Što je to B sindrom od kojeg stoljećima pati Hrvatska? Srećom nije Guillain-Barréov sindrom, mada su posljedice slične (paraliza).
U neka davna vremena Hrvatskom se vladalo iz Beča, a nakon stoljeća takve vlasti i iz Budimpešte. I dok nam je Beč bio bolji gospodar jer je ulagao u infrastrukturu, industriju i poljoprivredu, uvjerili su nas da je bolje naći drugog gospodara.
Pa su se Hrvati odlučili za Beograd. On je bio izvrstan gospodar, uspješno isisavši enormne količine našeg novca da izgradi prvenstveno Srbiju i Kosovo, a manje Makedoniju i Crnu Goru.
Zbog B sindroma tijekom II. svjetskog rata, Hrvatska vlada je odlučila da bi najbolji izbor za glavni grad bila Banja Luka.
Nakon tog rata, ponovo nam je gospodar posao Beograd. I nastavio sa ekonomskim parazitizmom. A zatim je slijedila samostalnost i rat protiv tog istog gospodara. I da je bilo političke mudrosti svjetskih moćnika 1995, Banja Luka bi ponovo bila prijateljski grad. No Gotovina je zaustavljen i Hrvatska "osuđena" biti bez gospodara.
Ne navikli da nas se ne gazi, nije nam dugo trebalo da nađemo novog gospodara. I nadalje pod utjecajem B sindroma, izabrali smo Bruxelles. Koliko ćemo služiti ovome gospodaru još nitko ne zna.
 |
| Izvor: Flickr |
No, ako malo razmislimo, u budućnosti bi nam gospodar mogao postati i Bukurešt ili, čak izglednije, Bagdad. Osim ako neki Iznogud, ne poželi biti veći kalif od kalifa.
Post scriptum: neki su Hrvati ipak prevladali ovaj sindrom i krenuli dalje abecedom, pa su za gospodara izabrali Canberru ili čak Dublin (srećom ne i Belfast). A oni na najvišim frekvencijama žive u zemlji čije je sjedište Wellington. Blago njima.
