Kako nisam ekonomski stručnjak, nastojim puno čitati o tom području ljudske djelatnosti. Tako vrlo često nailazim na pobornike deprecijacije kune. Naravno, riječ je ponajviše o izvoznicima kojima bi smanjenje vrijednosti kune prema stranim valutama olakšalo poslovanje. I tako svako malo oni, ili netko iz njihova lobija zaziva deprecijaciju.
No i laiku u zemlji koja je gotovo pupčanom vrstom vezana uz euro a ne svoju valutu, mora biti jasno da su izvoznici jedini koji bi profitirali, a svi ostali bi gadno ispaštali ako bi do deprecijacije došlo. No, izgleda da sam jedini koji koristi zdravu logiku, a ne nabubane ekonomske floskule.
Razmislimo. Recimo da kuna dvostruko oslabi prema euru te da za 15 kn dobijete jedan euro. Kako je sva hrana vezana uz uvoz, bilo da je izravno uvozimo ili da se uvoze sirovine za proizvodnju gotovog proizvoda (a tu idu i gnojiva, zaštita, sjeme itd.), cijena hrane bi se udvostručila. Kako već sada trošimo (po nekima) i do 50% plaće na hranu (realno, mislim da je ipak taj iznos 1/4 ili 1/3 plaće), značilo bi to da bi se i izdvajanja za hranu udvostručila.
Stručnjaci kažu (oni za deprecijaciju) da bi se tada potakla domaća proizvodnja, no figa. Radio sam godinama sa seljacima i čim bi porasle cijene uvozne robe, i oni bi digli cijene na iste ili više. No kako bi im većina inputa poskupila, teško ih je kriviti.
Naravno, cijena goriva bi se udvostručila, a to znači i poskupljenje ama baš svega. Od usluga prijevoza, do struje, grijanja i svega ostaloga. Tko bi to najviše osjetio? Zna se, obični građani, za koje naše izvoznika boli špaga. Pa se ponekad zapitam, jesu li to izvoznici ili političari.
A obične građane bi po džepu puknulo još nešto. Krediti. Više od 90% kredita je u stranoj valuti, s valutnim klauzulama i rate bi se također udvostručile.
Što bi dakle značilo popustiti izvoznicima? Povećanje troškova života građana 3-4 puta, što bi vrlo rijetki (valjda izvoznici) preživjeli. Ali to je valjda samo ekonomskim laicima jasno.
