Svi u programere

Da li ste u zadnjih 10 godina pročitali i jednu objavu/vijest/informaciju koja nije rekla da je IT sektor budućnosti? Pa bi nas onda obasipali koliko će radne snage u IT sektoru nedostajati, koliko se ljudi može zaposliti, kolike plaće mogu očekivati, itd.

Ono što bi tek stidljivo izašlo na vidjelo je da (posebice hrvatski) poslodavci od svojih IT stručnjaka, u 3/4 slučajeva očekuju studij od 5 godina, a ne nekog srednjoškolca s tečajem na nekom veleučilištu ili stručnoj školi. Što će reći da je jaz između želja i stvarnosti još veći, usudio bih se reći i nepremostiv.

No čak i kada bi se tražili srednjoškolci s malo ili ništa IT znanja, druga stvar koja se stidljivo pokazuje je struktura IT stručnjaka. Tako 75% svih potrebnih stručnjaka u IT sektoru čine programeri, a dodatnih 20% razni sistemci. Tek 5% je ostavljeno za sve ostale: web i grafičke dizajnere, testere, data administratore, SEO stručnjake itd.

Super, dakle samo trebamo sve nezaposlene poslati na tečajeve programiranja. Možda jednog dana i upišu neki faks koji uči programirati ili visoku školu. To bi valjda bila pouka svih članaka koji govore kako je IT točnije programiranje posao budućnosti za sve mlade, nezaposlene, invalide itd.

No hajdemo malo koristiti sive stanice. Zamislimo da je umjesto programera, posao budućnosti neurokirurgija. Da li bi isto tako govorili da svi oni nezaposleni i mladi trebaju postati neurokirurzi? I od 300.000-tinjak tisuća nezposlenih koliko bi moglo postati neurokirurzi? Par tisuća? Manje? Kada bi to zaista bilo lako za naučiti i postati, ne mislite li da bi Hrvatska bila glavni izvoznik neurokirurga?

Ista je stvar i s programerima. Da je postati programer vrlo jednostavna stvar i da svi ljudi imaju vrhunske predispozicije za programiranje, zar bi uopće postojala potreba za tim poslom? A koliko bi ljudi i biroa za zapošljavanje moglo postati programerima? Optimistički bih rekao 3.000 (oko 1%), od čega bi možda 30-ak njih bilo vrhunsko (ponovo 1%).

I kada bi to bila dječja igra, zašto u zapadnoj EU svake godine 10% manje ljudi odluči krenuti na edukaciju za programere?

Stoga je to veličanje programiranja (kroz priče o IT općenito) samo jedna lijepa medijska patka. I ništa više. I ni na koji način neće povećati broj ljudi koji će postati programeri.    

(Ne)uporaba Interneta u EU

Eurostat daje zanimljive podatke o broju ljudi koji nikada nisu koristili Internet.

Tako, prema podacima iz 2010. godine 27% Europljana (EU 28) nikada nije koristio Internet, dok je 2014. godine taj postotak smanjen na 18%, što je velik napredak.

Najslabije rangirane zemlje EU su uglavnom one s Balkana. Tako listu predvodi Rumunjska s 39% stanovništva (od 57% u 2010. godini), slijedi Bugarska - 37% (51% 2010.), Grčka - 33% (pad s 52%), te izvan EU Turska sa ogromnih 46% (prema 58% 2010. godine). Zemlje poput BiH, Crne Gore i Srbije nisu dostavile podatke.

A Hrvatska? I dalje velikih 28% stanovnika nikada nije radilo na Internetu, ali uz pad s 42% 2010. godine. Najveći porast interesa za uporabu Interneta kod onih u Hrvatskoj koji ga nikada nisu prije koristili, dogodio se 2013. godine, kada se "Internetska nepismenost" smanjila s 35% na 29%. Zanimljivo, početkom recesije 2008. taj je broj bio još veći 54%, što znači da smo u recesiji prepolovili broj osoba koje nikada nisu koristile Internet, što je izvrstan podatak.

Mada stanje nije najbolje, ima dosta velikih država koje su iza nas. Npr. Italija (32% s 41%) i Portugal (30% s 46%). Isti postotak (28%) imaju Cipar i Poljska.

A tko predvodi Europu po broju stanovništva koje koristi Internet? Vjerojatno ste pretpostavili da je riječ o nekoj sjeverno-europskoj zemlji i bili ste u pravu. Predvodnik je Island s 1% nekorisnika Interneta (5% 2010. godine), a slijede Norveška (5%) i Danska s 3% (9%) stanovništva.

U samom vrhu su i Luxemburg (4% naprema 8% 2010.), Nizozemska s 5% (8%), te grupa zemalja s 6% koju predvodi Švedska (7%), Finska (11%) i Velika Britanija (13%).

A velika Njemačka? Na 11 je posto što je sjajno prema 17% 2010. godine.

Možda je najveće (negativno) iznenađenje IT div i top destinacija za hrvatske (i druge) informatičare - Irska s "loših" 16% (poboljšanje s 27% 2010. godine).

Bio tamna tvar

Nedavno sam gledao govor Nathan Wolfe-a u kojem govori o tome da u genetskom materijalu brisa iz prosječnog nosa, 20% materijala ne odgovara niti jednom poznatom DNA već ga naziva biološkom tamnom masom. Ako mu je vjerovati, u drugim organima količina ove nepoznate tvari je još veća (npr. crijeva do 60% biološke tamne tvari). 

Izvor slike: Wikipedia.org

Ono što me je iznenadilo je da bi ovo mogla biti potvrda svih onih koji tvrde da je samo snagom misli moguće izmijeniti tijelo, izliječiti bolest, obnoviti neki organ itd. Naime, ako se tvrdnje točne, onda nam je Svevišnji zaista dao gotovo božanske moći jer nam je moguće utjecanjem na tu tvar mijenjati svoj genetski kod. 

Znanost trenutno nije spremna to prihvatiti, ali će vjerojatno doći i vrijeme kada će početi uvažavati i ovakvu mogućnost. A do tada, vježbajte duhovne tehnike i mijenjate sebe na bolje.  

Turska 2

Evo, ako ste sumnjali u moj tekst o Turskoj kao velikom zlu od Beča do Teherana, link na današnji tekst u Večernjem listu.

Turska

Gledamo danas kako Turska s veseljem dozvoljava genocid na Kurdima od strane ISIL-a i čudimo se zašto NATO zemlja, naizgled sekularna, dozvoljava tako nešto. Čudimo se jer ne pratimo povijest.
2000 godine turski je ministar vanjskih poslova obznanio da je glavni Turski cilj u 21. stoljeću obnoviti Otomansko carstvo. Ako je tko i pročitao taj interview sigurno se nasmijao na takve teze, ali danas smo svjedoci da je Turska itekako na tom putu.
Prva etapa je bila financijsko-kulturna ekspanzija.

Naime, vrlo brzo Turska je postala drugi najveći investitor u BiH, jedan od najvećih investitora na Kosovu, a kao investitor prisutna je i u ostalim zemljama jugoistočne Europe. Ujedno je jedna od najjačih ekonomija na prostoru Europe, Turkish Airlines su postali 2. ili 3. zrakoplovna tvrtka u Europi, itd.

Regresije radi, kao financijer i ekonomska sila postala je idealna za regrutiranje ISIL-ovih boraca po Europi, a kako je i veliki zračni prijevoznik, to joj je olakšalo transport tih ljudi do Sirije i Iraka.

Nadalje, od 2000. godine počinje masovna investicija u turske sapunice kojima se nastoji oslikati tursko društvo kao bogato i otmjena, odnosno kroz povijesne serije turska snaga i povezanost sa određenim prostorima bivšeg-budućeg turskog carstva.

Slijedeći korak je bilo tipično subverzivni - uništavanje velikih i jakih "diktatura" (kako nas to Amerikanci žele uvjeriti) na području bivšeg carstva - od Tunisa do Egipta. Nakon što je i to, u suradnji s SAD-om koji je imao druge planove (o tome u nekom drugom blogu) u ovome uspjela, Turska se okrenula neposrednim susjedima od kojih je uništeni Irak bio nikakva prijetnja, a Sirija ogromna.

Stoga je ponovo u suradnji s Amerikancima pomogla pobunu protiv njoj nesklonog režima u Siriji i financijski i vojno pomogla stvaranje ISIL-a. Uostalom, jedni pošteđeni stranci zarobljeni od ISIL-a bili su 33 turska diplomata/članova osoblja. 

Kako je već oko turske 400 km granice pod kontrolom ISIL-a, to je dostava ljudi i tehnike još lakša. 

Naravno, da bi takva suradnja bila moguća, turska sve više islamistička (naizgled sekularna) vlast je prvo napravila velike i opsežne čistke u turskoj vojsci koja je branila sekularnu državu Ataturka, a iskoristila je svoj nastali položaj gdje o njoj ovisi i NATO i Amerika kako bi to provela bez ikakva otpora sa Zapada.

No, tu nije računala da će Rusija braniti svoju jedinu Sredozemnu pomorsku bazu (a upravo mogućnost da Sirija "padne" je ubrzalo ruske planove osvajanja i pripojenja Krima, no to je druga priča), te ni nakon 3 godine nije uspjela u svom naumu. 

Tada nastupa faza čišćenja - uništiti sve domicilno stanovništvo kako bi se lakše provela kasnija okupacija. Mada Turska nema problema s genocidom (sjetimo se Armenije), ovdje je prljave poslove prepustila ISIL-u. I zato dok i zadnji Kurd ne bude uništen neće poduzimati ništa da im pomogne. 

Naprotiv, radit će i dalje na jačanju ISIL-a jer je ostao još jedan protivnik, a to je trenutno najjači igrač u regiji - Iran. Ne treba zaboraviti da se "teroristički" Hezbolah prvi uključio u borbi protiv Al-Qaide i ISIL-a, a u obrani Sirije koja je tradicionalan iranski saveznik. Stoga je Turskoj u izrazitom interesu da se genocidom istrijebe šijiti s područja Sirije i Iraka (90% stanovništva Irana su šijiti). 

Jednom kada se i ti ciljevi ostvare, vjerojatno će Turska pokrenuti vojnu akciju kojom će, pod izgovorom uništenja ISIL-a okupirati područje "kalifata" i pripojiti ga sebi. Naravno, prikazujući se cijelom svijetu kao dobročinitelj i osloboditelj. A prema stanju medija, lako je očekivati da će se uloga Turske u tom smislu još više istaći. Povijest nas uči da je mali korak od osloboditelja do okupatora. 

Ali nas uči i da tko s vragom tikve sadi.... Pa bi se ISIL Turskoj mogao obiti o glavu, kada neprijatelja ponestane. A radikalne fanatike nitko nije uspio kontrolirati (sjetimo se Talibana u Afganistanu). 

Dakle, nova Ruanda je, zbog sterilnosti EU, Amerike ali i kratkovidnosti Rusije (brani Siriju, ali gubi ostatak regije i dobija agresivnog južnog susjeda koji će rado financirati ruske islamiste i radikale, umjesto politički patetične i vojno nesposobne EU koju si je Rusija odredila kao neprijatelja) sve izglednija. A time i definitivni početak kraja europske civilizacije kako je to lijepo napisao Samuel P. Huntington. 

Uklanjanje veza

Zvijezde na nebu su se idealno položile za čišćenje. Ali ne auta, stana ili kuće, već za čišćenje veza.

Predložit ću vam samo jedno.

Otvorite bilo koju društvenu mrežu koju koristite i pogledajte sve "prijatelje". 

Za početak, odmah obrišite sve za koje ne znate tko su uopće.

Nakon što se malo odmorite od ovog napornog zadatka (možete uključiti usisavanje stana ili pranje suđa u odmor), obrišite sve kojima se niste javljali ili njihove objave pratili zadnjih godinu dana.

Napravite pauzu i prespavajte ovo emotivno pražnjenje.

Sutradan slijedi brisanje svih onih s kojima u zadnjih 6 mjeseci niste komunicirali niti ih vidjeli "u živo". 

Treći dan, obrišite i sve one koje držite među prijateljima reda radi, koji vas živciraju, čine nelagodnim, uglavnom izazivaju loše emocije. Loše za vas, ne za društvo ili okolinu. Ovo nikako nije lako jer počinjemo misliti kakva će reakcija nastati. Hoće li se naljutiti, zamrziti vas, početi raditi protiv vas, tužiti vas rodbini (nadam se ne i roditeljima) itd. 

No odmah odbacite ovakav način razmišljanja jer to vam sigurno nisu niti prijatelji, pa čak ni poznanici. S ovima prvima komunicirate na dnevnoj ili tjednoj osnovi, a s drugima barem jednom mjesečno. 

I ne brinite se hoće li se netko naljutiti - tko se naljuti, ionako ne zaslužuje biti vaš prijatelj. 

Kada ih sve počistite, iznenadit ćete se koliko će novih ljudi doći u vaš život. Jer kao što odbacujemo staru odjeću da bi bilo mjesta za novu, isto je i sa vezama. Moramo otpustiti stare, da bi bilo mjesta za nove. 

Misli i voli

Vrlo često postavljamo pitanje Bogu, Univerzalnom, Svemiru ili nečem drugom nedokučivom da bi trenutak kasnije zaključili da nas se ne čuje, mada je istina da mi uopće nismo bili spremni niti istinski želim čuti odgovor. Slično je i kada izvučeno Tarot ili anđeosku karticu ili nam netko pročita horoskop. Ako smo uslugu nešto i platili, to ćemo biti spremniji i poslušati.

No ja vas pozivam na nešto besplatno. 

Koliko puta dnevno pomislite na drugu osobu? Na nekog voljenoga, člana obitelji, prijatelja, kolegu ili nekoga koga ste tek slučajno zapazili u tramvaju ili na kakvom drugom mjestu.

Jeste li ikada pokušali misliti na tu osobu puni ljubavi prema njoj? Jeste li možda primijetili da osobe na koje često mislite s bez rezervnom ljubavlju i prema vama počinju pokazivati sve veću ljubav. 

Ovdje ne mislim na požudu ili strast, da ne bi pomislili da ako projicirate te osjećaje na drugu osobu garantirano ta osoba poludi za vama (ovo je inače područje crne magije jer osobi namećete ono što ista ne želi).

Mislim na onu ljubav koja ne traži uzvrat već se bez rezerve daje. 

Ako ovo niste do sada uradili, probajte, vježbajte, usvojite tu naviku. Ne košta ništa, a i najmanji uspjeh bit će velika nagrada. I kada se uvjerite da stvar radi, poučite i druge ovome. 

Pa možda i svijet postane barem malo bolje mjesto.

Znanost - nova religija

Vrlo često ateisti (dakle oni koji ne vjeruju u božansko biće, ne nužno u starca sa sijedom kosom i bradom do pupka - ovo je opis i Djeda mraza) vjeruju u znanost. Vjeruju da je znanost dobra, a religija zla. Da znanost donosi napredak, a religija nazadak. Da su svi vjernici zatucani, a oni okrenuti znanosti otvorenog uma.

No koliko je to stvarno točno?
Reći ću da ne postoji ništa pogubnije za ljudsku vrstu od znanosti-atomskih bombi, virusa, bakterija, nano tehnologija i sličnog što stvaramo iz obijesti (da pokaženo da su znanstvenici bogovi) bez ikakvog morala ili primisli kako se to može okrenuti protiv ljudi.

Jedna od najčešćih teza je da bi nam bez religije bilo bolje jer je ona ubila tolike nedužne ljude. Od vjerskih ratova, progona vještica itd.
Pri tome se zaboravlja da je znanost ubila barem 1.00.000.000 puta više ljudi i da ih još uvijek ubija. Mislim da se uzima da je za vrijeme inkvizicije spaljeno od 35-55.000 (uglavnom) žena. Od raka maternice toliko ih umire godišnje, možda čak i mjesečno. A inkvizicija i progoni vještica trajali su stoljećima.
Ali kako mogu tvrditi da je rak maternice plod znanosti? Pa, obzirom da nema Boga, onda je odgovorna znanost! Zar ne, ako ste ateisti? Zamislite koliko je milijuna ljudi ubijeno u ispitivanjima cjepiva. Koliko je milijuna ljudi ubijeno jer su 20-30 godina jeli hranu prskanu DDT-jem. Danas znamo da je DDT moguće naći i na sjevernom i južnom polu mada tamo nije bilo uzgoja biljaka. A svo vrijeme nas je znanost uvjeravala da je DDT bezopasan. Takvih pesticida i herbicida koji su se desetljećima koristili i bili propisivani od znanstvenika, a danas su najstrože zabranjeni ima stotine i tisuće.
Bez ikakve sumnje je sigurno da će se ona zaštitna sredstva koja danas koristimo u uzgoju za 20-30 godina naći na zabranjenoj listi.
Kao što su žene uvjeravali da određene kontracepcijske pilule i slična sredstva nisu opasne po njih. A više puta je dokazano upravo suprotno. No prije toga su tolike žene ostale bez mogućnosti majčinstva i mnogima je uništen život.
A pogledajte samo koliko je milijuna ljudi znanost ubila kroz "liječenje". Daju nam lijekove koji nisu dovoljno dobro testirani ili uoće testirani ili su rezultati krivotvoreni, pa ona ljudi kao muhe umiru od posljedica. Svake godine se za neki "popularni lijek" utvrdi da je štetan. Ali mnogi se i dalje kunu u znanost. I za njih je znanost dobra.
A što je s rakom s početka priče? Pa naša draga dobra znanost je proizvela gnojiva i zaštitna sredstva kojima trujemo svoju hranu (a onda i sebe), proizvela je tvari koje uništavaju našu pitku vodu, uništavaju tlo i ono postaje neplodno (sadržaj humusa u poljoprivrednim tlima u Europi se u zadnjih sto godina sa 4-8% smanjio na 1-2%. U mnogim slučajevima i ispod 1% što predstavlja neplodna tla). Truje i naš duh oduzimajući nam priliku za duhovnost kroz "vijesti", crne kronike, reality show-ove itd. I naravno, demonizirajući vjeru u svakom pogledu.

Druga jako bitna teza je da su ljudi prije puno kraće živjeli a danas žive daleko duže. I to zbog znanosti. Ako se uzme da prije nije bilo pretilosti, srčanih i moždanih udara niti raka, a danas godišnje stotine milijuna ljudi zbog toga umre, onda sam vjerojatno glup što ne vidim napredak. Činjenica je da su ljudi u srednjem vijeku, pa i u rimsko i grčko doba živjeli kraće no danas, no jednako tako arheolozi svako malo nađu dokaze da su ljudi prije 7-10 tisuća godina živjeli prosječno 100 pa i do 1.000 godina (slično Biblijskim pričama). No naravno, takve se činjenice prikrivaju kako bi se mogla potkrijepiti tvrdnja da zbog znanosti živimo duže.
Možda je naš trenutni životni potencijal i više do 100 godina, ali zbog zatrovane vode, hrane, svih mogućih valova koji prolaze našim tijelima (TV, radio, mobiteli, internet), zbog "lijekova" itd. mi živimo daleko manje od mogućosti. Razmislite o tome.
Razmislite nije li znanost ovdje da nas ograniči a ne da nam omogući razvoj? Prije smartfona, znao sam oko 100 telefonskih brojeva napamet. Danas jedva znam vlastiti. Da li je to napredak moga mozga ili on atrofira?
Da li je napredak virtualno druženje ili druženje s prijateljima u živo? Da li u doba informacija imamo uopće šanse doći do prave informacije ili dolazimo do one za koju drugi žele da do nje dođemo. Ako je 99 od 100 poruka e-pošte spam (neželjena poruka) koliko pametan moram biti da shvatim da je 99 od 100 vijesti laž. Na žalost, mi smo uvjereni da je situacija upravo suprotna i time "znanošću" bivamo sve više programirani.
Srećom, poput Tesline izjave da će znanost za 10 godina napredovati više no od početka ljudske vrste kada počnemo istraživati duhovno a ne materijalno, sve više se ljudi budi iz zabluda znanosti i vraća se izvornoj duhovnosti (ne nužno religiji jer i religija se kroz stoljeća pretvorila u instituciju). A svakim novim probuđenim, svijest mijenja i one koji se još nisu probudili. 
A dok razmišljate preporučam knjigu Phyllis V. Schlemmer "Jedini planet izbora".