Kako je Disney ubio Star Wars

Kada sam prije par godina čuo da je Disney kupio Star Wars prava, bio sam pomalo skeptičan oko toga. A kada su najavili da će svake godine štancati po jedan film, na prvi mah sam se razveselio, a onda shvatio da takva ideja jednostavno prostituira osnovnu premisu.

Star Wars je zamišljen kao bajka o dobru i zlu. A ne postoji Ivica i Marica 37 dio. Ili Vuk i 7 kozlića 14. Ili Crvenkapica 22. Prva trilogija je imala smisla, a druga je zamišljena da da neke odgovore na pitanja o padu i postanku Dartha Vadera i na tome je trebalo ostati.

Kada je Disney kupio prava, pokazao je da je plan uništenja Star Wars ideje u punom zamahu. Ne samo što je proglasio 70 knjiga koje su pratile Star Wars svijet i neke su remek dijela književnosti (kao Timothy Zahn trilogija o admiralu Thrawnu) nevažećima i izbrisao sve likove od kojih su neki (kao Mara Jade) kao poslužili interpretaciji Black Widow (Avengers serijal) od strane izvrsne Scarlett Johanssen. Zanimljivo, gotovo da se nitko od tzv. obožavatelja nije pobunio.

Ne, Disney je odlučio napraviti serijal koji neće veličati dobro već će služiti veličanju zla. I poslati djeci poruku, ako ste zločesti sve vam je pod nogama, a ako ste dobri, bit ćete pregaženi. I zatučeni. Zar nije Disney tvrtka za crtiće i dječje filmove? Pa, sve manje vjerujem u tu lijepu priču. Godinama sam gledao filmove sa sublimiranim porukama u svim Disney crtićima i jednostavno ih nisam htio prihvatiti kao stvarne. Mada ih uopće nije bilo teško provjeriti.

I to vrlo negativne poruke koje onda dječji nesvjesni um vidi i primjenjuje. A on je podatniji za oblikovanje od uma odraslih. No ne bi to dobri Disney radio. Sada sve manje vjerujem u svoje zavaravanje i samo-obmanjivanje.

Kada je snimio 7 dio Star Warsa i odlučio ubiti najomiljeniji lik u cijelom serijalu bez ikakve pouke ili smisla za priču (samo da pokažu da to mogu), apsolutno nikakva reakcija publike. Internet, društvene mreže. Ništa.

Govorimo o liku čiji je brod najprodavanija Star Wars igračka u svijetu, a košta preko 150 €. I prodavaniji je više nego slijedećih 10 najprodavanijih Star Wars igračaka zajedno (koje koštaju daleko manje).

Trijumf zla nad dobrim uveden je tako na mala vrata. I poput pojave Hitlera i njegovih ideja, nitko nije reagirao i rekao „Disney – dosta!“ Svijet je šutke pao. A veličanje zla je dobilo zamaha.

Jer slijedi novi film. Rogue One. Već sam pričao o čušpajzu kojeg su smislili („moramo imati po lik za afričko, azijsko i južno američko tržište, Europa i sjev. Amerika ionako puše sve što im damo“), no priča je zaista mogla izvući najgori ikada Star Wars film (i patetičnog Kylo Rena koji je prema Darth Bane-u, Ravenu ili Darth Maulu pi*kica). No nije. Ne želim vam pokvariti zadovoljstvo, ali kada se pojavio prvi Star Wars film, gotovo 2 mjeseca u svim kinima u Osijeku karte su bile rasprodane. Satima se stajalo u redu. A nitko nije znao što očekivati.

Danas je bila premijera u mom dijelu svijeta (negdje je počeo igrati par dana ranije) i kino je bilo prazno. Više ljudi je bio na Arrivalu (i to 4. tjedan prikazivanja). Treba li pametnom išta više reći. Film kao film nije loše napravljen, dapače, ali poruka koju šalje je jednostavno odvratna. Točno 8 puta gora od Force Awakens.

Stoga nije ni čudo da 90% figurica likova koje možete kupiti po trgovinama čine negativci. Disney se trudi veličati Star Wars nacizam svim silama. Pa se pobrinuo da više nema prepoznatljivog pozitivca (nitko neće kupiti figuricu curice, čak ni djevojčice; a nisu baš ludi ni za crncem). Joda? Han Solo? Nema više. Obi van Kenobi jedino kao legenda Clone Wars. Ali Kylo Ren. Oh yeah! Stormtroopers u 53 vrste. Oui! Uskrsli Darth Vader! Ja, ja, natürlich!

Pa će zato snimiti barem 5 filmova o Darth Vaderu, i na moju ogromnu žalost još bar dva o Kylo Renu. A onda će doći na red i Bob Fett (da vidimo kako se trgovina robovima i prostitutkama isplati i kako je to super zanimanje) i tko zna o kojem još negativcu. Jednostavno ne vidim da će se to zaustaviti osim ako ljudi ne urade ono što su napravili kod mene – jednostavno ne odu u kino, ne kupe igračku Star Wars i lupe pljusku Disneyu, tj. ljudima koji vode tvrtku.

Kao netko tko je Star Wars filmove pogledao gotovo 100 puta, jednog su ljubitelja 99% izgubili. A nisam siguran niti da ću voditi djecu i da gledaju Disney crtiće. Jer tvrtka koja veliča zlo i djeci šalje poruku da će dobro uvijek izgubiti a da se samo zlo nagrađuje nije izbor koji ću podržati. Niti je svijet koji se takvim porukama želi stvoriti. 

Fizika i gravitacija

U jednom broju IQ časopisa koji volim povremeno čitati u oko mi je upao tekst o gravitacijskim valovima. Naravno, autor na sva usta veliča Newtona (u jednom blogu sam napisao da je Newtonovska fizika mrtva ali to mnogi fizičari ne mogu prihvatiti jer mijenja njihovu znanstvenu dogmu kojoj su slijepo vjerovali), te pripada očito onima koji ne mogu prihvatiti promjenu dogme. Naravno, nisam ja taj koji je upokojio Newtona, već moderni fizičari.

Izvor: youtube.com

Autor tako hvali zakon akcije i reakcije i obvezan Newtonov zakon gravitacije ali zanemaruje poveznice tih zakona. Svaka sila ima i anti silu, što je lako dokazivo i znamo takve sile, osim baš kod gravitacije. I znamo 4 “supersile”: gravitaciju, elektricitet, slabu i jaku nuklearnu silu. Dok o drugim anti silama imate stotine tisuća tekstova, o anti gravitaciji se rijetko govori. Ona odstupa od ideje akcija-reakcija i tabu je tema Newtonovske fizike i fizičara. Na kraju i autor mora priznati da gravitacija ne bi smjela biti sila da bi Newton bio u pravu, te zastupa novija gledišta fizike, da gravitacija ipak nije sila. Nadalje, govori se o prostoru i vremenu i uzima se brzina svjetlosti kao najveća moguća brzina. Danas je sve više tekstova fizičara koji to osporavaju i govore o većim brzinama. Autor bi to trebao znati. Ono što ne očekujem da zna je brzina uma. Brzina uma je najveća trenutna brzina, no njen je problem što nije mjerljiva jer odstupa od prostor-vrijeme sustava. Nešto kao anđeli. Jer ako ste proučavali anđele, onda znate da se oni ponašaju u skladu s novom - kvantnom fizikom. Kako? Kvantna energije može postojati u 2 oblika - kao vidljive čestice i nevidljivi valovi. Kao i anđeli, koji se mogu “zgusnuti” ako se za to pokaže potreba i prikazati nam se u fizičkom tijelu.

Izvor: pixabay.com

Kvantna čestica može biti istovremeno na jedno, dva ili više mjesta. Kao i anđeli. Kvantne čestice mogu međusobno komunicirati u različitim točkama vremena jer za njih linearno vrijeme ne postoji. Isto vrijedi i za anđele. No vratimo se na brzinu uma. Ako kvantna čestica može istovremeno biti na 2 mjesta (npr. u dvije različite galaksije i komunicirati istovremeno jer nije ograničena sustavom prostor-vrijeme, onda je riječ o novoj brzini koja nije mjerljiva jer je istovremena. A tako radi i ljudski um. Ako ste skeptični na ovo, pozivam vas na istraživanje. Do sada sam našao stotine zapisa koji o umu govore isto što i kvantna fizika o česticama. Od epizoda iz života raznih katoličkih svetaca koji su se koristili brzinom uma za komunikaciju (nove teorije raspravljaju o telepatskim Petrovim poslanicama, a ne pisanim), preko brojnih zapisa misionara u Africi, sve do znanstvenih istraživanja u Sovjetskom savezu i SAD-u od 50-80 godina prošlog stoljeća. Evo 2 primjera. Jedan katolički misionar u Africi živio je u izoliranom plemenu u džungli i jedan se uvaženi član plemena razbolio. Misionar je poslao člana misije da ode u susjedno selo (susjedno uvjetno rečeno jer je bilo udaljeno više dana hoda, za priču uzmimo 10 dana). Poglavica plemena mu je rekao da za time nema potrebe jer je već zatražio pomoć. Naravno, misionar mu nije vjerovao jer nitko nije otišao iz sela, a nisu imali nikakve životinje koje bi mogli poslati s porukom. Za 10 dana njegov glasnik se vratio s pomoći što je zbunilo misionara jer je ovaj tek trebao doći za 20 dana. No glasnik mu je rekao da je peti dan naišao na pomoć koja se kretala prema njihovu selu. Oni su objasnili da je njihov poglavica u snu primio poruku poglavice plemena u kojem je bio misionar. Poruka je bila poslana telepatski, i prešla je udaljenost do drugog sela brže od svjetlosti, istovremeno kako je poslana.
Drugi je primjer pokus sa životinjama, pa ako se ljubitelj istih, preskočite čitanje ovog odlomka. Ovakvih pokusa bilo je mnoštvo u hladnom ratu i radile su ga obje strane. U pokusu bi uzeli mladunčad najčešće štakora i stavili ga u podmornicu te otišli 5-10 tisuća kilometara od baze u kojoj je bila majka mladunčadi. Kako podmornica funkcionira kao Faradayev kavez koji blokira električne i radio valove, ovo je bilo još značajnije. Na podmornici bi u točno određeno vrijeme ubijali mladunce, a štakorica bi istovremeno na njih reagirala mada je bila udaljena i do 10 tisuća kilometara. Um je bio brži od svjetlosti.

Izvor: pixabay.com

A ako ste prošli tjedan gledali na "Na rubu znanosti" (ovaj tjedan je nastavak), onda ste saznali za jošbrojnije i nevjerojatnije primjere primjene ovih saznanja, kao što je prijenos "duha" zdrave DNA na daljinu u bolesno tijelo koje tada ozdravi. Ako niste, pogledajte, ovaj tjedan bi ruski znanstvenik treba dati još luđe rezultate znanstvenih istraživanja.

Vampiri, stresna hrana i zdravlje

Kroz povijest postojala su plemena i narodi koji su vjerovali da ako pojedemo protivnika ili drugu osobu ili bio njega (obično je to bilo srce) u sebe prenosimo neku osobinu te osobe ili prenosimo snagu/energiju. 

Energetski vampiri
(izvor: viralnovelty.com)

Iz ovih vjerovanja kasnije se razvio vampirizam gdje vampiri u sebe unose energiju da bi mogli živjeti. Mada nas danas popularna literatura i filmovi nastoje uvjeriti u vampirizam putem krvi, ono o čemu se ne govori je puno stvarnije - o energetskom vampirizmu. A on je itekako stvaran. 

Radi se o "sposobnosti" nekih ljudi da nam sišu životnu energiju (pranu, chi) i tako se hrane. U životu sam ih sreo mnogo, a siguran sam da ste i vi. Sjetite se koliko ste puta veseli sjeli na nekakvo predavanje, u neki kafić ili neko mjesto s više ljudi (koncerti su isključeni jer je tamo previše energije, pa nećete osjetiti krađu) i odjednom postali mlitavi, bezvoljni, kao da vam je netko isisao radost i snagu. Ili ste postali negativni jer je pozitiva isisana iz vas. Bez ikakvog razloga. Znam nekoliko osoba koje su mogle ili još mogu ovakve stvari.

Dementor
(izvor: reminiscexx.deviantart.com)

Ovakvu sposobnost znala je i književnica J. K. Rowling kada je stvorila svoje Dementore. Više manje mogli bi ih opisati kao prave emocionalne vampire (ako uzmemo teorije polja i struna, onda je emocija=energija).

A sada razmislimo o hrani koju jedemo. I ona ima neku energiju. Za Kineze i danas je položaj kuhinje (Feng shui) najbitnija stvar za zdravlje i snagu obitelji. Ako kuhar/kuharica radi tako da joj se nitko neprimjećeno ne može prikrasti, hrana će biti ukusnija, s više energije pa će i oni koji je jedu biti zdraviji i vedriji. No ako se osobu koja kuha može uplašiti onda će i hrana biti lošija po ukućane. 

Ovome treba dodati i općepoznatu činjenicu da ako osoba kuha ljuta, tužna ili s nekom drugom negativnom emocijom, tu će emociju unijeti u hranu i ona će biti takva - puna negativnosti koja će se prenijeti na one koji ju jedu. 

No razmislimo sada i o namirnicama koje se kuhaju. Još uvijek mnogi ne znaju ili ne žele prihvatiti riječi koje je davno izrekao Rudolf Steiner da i biljke i životinje mogu biti u stresu i taj stres prenijeti na nas kroz hranu. Biljke uzgojene neekološkim metodama imaju drugačiju kristalnu strukturu i drugačije emocije (da, emocije, pročitajte Tajni život biljaka i Tajni život tla i slične knjige) od oni uzgojenih ekološkom praksom. Što više pesticida, fungicida i sličnih -cida dodali našoj biljci, zajedno s mineralnim gnojivima koja dokazano ubijaju plodnost tla, to će biljke biti više u stresu. A kada ih mi pojedemo svoj stres i negativnu energiju prenijeti će na nas. 

Isto je i sa stokom. Ako raste bez svježeg zraka, zatvorena u "bunkere", bez sunca i vjetra, kretanja, udarana i zlostavljana dat će nam i takvo mlijeko i takvo meso i takva jaja. Puna negativnih energija koje se ugrađuju u nas jednako kao i bjelančevine, masti i ugljikohidrati. 

Krave u stresu
(izvor: ars.usda.gov)

Nije teško izvući zaključak, zar ne? Što god nam pričali nutricionisti, kakve god dijete izmišljali, dok god jedemo biljke i životinje pune stresa ništa dobra nam se zdravstveno neće dogoditi. Isto kao unos vitamina i minerala kroz tablete kod kojega te tvari u sebi nemaju životnu energiju pa korist od njih nije ni približna kao od vitamina ili minerala iz eko hrane. 

A kada tome dodamo i sve veći stres na poslu i van njega, negativne medije koji nas plaše, prijete, bombardiraju bijedom, mržnjom i smrću, nije nikakvo čudo da smo svi sve više bolesni. I da nas nikakvi čarobni lijekovi neće izliječiti dok ne uklonimo uzrok, a ne pokušavamo ublažiti ili sakriti posljedice. 

Obrazovna diskriminacija

Po nekima primitivne neobrazovane seljačine - čisti hate talk
(izvor: commons.wikimedia.org)

Nedavno Večernjakov kolumnist lamentira o tome kako će i dalje biti dozvoljeno da niža kasta primitivnih Hrvata (čitajte : oni sa srednjim stručnom spremom) budu vojnici umjesto visokoobrazovanih i pripadnika vrhovne kaste.

Hvala Bogu pa se još sjećamo domovinskog rata i znamo da su oni s diplomama upravo ludi za vojskom. Pa praktično u ratu i nije bilo onih nkv ili sss vojnika. Blago nama.

A kakvo je stanje sada u vojsci kada nije obvezna? Na 1000 onih sa srednjom školom dolazi jedan s nevojnim fakultetom. A ako eliminiramo one s prometnog ili tjelesne kulture, slika je 1:10000.

Čisti dokaz da pravnici, ekonomisti, vjeroučitelji i filozofi lude za vojskom. Sama ideja je već bila glupa sama po sebi kada ju je predložio Kotromanović, a još je gluplje brani novinar.

Kada dođe do frke, ja bih da me ovi brane, makar bez diplome
(izvor: wikipedia.org)

A pravo pitanje je zašto se u Hrvatskoj sustavno diskriminiraju oni koji nemaju najviše obrazovanje? Zašto su osobe bez vss-a građani drugog ili (naj)nižeg reda.

Živimo li mi u 21. Ili 19. stoljeću? Jer u 19. stoljeću bila je važna diploma. U 21. je važno znanje jer se danas na internetu možete obrazovati na najvećim svjetskim sveučilištima i steći znanja do kojih na hrvatskim sveučilištima nikada nećete doći - uz svaku čast izuzecima.

I teško je naći nešto što ne možete naučiti ako ste voljni. Uostalom, većina cjeloživotnog učenja obavlja se Internetom. Kako sam siguran da se ovo tijekom mog života neće  promjeniti i da će sve manjine pa i mace i cucki imati više prava od “manje obrazovanih” (formalno) ljudi, mogu se samo nadati da će jednom i drugi početi pričati o ovoj rastućoj i često neopravdanoj diskriminaciji.

Najveća stvarna diskriminacija u Republici Hrvatskoj - obrazovna diskriminacija
(izvor: Flickr.com)

Za sada sam samo ja glas vapajućeg u pustinji.

Povremeno i stalno

Kronično bolesne ljude liječnici ali i njihova okolina često (čitajte: uvijek)  uvjeravaju kako je njihova bolest stalna i uglavnom neizlječiva. Ako dođe do poboljšanja, ono se opisuje kao privremeno. Time se kod bolesnika izgrađuje uvjerenje da se bolest nikada neće i ne može potpuno izliječiti. Time je bolesnik predan lavovima - liječnicima i farmaceutima.

No razmislimo o tome kako lako povremeno može postati stalno.

Povremeno sam depresivan, pa postanem stalno depresivan. Povremeno se udebljam lako postane trajna pretilost. Ili povremeno omršavim postane trajna anoreksija.

Povremeno imam celulit prerasta u trajni celulit, povremeni odlasci u minus vrlo lako prerastu u trajni (pa i nedozvoljeni) minus na računu.

Sigurno znate stotine sličnih primjera koje ste osjetili na svojoj koži ili vidjeli kod drugih. No iza ovog lakog prelaska iz povremenog u stalno i trajno stoje naša uvjerenja. Kada promijenimo uvjerenja, lako promijenimo i svoje okolnosti.

Pa povremen osjećaj bolesnika da mu je bolje može postati trajno stanje boljitka i izlječenja. I povremen ushit kada učinimo nešto dobro, prerasta u stalno činjenje dobrog. Povremen osjećaj sreće postaje životni optimizam.

Izvrstan primjer navodi se u knjizi Holografski svemir (autor: Micheal Talbot) o pacijentu koji je imao tumor limfnih čvorova. Cijelo mu je tijelo bilo puno tumora veličine naranče, a iz prsa su mu svaki dan izvlačili 2 litre tekućine. No pacijent nije htio umrijeti već je čuo za eksperimentalni lijek koji se davao samo terminalnim pacijentima i mogao je produžiti život tek nekoliko mjeseci. Nakon primanja lijeka, pacijent je potpuno ozdravio, a tumori su se doslovce istopili. E a sada uvjerenje postaje još zanimljivije.

Pacijent je nakon 2 mjeseca u medijima otkrio da njegov lijek ne može izliječiti rak limfnih čvorova, te mu se rak, praktično preko noći vratio. Liječnik je također bio čovjek uvjerenja i odlučio je prevariti pacijenta i izmislio priču o novoj verziji lijeka koji liječi takve tumore. Umjesto lijeka dao mu je običnu vodu. I pacijent je ponovo ostao bez svih tumora u roku od par dana i potpuno ozdravio. Bez ikakve pojave tumora živio je još 2 mjeseca dok američko liječničko društvo nije objavilo da je lijek koji je primao u stvari nemoćan protiv raka. Čuvši to, pacijentu su se tumori vratili u času i 2 dana kasnije je umro. Osim zaključka da ne treba pratiti medije (jer nas dokazano truju), ovo govori i da ne treba vjerovati medijima, ako nam srce govori drugačije. Racionalna znanost nas može koštati života. A snaga uvjerenja je jača od bilo koje znanosti i s njom se izruguje kad god može.

Još samo da pozitivna uvjerenja naučimo usvajati s lakoćom kojom usvajamo negativna.

Uvoz radne snage

Na'ijem političku korektnost
(izvor: youtube.com)

Pitam se kada će se konačno u Hrvatskoj pojaviti ugledni novinar ili javna osoba koja će odbaciti laž zvanu politička korektnost? Te crno nazvati crnom a bijelo bijelim.

Zašto nitko ne kaže zašto u RH uz službenih 280.000 ili neslužbenih 500-800.000 nezaposlenih trebamo uvoziti kuhare, konobare i sobarice. Po mogućnosti sa Filipina ili Vijetnama ili Bangladeša. Ili bi bilo bolje iz Afganistana, Somalije ili Libije?

Pa zato što oni rade za 1 do 5 USD dnevno, a ne po satu. I boje se deportacije. Te naši ugostiteljski robovlasnici mogu više love utrpati u svoje džepove. A to što takav radnik neće ništa trošiti  (jer iskreno i nema id čega) baš njih briga. Zašto bi onda država trebala brinuti za njih? Zato jer je korumpirana i neaposobna. 

Vječna želja hrvatskih turističkih djelatnika
(izvor: commons.wikimedia.org)

Dakle, ne trebaju nama radnici već robovi u turizmu, ali i svim drugim djelatnostima.

Istovremeno Hrvati sele u Irsku raditi u turizmu. I trgovjni. Pratim facebook stranice Hrvata u Irskoj i po onome što tamo piše 80% ih radi u restoranima, hostelima i hotelima i trgovinama. A to je, ako je vjerovati našim medijima, intelektualna elita - visoko obrazovani ljudi. Dakle, ok je biti pravnik i u Dublinu prati čaše u bircu ili biti ekonomist i u Corku u fastfood-u prodavati hamburgere, jer to je časnije nego biti djelatnik u Four season ili Valamar hotelu na Jadranu. 

No ludost i onako ne zna granica, a neće valjda irski ‘rvati biti pomoći radnici u turizmu u Hrvatskoj za crkavice koje im nude robovlasnici kada se mogu “prešetavati” u Irskoj za 2-4 puta veće novce. Uostalom zar bi to radili i vi?

4 koraka za boljitak Hrvatske

Licemjerstvo Europe prema Hrvatskoj koja je od nas tražila nemoguće uvjete (sjetite se nepostojećih topničkih dnevnika i sl.) a pred Srbiju ne postavlja gotovo nikakve, posebice ne one koje je postavila za nas, nema granica.

Stoga Hrvatska treba učiniti 4 važna koraka u sljedećih par mjeseci.

1. Kako EU nije sporan srbijanski zakon da može suditi kome hoće i kako hoće, Hrvatska treba usvojiti isti zakon i hitno ukinuti Zakon o općoj amnestiji, bez obzira na moguće pravne posljedice. Te pokrenuti tužbe protiv srbijanskog vodstva i svake amnestirane osobe.

2. Hitno intenzivirati odnose sa Iranom, od ukidanja viza (bez obzira na EU, ionako je Schengen mrtav), olakšati Iranu investicije kod nas i ulaz na EU tržište, uz jeftiniju naftu i LNG terminal.

3. Intenzivirati odnose s Kinom i ponuditi joj ustupanje luke Rijeka na 50 godina uz uvjet izgradnje nizinske pruge i ulaganja u Hrvatsku industriju koja je Kini zanimljiva.

4. Intenzivirati odnose s Rusijom i po cijenu izlaza iz NATO saveza, ponuditi ustupanje Rusiji vojne luke Lora na 50 godina, uz suradnju na planu vojne industrije i općenite gospodarske suradnje uz jeftinije ruske sirovine.

Kada bi itko u nas imao “cojones” to uraditi, vidjeli bi do kraja godine kako bi EU odmah promjenila ploču i podržala Hrvatske zahtjeve.

Cojones - prodaju se kao antistres pomagalo (LOL) i kronično nedostaju Hrvatskoj
Izvor: flick.com

Samo budali nije jasno da je EU zla maćeha Hrvatskoj koja ju je desetljećima ponižavala, a putem Srbije to planira i dalje. Mislite da griješim? Razmislite, nije li iz riječi Kurza, Orbana i predstavnika EU vidljiv žal što je Hrvatska razbila predragu im Jugoslaviju i dan danas nas za to kažnjavaju.

Zar bi inače bilo normalno da "K und K" zemlje govore protiv svog “člana” i rade za svog smrtnog neprijatelja? Zar bi normalna Mađarska podržavala državu koja je uništavala sela njene manjine po Slavoniji i Baranji? Palila njihove crkve, protjerivala i ubijala njen narod, prije samo 25 godina? Zar bi bilo normalno da EU napada svoju članicu u korist nečlanice (uostalom, mogli su tako napadati i Sloveniju, pa 10 godina nisu, dok se Ameri nisu umiješali).

Kada Hrvatska konačno shvati da nema prijatelja u EU, te da može opstati samo s pomoći izvan EU i pomoću zemalja kojih se u EU plaši, to će nam pregovaračke pozicije s takvom podmuklom EU biti lakše.

Jer nije li neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj?

I ne, ne postoji riječ nemoguće, ako se nešto zaista želi.

Hidropon nije eko

Prije koji dan na Facebook stranicama EkoSever objavljen je tekst o načelima eko poljoprivrede, nastavno na tekst ovog bloga o eko načelima koje ističe Forschung Institut fűr biologisches Landbau (FiBL). U tekstu se govori o zabrani hidroponskog uzgoja u eko poljoprivredi kao neprirodnog i činjenici da mnogi misle da je hidroponski uzgoj prirodan. Zanimljivo, dan-dva nakon toga se u Večernjaku pojavio tekst hvalospjeva o hidroponskom uzgoju.

Pri tome se koriste “klasični” argumenti: to je čista ekologija jer se koristi manje vode, manje hraniva, nema bolesti i štetnika iz tla pa se manje onečišćuje okoliš. Može se hrana uzgajati u pustinji, južnom polu ili Fukushimi gdje se inače hrana ne bi mogla uzgajati. Naravno, ne kaže se da, ako se pojavi bilo kakva bolest, ona u trenu uništi cijeli usjev, puno brže nego u prirodi. Pa ulazak u hidroponske farme izgleda poput ulaska u nuklearnu elektranu.

Biljke protiv zombija
(hidroponske hrane)
Izvor: deviantart.com

A sada razmislite koliko je samo Bog, Stvoritelj, Svemir, Priroda ili Majčica Zemlja (kako god Svevišnju silu zvali) glup kada se toga sam nije sjetio i stvorio npr. rajčice koje rastu i plutaju oceanom. Za Frankenstein znanstvenike Priroda je glupa, samo su oni pametni i uvijek u pravu.

Srećom, sve više ljudi prozire tu šarenu laž. U tlu postoje sile koje su biljci neophodne da bi u nas prenijela životnu snagu i Chi - životnu energiju. Nje u hidroponu nema i mi jedemo zombi povrće, gotovo potpuno bez životne energije. Ako vas zanima kemija i fizika i metafizika tog procesa, toplo preporučam Poljoprivredni tečaj Rudolfa Steinera koji je to vrhunski objasnio.

A ako još mislite da je bitna forma (ljuska) a ne sadržaj (energija povrća) onda vjerojatno nikad niste čuli za indijske jogije, sungazing, pa ni za našeg sv. Leopolda Mandića koji je jeo toliko malo da bi po današnjim znanstvenicima bio mrtav za par tjedana ili mjeseci.

Zombi cvijet (izvor: vimeo.com)

Ne budite pomodni, vjerujte iskustvu, a posebice svom srcu. I pustite mentalne zombije da jedu zombi hranu (GMO, hidroponsku i sl.).

Papa, vjernici i borba protiv zla

Čitam kako CNN smatra da je papa Franjo "opsjednut" Sotonom. Opsjednut ne u fizičkom smislu, već da kao niti jedan papa u novijoj povijesti govori o stvarnosti Sotone i potrebi kršćana da se protiv njega bore.

Izvor: commons.wikimedia.org

Prema podacima koje je CNN objavio, papa u svojim govorima često govori o "vragu, Sotoni, Optuživaču, Zlom, Ocu laži, Kušaču duša, Zavodniku, Velikom zmaju i Neprijatelju". Pri tome ne govori o nekakvom nevidljivom zlu, nekakvom arhetipu ili metafori kako to govori Crkva, već o stvarnoj osobi, osobi od "krvi i mesa". 

Svoje učenje, koje pokušava prenijeti kršćanima, temelji na sv. Ignatius de Loyola, osnivaču jezuita, reda iz kojeg papa Franjo potječe. Papa govori da je vrag stvaran i u 21. stoljeću i da o teologiji zna više no svi teolozi zajedno. Time i može lako manipulirati masama. 

Na propovijedi u Paragvaju, pred oko 600.000 ljudi, naveo je da je vrag majstor obmane. Da daje obećanja koja nikada ne ispunjava. Da nas poziva da napustimo svoje prijatelje i budemo samo sebi važni. Da se nikada ne zalažemo za druge i da je sve baš onako kako vidimo. Da smo vrijedni samo onoliko koliko smo bogati tj. koliko materijalnog posjedujemo.

Kristovo iskušenje - James Tissot
(izvor: wikipedia.org)

Zanimljivo je kako naš lijevi tisak, koji toliko voli papu kada podržava njihove ideje, ovakve papine govore i zapise ne objavljuje već ih sustavno prešućuje. Razmislite, ne čitamo li u takvom tisku vrlo često upravo ono protiv čega papa poziva vjernike u boj? Nije li tisak prepun zvijezda i zvjezdica, bogataških priča (evo, čak i kroz satiru u reklamama "I bogati plaču"), a gotovo je nemoguće naći priče o "malim ljudima" koji su se izdigli iz blata i učinili nešto bitno za svoju zajednicu. 

No ako ste pogledali "Na rubu znanosti" o temi Ubuntu, trebamo li se onda tome i čuditi? Jer reći će vlasnici novina, pa ljudi vole čitati o kvazi i stvarnim bogatašima, a zločinima i zločincima, a ne o poštenju i dobroti. I teško im je zamjeriti jer ako ljudi obožavaju filmove i serije koji veličaju zločin, zločince i sve najgore u čovječanstvu (npr. Soprano's, Vuk s Wall Street-a i sl.). No kako će itko znati da ljudi ne vole čitati i gledati pozitivne stvari, ako im iste i ne pružite. 

Tko je uopće i čuo za seriju Dodir (Touch)? No svi su čuli za Igru prijestolja u kojoj što ste pozitivniji, pošteniji i bolji, to prije bivate ubijeni. Mogu li uopće osobe koje su "programirane" takvim serijama i filmovima uopće primiti papine poruke? Sve više sumnjam.

Isus i Sotona
(izvor: wikipedia.org)

Dalje papa Franjo jasno ističe da jedino Isus može pobjediti Sotonu, ali samo uz našu pomoć. Pa citira Krista, "Tko nije sa mnom, protiv mene je, a onaj koji se ne skupi oko mene, bit će raspršen". 

Papa svojim vjernicima naglašava da je život kršćana trajna borba protiv zla. No shvaćaju li to oni koji ga tobože slijede? I žive li oni tako? Evo, imamo divan primjer ovih dana. Dvadesetogodišnjak u autu kojeg prosječni Hrvat ne može kupiti za cijelog života (valjda "ćaća dao"), vozi 150 kroz centar grada mrtav pijan, nakon već 20-ak prometnih prekršaja i oduzete dozvole, ubija pješake, bježi i prijeti onima koji su ga uhvatili da ne znaju tko je on. Što mislite tko će ga braniti? Neki nepoznati odvjetnik ili možda Pavasović, Nobilo, Madunić ili tko sličan? Mislim da znate odgovor. I koliku će kaznu dobiti? Godinu dana uvjetno ili možda dvije? 

E tu se vidi koliki su Hrvati kršćani. U Islamu bi ga na licu mjesta zatukli i sve ok. Kršćanima to nije primjereno, što podržavam. Kršćani bi trebali svi na ulice i tražiti da se u roku od tjedan dana promjeni Zakon i prebrza vožnja gradom u pijanom stanju izjednači s terorističkim činom eksplozije bombe i osudi na 40 godina bez pomilovanja jer je riječ o namjeri višestrukog ubojstva svih koji se nađu ispred ili pored takvog vozača. I podići šatore kao branitelji pred kućama ministara i pred ministarstvima dok se takav zakon ne uvede. E to je ono što papa naziva obvezom kršćana da se u svakom trenutku svog života bore protiv zla. 

No svima je jasno da smo narod s toliko niskim (negativnim) energijama da se još dugo nećemo ovako organizirati i nešto učiniti da se zlo pobjedi barem tamo gdje imamo moć. No kažu, "u nadi je spas". Pa valja vjerovati, jer kaže papa Franjo, uloga vraga i njegovih sljedbenika je jasna: uvući nas u negativnost, cinizam, očaj, zlo i duhovnu zlobu, tugu i nostalgiju. Uvući nas u niske energije i razine svijesti. A naša (pa i moja) je dužnost, boriti se protiv toga.

Fight or flight

Desecima i stotinama tisuća godina odgovor na stres ljudskog organizma skriva se iz sintakse “fight or flight” - bori se ili bježi. To je i temelj ljudskog preživljavanja.

Fight - borba (izvor: wikipedia.org)

No danas medijski trovači poput skupine Kulturnjaci 2016 rade sve ne bi li povećali taj stres kod građana. U knjizi “The spontaneous healing of belief” (V.B.Z. - Promijenite uvjerenja, iscijelite sebe) Gregg Braden opisuje kako su poslije 11.9. mediji izazvali trajni stres i osjećaj nesigurnosti u SAD-u i prouzročili znatan rast bolesti u onima koji su pratili medije.

Danas to u Hrvatskoj rade Kulturnjaci, Jakovina, Tomić, Jergović i ekipa, plašeći građane klerofašistima, filoustašama ili sukladno svojim ideolozima iz SANU “povampirenim ustašama koji piju krv (dodajte sami) nejači”. Pa se njihovi istomišljenici sve više osjećaju ugroženima, razvijaju maniju praćenja i sve moguće mentalne bolesti koje se ovakvim agitpropom još više hrane.

Tako nacionalne manjine očekuju da ih svaki tren zaskoči neki skinhead, seksualne manjine bježe od klerofašističkih časnih koje pod haljama skrivaju kalašnjikove, a svi ostali lijevo zadojeni očekuju da ih iz mraka prikolje kakav ustaša.  

Flight - bijeg (izvor: flick.com)

No kako su takve osobe izmišljene pa se nikako ne pojavljuju, tako “žrtve” žive u trajnim stanju straha ne bi li pobjegle tj. trajnoj nabrijanosti testosteronima i adrenalinom, ne bi li se borili. Kako ne mogu naći fašiste da ih napadnu niti ustaše da od njih pobjegnu, iz dana u dan mentalno i fizički propadaju i padaju u sve dublja stanja stresa.

A tada Kulturnjaci samo trebaju uperiti prst i lijevi fanatici (koji ovom metodom postaju pandan ISIL-u u indoktrinaciji) će, uvjereni u svoju pravednu borbu s veseljem zgromiti mrskog neprijatelja.

Tko to ne vidi, očito je već upao u ralje lijevih commi talibana. I jedni spas im je deradikalizacija medijskog prostora, što je uvidjela poljska vlada, te trajno uklanjanje pristupa medijima svim trovačima i sijačima straha i panike.

Meditacija - molite sa mnom
(izvor: commons.wikimedia.org)

Komunisti u koje se sijači zaklinju, iste su nazivali petom kolonom i s njom su se obračunali krajnje demokratskim metodama - egzekucijama bez suđenja (zbog troškova po proračun).

Ja ne zazivam takve ljevičarske metode, mislim da su protjerivanja ili potpuna medijska zabrana puno finije, po filoustaškim standardima.

Po mojim standardima, pozvao bih vas da danas u 19 sati ili svakog 7. u mjesecu, molite i meditirate samo 7 minuta da se oslobodimo takvih i sličnih spodoba kojima je cilj mržnja prema drugima i prema našoj domovini.

Neka ih voda odnese tamo gdje im je ljepše, da sve nas normalne i željne mira ostave na miru.

Eko je zaista eko

Ovo je prvi od tekstova temeljen na publikaciji „100 razloga za eko poljoprivredu“ koju je izdao švicarski FiBL, no ne radi se o pukom prijevodu već tumačenju i povezivanju s hrvatskom praksom (vrlo različitom od Švicarske).

100 razloga za eko poljoprivredu
(Izvor: wikimedia.org)

Čitatelji znaju da je pojam „eko“ zaštićen Zakonom o eko poljoprivredi, no za razliku od zemalja EU gdje se eko, bio i organski ne smije koristiti u imenima firmi i obrta za drugo osim eko poljoprivredu, mi još uvijek ne primjenjujemo ovu odredbu. Zato se mnoštvo firmi kiti nazivom eko mada niti s ekologijom, niti s eko poljoprivredom nemaju veze. Ovo namjerno zavaravanje potrošača, u uređenim je zemljama kažnjivo, a kod nas potpuno dozvoljeno.

U EU, ako nešto nosi oznaku eko to ujedno znači da je proizvod zadovoljio sve odredbe Zakona o ekološkoj poljoprivredi, kako EU, tako i matične zemlje. I samo tada smije nositi taj naziv/oznaku i stavljati se na tržište. Kod nas je situacija toliko apsurdna da ukoliko lažno deklarirate proizvod kao eko, državna inspekcija neće poduzeti ništa jer niste upisani u upisnik eko proizvođača, pa se oni ne smatraju nadležnima za kontrolu. Inspekcije Ministarstva poljoprivrede kontroliraju samo one koji su upisani u Upisnik i vrlo su rigorozne. No trebale bi još više kontrolirati i kažnjavati/zatvarati one koji varaju potrošače, što nije slučaj.

Ujedno, eko farme su još i dodatno kontrolirane od strane kontrolnih tijela i to barem jednom godišnje. Svako kontrolno tijelo mora obaviti i izvanredne nenajavljene kontrole na barem 10% svojih klijenata, pri čemu bi to trebalo (a nije tako) raditi prvenstveno kod rizičnih proizvođača. Zato kontrolna tijela i rade procjene rizika. No to bi značilo da će se kontrolirati svi oni koji su u eko zbog čistog profita i vrlo su rizični, te će im kontrolna tijela naći propuste i morati ih kazniti ili im zabraniti proizvodnju. A zahvaljujući hrvatskim apsurdima, takvi „muljatori“ će uredno prijeći u drugo kontrolno tijelo i time izvorno tijelo gubi izvor prihoda, a isti dobiva onaj koji nije sklon inspekciji rizičnih. Stoga je teško naći (ako uopće i postoji) ono kontrolno tijelo koje dodatno kontrolira najrizičnije. Uostalom, pokušajte doznati koliko proizvođača nije dobilo potvrdnicu/certifikat, pa će Vam sve biti jasno. U razvijenim zemljama radi se i do 10% farmera, a kod nas bi trebalo biti znatno više. 

Što je dozvoljeno ovim momcima (Jovi) ...
(čitaj: strana kontrolna tijela)
(Izvor: wikipedia.org)

Eko proizvodnja je vrlo detaljno regulirana. Pravilnici i dopune Zakona o eko poljoprivredi izlaze redovito i, u pravilu, sve su stroži. Tako se jasno propisuje što se smije, a što ne koristiti u eko poljoprivredi (u zaštiti bilja, gnojidbi, hranidbi stoke itd.). Uz to, neki proizvođači se dodatno podvrgavaju privatnim standardima koje je još teže dobiti (npr. Demeter) i pravila proizvodnje su još zahtjevnija.

Jednako precizno regulirana je i prerada i trgovina. Pogoni za preradu, ali i skladišta i trgovci kontroliraju se također najmanje jednom godišnje. Točno se zna koje se tvari smiju ili ne koristiti u preradi (što nije uvijek i utvrđeno kod hrvatskih kontrolora, koji propise tumače prilično proizvoljno). Srećom, vi kao kupci također lako možete doći do popisa dozvoljenih sirovina, pa pogledati da li se isti nalaze i u prerađevini. Npr. dozvoljen je samo eko šećer (u Hrvatskoj je gotovo nemoguće kupiti bijeli eko šećer, jer mu je cijena tolika da to prerađevina „ne podnosi“.). Stoga mnogi certificirani eko proizvođači, uz blagoslov svojih kontrolnih tijela koriste neeko bijeli ili smeđi šećer, mada je to strogo zabranjeno. Isto tako, teško je naći eko ulja ili ocat, pa se uglavnom konzervira jabučnim octom kojeg ima u eko proizvodnji. A ako utvrdite da eko proizvod koji kupujete ne zadovoljava propise, slobodno ga prijavite inspekciji i time zaštite kako druge potrošače, tako i poštene eko proizvođače/prerađivače.

Sva kontrolna tijela se također moraju kontrolirati, što radi državna inspekcija te Hrvatska akreditacijska agencija, koja provodi obvezne godišnje kontrole. Naravno, ako niste strano kontrolno tijelo, kada za vas vrijede druga, nepoštena pravila. Tada vas hrvatska država ne može kontrolirati, a kod matične države, ako niste naveli da radite u drugoj zemlji, također ne potpadate pod kontrolu. Ovakav vid nelojalne konkurencije i čiste prijevare moguć je samo kod nas. Kada bi hrvatsko kontrolno tijelo htjelo kontrolirati npr. u Sloveniji ili Austriji, pitanje je da li bi se uopće moglo registrirati (pogledajte popis tijela koje rade u tim državama i vidjet ćete da stranaca gotovo i nema), a kamoli akreditirati. 

... nije dozvoljeno volovima (bovi)
tj. hrvatskim kontrolnim tijelima
(izvor: wikipedia.org)

Ne kaže se uzalud: Quod licet Jovi, non licet bovi. Stoga je i na potrošačima da se educiraju i bojkotiraju proizvođače tih tijela i prisile ih da igraju pošteno i prema pravilima koja u matičnim zemljama ne bi ni pomisliti kršiti. Ali baš ih briga za hrvatske potrošače, oni su ionako stoka sitnog zuba. Stoga je na hrvatskim potrošačima da pokažu da su i svi oni koje stranci kontroliraju za njih "proizvođači sitna zuba" i da njihove proizvode ignoriraju, kao i uvozne proizvode iz takvih zemalja. Naravno, odluka je na vama, dragi potrošači, no sada ste educirani pa nema izgovora na neznanje. 

Time završavamo s prvih 5 osnova eko poljoprivrede koje stoje pod "Eko je zaista eko" (u uređenim zemljama). 

Mind over matter

Pojava kvantne fizike potpuno je “uništila“ dotadašnja objašnjenja i postavke fizike. Mada, i dan danas ako nekome kažete da je umom moguće mijenjati materiju, smatrat će vas zrelim za Vrapče ili Popovaču.

No kvantna fizika je stubokom promijenila stvarnost jer je dokazala da se materija pokorava (nesvjesnom) umu.

Uzmimo i doradimo čuveni kvantni eksperiment gdje se kroz 3 procjepa pušta zraka svjetlosti ili neki sličan val.  Ako uzmemo 3 osobe i prvoj kažemo da je centar svjetlosti kroz lijevi procjep, osoba će klasičnim razmišljanjem zaključiti da će trag uhvaćen iza procjepa biti najjači upravo iza tog procjepa. Ako drugoj osobi kažemo da je snop svjetlosti najjači u sredini, a trećoj osobi da je najjači desno, one će očekivati da je trag najintenzivniji baš iza “njihovog” procjepa.

Prolaz elektrona kroz dvostruki procjep daje trostruku sliku, protivno uvriježenoj fizici do tada
(izvor: wikipedia.org)

Kada provedemo eksperiment, rezultati će biti upravo kako smo ih i očekivali. No kako znanost počiva na ideji da se nešto prihvaća kao znanstveno dokazivo samo ako su rezultati uvijek identični, cijela ideja znanosti postaje smiješna. Jer ovakav eksperiment, kao i kvantna fizika, pokazuje da osoba koja provodi eksperiment uvijek (makar nesvjesno) utječe na isti.

No, ako obavimo i eksperiment "na slijepo" bez prisustva ikoga, rezultati će biti posve drugačiji. Dakle, isti eksperiment će, ovisno o eksperimentatorima dati 4 različita rezultata.

Polarizacijski valovi (izvor: wikipedia.org)
Za ovisnike o složenoj fizici - više na: https://en.wikipedia.org/wiki/Talk%3APolarization_(waves)

Zašto?  Jer je um jači od materije. Posebice kada znamo da je, ponovo hvala novoj fizici, samo zgusnuta energija. Ovo znači i da je bio energija i iscjeljivanje pomoću nje itekako stvarno i pod utjecajem iscjelitelja.

To potvrđuje da se zaista umom mogu svijati žlice ili pomicati čaše. No na žalost još smo daleko od toga da svatko može slobodno koristiti ove urođene sposobnosti. No veselim se potpunoj digitalizaciji kada ćemo moći otključavati vrata ili mobitele umom ili, još bolje, snagom uma mijenjati znamenke na svom bankovnom računu jer novac ionako sve više postaje virtualan.

I onda će nastati novi vrli svijet, trenutno nam nezamisliva utopija.

Merkel i izbjeglice

Čitam nedavno da su njemački statističari izračunali da će se 2060 godine urušiti njemački mirovinski sustav te su odlučili „osvježiti krv“ izbjeglicama. Nemam nikakve sumnje u izvrsne njemačke statističare i njihovo planiranje ne do slijedećih izbora (kao kod naših najboljih političara) već 50 godina unaprijed.

No odluka o primanju milijuna izbjeglica iz razmislimo. Prije par godina počeo je rat u Siriji, ali i rat u Ukrajini. Ako i malo znate povijest, znate da je u Ukrajini i Poljskoj (dijelove nekadašnje Poljske države sada su dio Ukrajine) živjelo mnoštvo Nijemaca. Ujedno, mada ih je većina iseljena ili ubijena tijekom i poslije drugog svjetskog rata, u 50 godina Sovjetskog saveza Ukrajina je blisko surađivala s Istočnim Nijemcima koji su, u krajnjem slučaju, bili i glavni turisti u Ukrajini (Crno more). Uostalom, koliko god siromašni bili, Istočni Nijemci su bili najbogatiji narod u bivšem Sovjetskom Savezu. Stoga su i mnogi Ukrajinci ili znali ili naučili njemački jezik.

tzv. „islamskih“ zemalja nema s ovim nikakve veze. Kako nema? Pa

Ukrajinski izbjeglice nisu poželjni za Njemačku jer znaju njemački jezik, 
previše su bijeli i nisu islamisti. (izvor: wikipedia.org)

Po izbijanju rata i ruskoj okupaciji dijela Ukrajine, više od milijun Ukrajinaca htio je u izbjeglištvo u Njemačku, no bili su odbijeni. Ali zar Njemačka ne treba radnu snagu? Treba, ali ne pravoslavnu. I ne treba onu koja zna njemački, već onu koja nema pojma jezik te ga neće naučiti ni za 5 godina više od razine pomoćnog radnika u restoranu.

Da ali islamski izbjeglice su visoko obrazovani! Razmislimo. Da bi visokoobrazovani Sirijac ili Iračan bio na razini visokoobrazovanog Nijemca, treba mu, uz izvrsno poznavanje jezika, još 5-10 godina stažiranja kako bi se prilagodio sustavu. Ujedno, znanstveno obrazovanje bivšeg Sovjetskog Saveza, pa time i Ukrajine je na daleko višoj razini od onog iz islamskog svijeta (uz izuzetak Pakistan ili Iran). Uz to, većina izbjeglica su mlađi muškarci koji nisu studirali tako da i ta teza pada u vodu.

Dakle, Nijemci ne žele ni obrazovane ni one koji znaju jezik. Mogli bi reći da ne žele ni bijele niti civilizacijski slične izbjeglice.

Ukrajinski kozaci - mada su bili na strani Nijemaca pa ih je Staljin gotovo
istrijebio, nisu poželjni u Njemačkoj, iako žene nose marame
(izvor: wikipedia.org) 

Upravo suprotno, žele mlade, neobrazovane, radikalne, koji ne znaju jezik i nisu naučili raditi (jer da sa 18-22 godine imate desetke tisuća eura za put iz zemlje koja je 5 godina u ratu, morate biti „guzonjin sin“.). Uostalom, upravo su takvi i prvi zbrisali iz Hrvatske početkom rata, a boriti se ostao i ginuo „lumpenproleteriat“.

Stoga je prava istina da Njemačka vlast (iz lokalnih izbora je vidljivo da narod nije nitko ništa pitao) želi upravo suprotno od onoga što medijima propagira. Uostalom, ako Ukrajinci ili Srbi nisu dovoljno dobri za Njemačku već im se uglavnom odbija viza za rad, a kamoli status izbjeglica, što reći za stotine tisuća Albanaca i Bosanaca koji su također muslimani, ali gotovo 150 godina integrirani u Europu, a koji Angeli Merkel i njenoj Vladi nisu dovoljno dobri muslimani već ih masovno vraća u njihove matične zemlje.

Pravo je pitanje zašto Angela Merkel, koja je sve samo ne glupa ili nesposobna, želi stvoriti tisuće islamističkih ćelija u Njemačkoj i Europi? Zašto želi Parize, Madride, Londone ili Bruxellese svaki mjesec, tjedan ili dan? Na ovo pitanje još nisam našao dobar odgovor jer mi je teško prihvatljivo da joj je ideja uništiti EU koju je Njemačka toliko dugo gradila i koja je žila kucavica njemačke ekonomije. Zašto je svoju državu zavadila s najvećim saveznicima kao što su Poljska, Češka ili Austrija?

Dok ne nađem bolji argument, ponudit ću svoj – zbog radikalizacije Njemačke i pripremanja dolaska na vlast novog Hitlera. Jer da se Njemačka radikalizira svima je jasno. Marginalne desne stranke postaju 2-3 najjača sila u regionalnim parlamentima, a ovom politikom snaga će im samo i dalje nezaustavljivo rasti. A što više napada sličnih ovom današnjem u Bruxellesu bude, to će i anti-Merkel snage bivati sve jače dok ne preuzmu vlast. I baš kada u SAD-u na vlast dođe blagi radikal (prema Cruzu) i veliki izolacionist Trump, u Njemačkoj bi na vlast mogao novi nacionalsocijalist i povijest će biti spremna na novo ponavljanje. 

Od ugledne političarke do osobe kojom se plaše djeca.
Koji je njen pravi cilj? (izvor: youtube.com)

I kako bi to rekao Josip iz mjuzikla, „Ne moraš mi vjerovati na riječ, ali znaj da do sada nikada nisam pogriješio“, nadam se da sam potpuno promašio prognozu. Zbog sve one djece koja sada rastu u relativnom miru.