Reći će neki a kakav kapitalizam može biti nego pohlepan. Pa, teško je reći da danas na svijetu postoji jedan kapitalizam. Prije bih rekao da postoji barem 4-5 velikih različitih pravaca kapitalizma.
Od onog, s prvobitnom akumulacijom kapitala, gdje djeca rade u tvornicama tekstila, rudnicima ili sastavljaju iPhone. Takvog kapitalizma 19. stoljeća je još jako puno.
Onda imamo blažu varijantu takvog kapitalizma kojeg npr. vidimo u Hrvatskoj i drugim slabije razvijenim demokracijama, gdje je radnik najpotrošnija roba, po onoj sjajnoj maksimi "Nitko nije nezamjenjiv", pa šuti i budi poslušni rob.
Onda imamo kapitalizam kao npr. u Njemačkoj ili Francuskoj gdje jaki sindikati ipak ne dozvoljavaju moderno robovlasništvo, već radnici imaju obveze, ali i prava.
I naravno, tu je i najmodernija varijanta kapitalima, socijalni kapitalizam koji imamo u Skandinaviji, i koji vjerojatno i prati onu tranziciju o kojoj se još pisalo u vrijeme Marxa i Engelsa.
No da je pohlepni kapitalizam itekako prisutan u i najrazvijenijim zemljama, govori bura koju je izazvala američka Agencija za nadzor burzi (SEC) koja je objavila propis da sada tvrtke u SAD-u moraju objaviti koliko šefovi zarađuju više od svojih radnika.
Naime, pomislili bi mnogi da je današnji kapitalizam "napredniji" od onog prije pola stoljeća, no tome uopće nije tako. Danas imamo pravi predatorski i brutalno pohlepni kapitalizam nezapamćen gotovo od njegovih početaka. Naime, vrijedni statističari SAD-a utvrdili su je prije 50 godina prosječna plaća direktora tvrtke bila oko 20 puta veća od prosječne plaće radnika.
Što mislite kolika je ona danas?
Točno 300 (tri stotine) puta veća.
Dakle, čisto robovlasništvo na djelu. Jer teško je naći jednog direktora koje je toliko pridonijeo uspjehu svoje tvrtke da je zaslužio toliku plaću.
Uz navedeno, prije 50 godina, kada bi šef/direktor upropastio firmu jedino što bi mogao uraditi je samoubojstvo. Danas, što bolje i uspješnije uništite tvrtku ili npr. banku, dobijete bonus i veći od 300 plaća radnika. Pa sada vi recite da ne živimo u doba pohlepnog kapitalizma.
Od onog, s prvobitnom akumulacijom kapitala, gdje djeca rade u tvornicama tekstila, rudnicima ili sastavljaju iPhone. Takvog kapitalizma 19. stoljeća je još jako puno.
Onda imamo blažu varijantu takvog kapitalizma kojeg npr. vidimo u Hrvatskoj i drugim slabije razvijenim demokracijama, gdje je radnik najpotrošnija roba, po onoj sjajnoj maksimi "Nitko nije nezamjenjiv", pa šuti i budi poslušni rob.
Onda imamo kapitalizam kao npr. u Njemačkoj ili Francuskoj gdje jaki sindikati ipak ne dozvoljavaju moderno robovlasništvo, već radnici imaju obveze, ali i prava.
I naravno, tu je i najmodernija varijanta kapitalima, socijalni kapitalizam koji imamo u Skandinaviji, i koji vjerojatno i prati onu tranziciju o kojoj se još pisalo u vrijeme Marxa i Engelsa.
No da je pohlepni kapitalizam itekako prisutan u i najrazvijenijim zemljama, govori bura koju je izazvala američka Agencija za nadzor burzi (SEC) koja je objavila propis da sada tvrtke u SAD-u moraju objaviti koliko šefovi zarađuju više od svojih radnika.
Naime, pomislili bi mnogi da je današnji kapitalizam "napredniji" od onog prije pola stoljeća, no tome uopće nije tako. Danas imamo pravi predatorski i brutalno pohlepni kapitalizam nezapamćen gotovo od njegovih početaka. Naime, vrijedni statističari SAD-a utvrdili su je prije 50 godina prosječna plaća direktora tvrtke bila oko 20 puta veća od prosječne plaće radnika.
Što mislite kolika je ona danas?
Točno 300 (tri stotine) puta veća.Dakle, čisto robovlasništvo na djelu. Jer teško je naći jednog direktora koje je toliko pridonijeo uspjehu svoje tvrtke da je zaslužio toliku plaću.
Uz navedeno, prije 50 godina, kada bi šef/direktor upropastio firmu jedino što bi mogao uraditi je samoubojstvo. Danas, što bolje i uspješnije uništite tvrtku ili npr. banku, dobijete bonus i veći od 300 plaća radnika. Pa sada vi recite da ne živimo u doba pohlepnog kapitalizma.
Nema komentara:
Novi komentari nisu dopušteni.