguće, razmislite sami. 

Gotovo neprekidno živimo u svijetu nedostataka u kojem "nema dovoljno za sve". Dovoljno je doći na tramvajsku ili autobusnu stanicu i pogledati umirovljenike. Ljudi koji jedva prijeđu 5 metara za 10 minuta, kada stigne tramvaj postaju brži od Usaina Bolta u borbi za mjesto za sjedenje. Zašto? Zato što žive u uvjerenju da nema dovoljno sjedećih mjesta. I u njihovoj stvarnosti tih mjesta nema. 

Izvor: www.flickr.com

Ili svi silni vozači koji pokušavaju naći parking. Kada bi pročitali koju knjigu Doreen Virtue, Louise Hay ili naše Zdenke Andrijić, shvatili bi da taj nedostatak postoji samo u našoj glavi. Da li ćete prizivati svoje anđele da vam nađu mjesto, da li ćete afirmirati stanje u kojem za vas uvijek ima slobodnog mjesta, što god poduzeli da promjenite uvjerenje, slobodna mjesta će se početi pojavljivati kao gljive poslije kiše. Osobno znam 20-ak osoba koje uvijek nađu parking gdje god zažele (najčešće uz pomoć anđela). I nisam još čuo da netko promjeni svoju svijest a da i dalje ne može naći parking ili slobodno mjesto. Samo trebate uraditi nešto po tom pitanju. 

Zaposlenost i nezaposlenost

Država i dalje savršeno (za pametne neuspješno) upravlja brojem nezaposlenih, pa se sada hvali smanjenjem broja nezaposlenih. Ali ako malo razmislimo, jasno je o kakvoj se grandioznoj laži radi. Ni Potemkinova sela im nisu ravna.

U Hrvatskoj je 2013. godine bili cca 4.253.000 stanovnika. 

Od tog broja, a tako su primjerice jučer javili mediji, oko 450.000 je učenika (osnovne i srednje škole). Studenata je oko 180.000. navodi resorno ministarstvo. Dakle, oko 630.000 osoba.

Studenti su tu malo "problematični" jer dobar dio njih radi, što preko studenskog servisa, što u obiteljskim tvrtkama/obrtima, što kao privremeni radnici. No, zamislimo da niti jedan ne radi.

Zatim imamo oko 1.200.000 umirovljenika. Kada ih dodamo djeci i studentima, radi se o oko 1.830.000 osoba. 

Razlika između ovih skupina i broja stanovnika je malo više od 2.400.000 osoba. Ako od ovog broja odbijemo djecu do polaska u jaslice i djecu koja ne idu u vrtić, trajno nesposobne za rad i sl. evo nas na oko 2,2 (u najgorem slučaju 2,1) milijuna radno sposobnih ljudi. 

Ukupan broj zaposlenih se kreće od 1,2 do 1,3 milijuna ljudi. E, a sada razmislite. Koliko vam matematike treba da izračunate broj nezaposlenih? Imamo 2,2 milijuna radno sposobnih i 1,3 milijuna zaposlenih. Dakle, razlika je, kako to prezentira vlast i svi (očito nepismeni) mediji oko 350.000 ljudi. Zar ne? Jer toliko ih ima na zavodu za zapošljavanje.

Malo vam je čudna ta matematika? To samo znači da još uvijek niste zaglupjeli propagandom vlasti. Jer nezaposlenih je cca 900.000 osoba (osobno već 10-ak godina govorim o optimističnih 800.000 nezaposlenih). I to je jedina istina, do koje svatko tko želi malo računati jasno može doći. Osim ako nije zombi. Jer su mu političari pojeli mozak.

Uspjeh hrvatskog turizma

Hvali se naš ministar uspjehom hrvatskog turizma ove godine. Ne dvoji da je riječ o njegovom uspjehu, kao ni uspjehu hrvatske Vlade.

Izvor: en.wikipedia.org

Stara uzrečica s burze kaže da i purani lete ako je vjetar dovoljno jak. 

Pa kako ne bi letio i hrvatski turizam. Ali ne zbog ministra, Vlade, pa čak ni zbog naših turističkih djelatnika, koji možda za koje stoljeće dosegnu razinu turskog turizma. 

Raste iz istog razloga kao i španjolski turizam, primjerice. A razlog je turistička propast Tunisa, nakon više masakara turiste, znatan pad turizma u Egiptu, zbog unutarnjih sukoba i kaosa, a posebice zbog Grčke, koju su ove godine mnogi zaobišli, što zbog nereda, Syrize, ali sve više i zbog mora izbjeglica koje opsjedaju grčke otoke. 

Kad cijela Hrvatska turistički stigne jedan grad, npr. Prag, Budimpeštu ili Beč, e onda će trebati barem nakriviti šešir, ako ne i skinuti kapu. A do tada, kada jednom smrkne, drugome svane, htio to ili ne. 

B sindrom

Što je to B sindrom od kojeg stoljećima pati Hrvatska? Srećom nije Guillain-Barréov sindrom, mada su posljedice slične (paraliza). 

U neka davna vremena Hrvatskom se vladalo iz Beča, a nakon stoljeća takve vlasti i iz Budimpešte. I dok nam je Beč bio bolji gospodar jer je ulagao u infrastrukturu, industriju i poljoprivredu, uvjerili su nas da je bolje naći drugog gospodara.

Pa su se Hrvati odlučili za Beograd. On je bio izvrstan gospodar, uspješno isisavši enormne količine našeg novca da izgradi prvenstveno Srbiju i Kosovo, a manje Makedoniju i Crnu Goru. 

Zbog B sindroma tijekom II. svjetskog rata, Hrvatska vlada je odlučila da bi najbolji izbor za glavni grad bila Banja Luka.

Nakon tog rata, ponovo nam je gospodar posao Beograd. I nastavio sa ekonomskim parazitizmom. A zatim je slijedila samostalnost i rat protiv tog istog gospodara. I da je bilo političke mudrosti svjetskih moćnika 1995, Banja Luka bi ponovo bila prijateljski grad. No Gotovina je zaustavljen i Hrvatska "osuđena" biti bez gospodara. 

Ne navikli da nas se ne gazi, nije nam dugo trebalo da nađemo novog gospodara. I nadalje pod utjecajem B sindroma, izabrali smo Bruxelles. Koliko ćemo služiti ovome gospodaru još nitko ne zna. 

Izvor: Flickr

No, ako malo razmislimo, u budućnosti bi nam gospodar mogao postati i Bukurešt ili, čak izglednije, Bagdad. Osim ako neki Iznogud, ne poželi biti veći kalif od kalifa. 

Post scriptum: neki su Hrvati ipak prevladali ovaj sindrom i krenuli dalje abecedom, pa su za gospodara izabrali Canberru ili čak Dublin (srećom ne i Belfast). A oni na najvišim frekvencijama žive u zemlji čije je sjedište Wellington. Blago njima.