Curriculum

Čudnim se čudom čude ovih dana kako Hrvati od svih naroda EU najmanje uče materinji (ili materinski, po drugo gramatici) jezik. No može li se normalan čovjek tome uopće čuditi?

U vladi u kojoj je pola članova nehrvatskog porijekla (po jednoj od 3 službene gramatike), kod političarima kojima je prva riječ region (a ne područje), koji se hvale poznavanjem najgenocidnijeg jezika u povijesti umjesto vlastitog jezika, kako ikome može biti čudno da se ne uči hrvatski. 

Kada se donosi kurikulum (jer podsjeća na kukuriku) a ne nastavni plan i program (kako bi to preveo Google), kada se slijepo robuje svakoj engleskoj izmišljenici umjesto da se poštuje bogatstvo vlastitog jezika, mogu li uopće učenici dobiti šansu "isušiti jezičnu močvaru" u koju ih je uvalilo najgore čudovište iz močvare ikada (u liku bivšeg ministra obrazovanja). 

Uostalom, može li se netko upće nazivati poznavateljem hrvatskog jezika i koristiti riječ kurikulum? Anić-Goldstein-ov Rječnik stranih riječi uopće ne pozna riječ kurikulum, osim u curriculum vitae (kada riječ kurikulum izjednačava sa životopis). 

Dok Google curriculum (latinski) prevodi na engleski na kao career (karijera), course (tečaj), racing & running (utrkivanje i trčanje) pa čak i kao chariot (kočija, bojna kola), tek Oxfordski riječnik za curriculum kaže: "the subjects included in a course of study or taught at a particular school, college." što bi bilo najsličnije našem nastavnom programu. 

No umjesto uživanja u vlastitim jezičnim zavrzlamama (npr. sebić kao selfie, što mi je beskrajno sladak prijevod i dokaz živog jezika i jezičnih bravura), mi čak i osnovne hrvatske izraze nastojimo (loše) prevesti na strane jezike. 

Da me krivo ne shvatite, nisam pobornik krugovala (prijevod s njemačkog Rundfunk), niti očvršča (umjesto hardware) i sličnih stvari, ali nisam ni za to da moramo prihvatiti svaki drekec koji nam serviraju Englezi i uzeti ga kao svoj. Neprekidno zaboravljamo da je prije 100 godina to bio beznačajan jezik za seljobere, a tko je držao do sebe (diplomati, političari, više klase) govorio je francuski, dok je jezik znanosti bio njemački. Osobno bih, poput engleskih i američkih bogataša djecu rađe učio kineski, jer je to jezik budućnosti (ne brinite, znaju bogati što dolazi bolje od vas ili mene). 

Uostalom, nije li činjenica da djeca u Hrvatskoj bolje znaju engleski nego hrvatski? I to u prosjeku za dvije ocjene bolje. Što uz anti-hrvatske političare, jezikoslovce i one koji donose kurikulume a ne nastavne programe ne čudi nikoga normalnoga. 

A da bi djeca konačno naučila svoj materinji/materinski jezik, moramo prvo broj službenih gramatika smanjiti s tri na jednu. Možda će jednom netko usvojiti moj prijedlog koncenzusa (oli opće suglasnosti) kako su me naučili Nizozemci. Oni imaju jednostavan recept: Kad se ljudi ne mogu dogovoriti, zatvoriš ih u jednu prostoriju, ne daš im vode, hrane niti ičega drugoga, i ne puštaš van dok ne donesu jednoglasan zaključak. 

Za najviše 3 dana dobili bi jedinstvenu gramatiku. Ali ovaj temeljni stup nizozemskog društva, za nas je potpuna nepoznanica. 

Pa kako kaže srbijanski vic, kad Austrijanci i Slovenci žicom zatvore svoje granice, isto će učiniti i Srbijanci i Makedonci. A Hrvati? Hrvati će tada raspisati javni natječaj za nabavu žice. A Krležino "sačuvaj me Bože hrvatske kulture" nikad nije bilo točnije. 

P.S. Zbog 3 službene gramatike, sve pravopisne greške/grješke/griješke su namjerne. 

Minhen

Kad čovjek pogleda sve dokumentarce o Vukovaru koji su se vrtjeli zadnjih 10-ak dana, ne može a ne priupitati se kakvi smo mi to papci.

Spomenik ubijenim sportašima (izvor: wikipedia)

Vjerojatno ni ne znate da je prije točno 10 godina legendarni Spielberg snimio jedan fascinantan film o pokolju izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine. Film je to zanimljiviji što je pokazao kako je izraelska vlada odlučila reagirati na taj pokolj. 

Mi se u Hrvatskoj često volimo uspoređivati s Izraelom i nije netočno reći da smo u sličnoj geopolitičkoj poziciji kao i Izrael, okruženi jasnim i prikrivenim neprijateljima koji bi nam rado došli glave. Jednako tako, neizbježna je usporedba i vojski jer su i naša i izraelska nastale iz brutalnog i neočekivanog rata i obje su bile pobjedničke, na iznenađenje sviju. Naravno, razlika je u i tome što su Izraelci imali otvorenu potporu Zapada u obuci, oružju i logistici, a mi nismo imali ništa od toga. 

Pa se volimo uspoređivati i po pametnim ljudima, jer je Izrael poznat po stotinama uspješnih IT tvrtki-početnica, a mi u Hrvatskoj također svoje IT "konje za trku imamo". 

No to je otprilike to.

Gledajući sve te dokumentarce o bitci za Vukovar i poznatim zločincima koje nitko nije niti optužio, a kamoli osudio, ne mogu se ne upitati što bi učinila jedna hrabra nacija kao što je izraelska, za razliku od "šonjaste" nacije kao što su Hrvati. Čisto sumnjam da netko uništi jedan izraelski grad kao što je uništen Vukovar i da se jasno zna za sve nekakve Šljivančanine, Šešelje, Arkane i slične, a da bi isti poživjeli više od par godina od tog događaja. 

Golda Meir (izvor: wikipedia)

Da je Hrvatska imala Goldu Meir, a ne Stipu Mesića (ratnicu a ne klimala), možda bi jedan po jedan svi oni koji se u dokumentarcima jasno vide kao krvnici civila i ranjenika, završavali živote s metkom u glavi kao što su oni sudili svojim žrtvama. I ne bi se sada slobodno šetali po Hrvatskoj, po Vukovaru ili sjedili po političkim strankama ili čak u Saboru. 

I samo tada bi i krvnici i žrtve bili ujedinjeni. I moglo bi se zaista oprostiti i otpustiti. Na našu žalost, mi nismo imali takvu ni desnicu, ali ni ljevicu koja bi sama presudila krvnicima (ljevicu, jer Golda Meir je bila premijerka iz laburističke stranke, izraelskog SDP-a, što samo govori koliko je otužna naša ljevica). O tzv. domoljubnoj desnici da i ne govorim. A još je žalosnije što mi nismo imali Zvi Zamira (šef Mossada) već je naš "head spy" bio benigni Tomislav Karamarko. 

I zato, kako bi to rekao legendarni The Boss:

"The greedy thieves who came around

And ate the flesh of everything they found

Whose crimes have gone unpunished now

Who walk the streets as free men now

They brought death to our hometown, boys"

No možda će se jednom naći neki hrabri premijer i hrabri upravitelj špijunske organizacije i podariti mir vukovarskim žrvama. I presuditi krvnicima kako su i oni sudili drugima. Jer kako lijepo reče Ivana Šojat, puno je onih u Hrvatskoj koji itekako znaju gdje su kosti svih onih nestalih, samo zbog svog zla i dalje ne žele dati mira obiteljima ubijenih. Izraelski Mossad bi tu istinu odavno znao. 

Vukovarsko memorijalno groblje (izvor: wikipedia)

Konc logor

Strateško promišljanje je nešto što Hrvatima, ako zanemarimo jedan dio bivših časnika hrvatske vojske, predstavlja potpuno nepoznat pojam. 

Istina, imamo mi kojekakve strategije, samo što se radi o dokumentima koji nose takav naziv, ali njihov sadržaj nema nikakve veze sa strateškim promišljanjem.

Razmislite, biste li se zakleli da itko iz Milanovićeve vlade ima ikakvu ideju o Hrvatskoj za 5-10-50 godina? Ili iz nove SDP/Most vlade? 

Da ima, odmah bi odstupili od bilo kakvog pokušaja da ugrabe vlast već istu prepustili desnici. Zašto? Pa pogledajmo političku situaciju u Europi ili barem samo u EU. 

Kako nema nikakve naznake da će se broj imigranata (ako je vjerovati medijima točni izraz za 52% tih ljudi je pobjegulje) smanjiti, očito je da se Hrvatskoj smješi bingo dobitak od 100.000 do 1.000.000 pobjegulja koje će sama morati financirati. Jer ni sada nismo dobili novac za ovih 300.000+ imigranata. 

Kada toliku masu ljudi držite prinudno zatvorene i nemate ih gdje dalje poslati jer su svi zatvorili granice, onda nije riječ o politički korektnom izrazu "hotspot" (žarišna točka) ili o sabirnom centru, već o konc logoru. 

Varšavski geto (Wikimedia.commons.com)

Koncentracijski logori su ograđeni žicom, čuvaju ih vojska i/ili policija, ljudi koji uđu u pravilu ne izlaze. Možda bi mi mogli iseliti jedan grad veličine Pakraca i napuniti ga izbjeglicama te ga okružiti zidovima kao što je bio slučaj s Varšavskim getom. Onda će to ljepše zvučati, ali istina ostaje ista. 

Ljudi koji ne žele biti kod vas već žele pobjeći, zidovima i žicom logora drže se unutra jer ih niste sposobni nikome poslati. I nitko ih ne želi. Mislite li da će se SDP suprotstaviti cijeloj EU kada izglasaju da je zemlja u koju se svi odbijeni azilanti moraju vratiti Hrvatska? 

Ma ne bi oni to tako! Ranko je rekao da će on s njima na čelu kolone. Je i Matić je rekao da će on umjesto svakog uhićenog hrvatskog branitelja u zatvor, pa ne vidim da je otišao u BiH u zatvor umjesto nedavno u Beneluksu uhićenog branitelja. No činjenica je da je velik dio građana ove zemlje zaista pomalo kretenoidan, jer i dalje ne uviđaju dokazive i jasne laži. Pa će se oni i dalje nadati i vjerovati tehničkoj vladi. Ne zavaravajte se, nije Milanović ni do koljena Maršalu. 

Ali vratimo se na poruke koje dolaze iz EU. Svi odbijeni moraju u zemlju iz koje su ušli u EU. Ali, veliki vođa je rekao da je to Grčka. Veliki Zoki ne griješi. No veliki vođa nema pojma o zemljopisu (što je više puta dokazao). Izbjeglice su ušle u EU u Grčkoj, ali su izlaskom iz Grčke u Makedoniju i Srbiju isto tako iz EU i izašle. Pa je tehnički (i briselski birokratski) Hrvatska zemlja ulaska u EU. I hotšrot zemlja. 

No zašto je desnica u boljoj situaciji? Čitate li vi novine (ne Jutarnji i izdanja EPH, to nisu novine već pamfleti)? Znate li da će prvi puta u povijesti (čak ni Hitler to nije uspio) cijela Skandinavija postati krajnje desna, da ne kažem neonacistička. U Norvaškoj sve ide u tom pravcu, u Švedskoj "Švedski demokrati" (čisti neonaci) po njihovim anketama na idućim izborima osvajaju najmanje 50% glasova birača, u Finskoj na vlast dolazi stranka s parolom "Finska Fincima!". U Danskoj više nema srdačnog dočeka, njihova ljevica neće na vlast slijedećih 10-15 godina. U Nizozemskoj su Wimovi neonacisti od 25-30% glasova koliko imaju u sadašnjem sazivu već došli na oko 50%, u Engleskoj je zadovoljstvo protiv imigranata nikada veće (mada su zalužili da EU sve imigrante pošalje njima i sruši Eurotunel). Jer su oni ti koji su uz Amere sve zakuhali.  

Treba li uopće pisati da su sve baltičke zemlje, te Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska u vlasti desnice, a samo je pitanje koliko će radikalna desnica porasti (pametnim stavom prema izbjeglicama umjerene desne stranke ovih zemalja su spriječile ono što se događa u Skandinaviji). Razmislite, da Orban nije izgradio neprelaznu ogradu (što god naši lijevi političari drobili o tome, tu ogradu nitko nije prošao), danas bi na vlasti bio neonacistički Jobik i onda bi Hrvatska izgubila saveznika. Davno su nam Mađari govorili što će uraditi, samo se naša kukuriku pamet pravila da ne čuje. Ili su zaista toliko priglupi da nisu shvatili mađarsku poruku? 

No idemo dalje. U Italiji Sjeverna liga nikada nije bila jača, neonacisti u Francuskoj s Marie Lepen jašu u pobjedu da je i bivši premijer Sarkozy ponudio koaliciju. U Austriji i Njemačkoj zbog povijesnih razloga SDAP neće još doći na vlast ali će je zadržati desnica (vodeća neonaci stranka u Njemačkoj je trenutno na 10% glasova popularnosti, a prije godinu dana nije bila ni 1%). 

A što mislite kakvo će onda stanje biti u Irskoj (na vlasti desnica), Španjolskoj (labava vlast desnog centra) i Portugalu? Da će tamo i dalje vladati lijeve stranke? Vidimo da je u Portugalu na izborima prije par dana pobjedila desnica, mada još nije sastavila vladu. 

I kada u EU jedino Grčka ostane "lijeva" (postoji mala mogućnost da Podemos Španjolsku privede ljevici), što mislite koga će "desna" (a u 10-ak zemalja i gotovo ekstramno desna) EU izbrati za konc. logore? Svatko s imalo mozga će shvatiti da je riječ o Hrvatskoj i Grčkoj. 

Zid (flickr.com)

Reći će nam tada složna EU: "Kad hoćete ljevicu, evo vam ga." A kada vaša policija bude prisiljena pucati po izbjeglicama koji će pokušavati pobjeći iz logora i kada vam teroristički napadi po gradovima postanu svakodnevnica, mislite li da će vas onda lijevica i SDP/HNS/IDS zaštititi? Ne, oni će kao i u domovinskom ratu prvi zbrisati u sigurne krajeve. A branit će vas Gotovina, Rojs, Krstičević, Domazet, Borković - sigurno ne Maras, Bauk, Milanović, Zmajlović ili Ostojić. 

Sat prema propasti Hrvatske sve brže otkucava. A kako bi rekla Juliette Binoche u Čokoladi, kada zapuše sjeverni vjetar, vrijeme je za selidbu.  Ili u originalu "Until, one winter day, a sly wind blew in from the North..."

A la Palpatine

Ivica reče Draženu (katarnlunney.deviantart.com)

Long time ago in a galaxy far far away...

živio je mali Ivica. Smislio je plan kako postati Imperator (ovaj, premijer), ali nesposoban kakav je bio, trebao je podršku snažnog saveznika. Vrhunskim političkim manipulacijama "a la Palpatine", osobu koju je njegova stranka zatvarala za vrijeme hrvatskog proljeća učinio je svojim saveznikom. Ne znam da li tu posrijedi "helsinški sindrom", ali mučenik Dražen doveo je svoje snažne snage HSLS-a i osigurao uvjerljivu pobjedu za malog Ivicu. 

Ali, alas, malo je Dražen znao da je Ivica tek zli Imperator koji će ga iskoristiti i godinu dana nakon izbora zatrti i njegovo ime i njegovu stranku da se više nikada oporave. 

Božo reče Zokiju (flickr.com)

Na žalost, Hrvati nikada ne uče iz povijesti. Pa se povijest mora ponoviti u nadi da će Hrvati naučiti. Ali imaju Hrvati više živaca od povijesti i nikada ne nauče. Dok povijest ne odustane od njih.

A upravo smo u fazi ponavljanja povijesti. Imperator Zoran, prema svom političkom ocu, dosljedno kopira njegov plan. Namami onoga kojeg si zatvarao, optuživao, slao Uskoke i sl. da ti se pridruži. Malo je Božo svjestan vrhunskih manipulatorskih sposobnosti cara Zorana, i svaki dan možemo očekivati da će se upecati u mrežu laži i slatkoriječivosti. 

I'll issue order 66 to Most
(flickr. com)

A onda će godinu dana kasnije Božo zauvijek pasti u nemilosti i biti trajno zbrisan iz Senatorske povijesti, kao i njegov Most. Koji više nikada neće kao stranka uspjeti polučiti išta značajno. Pa ni ući u Senat novog Carstva. Jer Božo nije ni do koljena Draženu, a on je trajno uklonjen iz galaktičkih zapisa. A Imperator Zoki će vladati još 3 godine dok sam sebe ne pobjedi svojim lažima. Kao i Ivica. 

Podanici njegove Imperije ispranih mozgova su već danas pokazali da je količina kretena u ovoj državi nepresušna. I koliko im god lagao, ponižavao ih i vrijeđao, oni će ga slijedili ne bi li mu barem jedne sekunde poljubili lijevi guz. 

Pa nije ni čudo da ljudi bježe iz zemlje u kojoj živi toliko zomkija. A mi ostali se možemo ponadati da povijest ima dovoljno strpljenja za Hrvate. Mada sam sve manje siguran u to. A više o tome što nas čeka, u slijedećem blogu.

Tko rano rani ...

Užitci rada na daljinu (flickr.com)

Vjerojatno ste čuli za pojam teleworking. To je rad na daljinu. Recimo, vaša je tvrtka u Berlinu, a vi radite iz Hamburga. Ili vam je tvrtka u Zagrebu, a vi živite i radite s Visa. Ovo je san velikom broju ljudi u Hrvatskoj, no kod nas broj tako zaposlenih mjerimo u promilima, na razini statističke greške.

Ono što me godinama fascinira su navodni podaci (navodni jer mi je izrazito teško u to povjerovati) da oko 80% Amerikanaca i oko 60% državljana EU radi na ovaj način. Da se brojke odnose na programere, još bih i povjerovao, ali ovo mi je teško prožvakati. Meni, koji sam gotovo rekorder po stažu u teleworkingu u Hrvatskoj. 

Ovako je izgledao i moj rad na daljinu
(zh.wikipedia.org)

Mada ovo nema nikakve veze s mobilnošću (udaljenost od kuće do posla), vjerujem da znate da ona kod nas iznosi samo 5 km. Samo, jer je se u EU kreće od 150-200 km, a u SAD-u i Japanu oko 300 km. Čini mi se da i Kina ide prema američkom prosjeku. 

Zašto je tome tako, obično učim svoje učenike, no to ostavljam za neki drugi puta. Ono što sam naslovom htio reći je nešto što sam nesvjesno osjetio na svojoj koži, a toga možda nisu svjesni svi oni koji rade u teleworkingu. A posebice toga nisu svjesni oni koji imaju klizno vrijeme (koji je znatno više). 

Većina firmi s kojima surađujem ima takvo klizno vrijeme dolaska na posao (Pliva, Vip, Adidas itd.). Većina informatičkih tvrtki također ima ovakav način rada, zbog svih prednosti koje donosi kako poslodavcu, tako i djelatnicima. 

Tko ne bi radio ovako (flickr.com)

Ali istraživanja u SAD-u su pokazala, a u Hrvatskoj je to još izraženije, da je ovo klizno vrijeme više trendi nego stvarna želja uprave. Naime, šefovi jednostavno ne podnose one koji na posao stižu krajem roka za dolazak, a upravo obožavaju one koji dolaze među prvima. I potpuno je svejedno da li su šefovi potekli iz kapitalizma (SAD) ili socijalizma (npr. kod nas). 

Dakle, šefovi jednostavno više vole i poštuju ranoranioce (a to sam osjetio i na svojoj koži) i oni će biti uvijek bolje ocjenjeni čak i ako naprave manje posla od onih koji su kasnije došli na posao. S njima će šefovi biti zadovoljniji i češće će dobijati povišice. Svi oni koji ne dolaze ranije smatraju se manje odgovornima i manje savjesnima. 

Zanimljivost istraživanja je i to da, kada su djelatnici samo ocjenjivali jedni druge, oni koji su ranije došli na posao dobili su veće ocjene svojih kolega od oni koji dolaze kasnije. Makar su ovi drugi bili produktivniji. 

Stoga, dragi moji, ako imate klizno radno vrijeme, pamet u glavu. Očito je ovo kolektivno usađeno u svijest ljudi pa i poslovicu "tko rano rani, dvije sreće grabi" nalazimo na sličan način kod drugih naroda "The early bird catches the worm", "Morgenstunde hat Gold im Munde" ili "Al que madruga Dios le ayuda".

Izvor: pixabay.com

Hrana 2.0

Tko je još vidio jesti hranu s polja. Ili još gore, eko hranu. Tko tako razmišlja je nazadan, a na medijima i znanosti je da ih ismiju i uvjere (čitaj: natjeraju) da više ne jedu takvu hranu. A kakvu onda hranu jesti?

So lame, "vertikalna" hrana uzgojena u zemlji! Fuj! (flickr.com)

Pa milenijalci, generacija Y, metroseksualci, moderni osvješteni građani, liberalni demokrati, progresivne snage društva i (zamislite sami) moraju jesti hranu budućnosti. (Sve ostale treba zatući ili prognati na južni pol, pri čemu je prva opcija ekološkija, o čemu dalje u tekstu).

I tako, svako malo, u medijima se govori o hrani budućnosti. A to je hrana iz urbanih vertikalnih hidroponskih LED vrtova.

Ne dao Bog jesti hranu uzgojenu na zemlji. Ona je opasna za život. Zemlja je prljava i fuj. Samo hrana iz tekuće otopine ili umjetnog gela je zdrava. 

Ili tko je vidio jesti hranu koja je rasla na suncu. Pa to je tako nazadno. Hrana se mora uzgajati u zatvorenom i biti neprekidno obasjana LED rasvjetom. Znaju to dobro uzgajivači marihuane.

Dakle, hrana budućnosti je ona koja će se uzgajati u zatvorenom, obasjana 24 sata umjetnom svjetlošću, u hranjivoj podlozi. Naravno, to treba biti GMO hrana, a u hranjivu podlogu ćemo dodavati sve što treba: mineralna gnojiva, reciklirano smeće, ljudski i izmet kućnih ljubimaca, a sve me nakako asocira na nedavni film Snowpiercer gdje se u vlaku uzgaja hrana. Naravno, tu ćemo dodavati i sve pesticide, fungicide, hormone, stimulatore rasta. 

Yummy, kao i hrana 2.0 (flickr.com)

Tako već danas salata naraste od klice do velike glavice za samo 7 dana. A onda ćemo recimo, sve napuštene zgrade u Detroitu pretvoriti u vertikalne vrtove i bit će hrane za nahranit cijeli svijet. Pa kažu nam stvoritelji vrlog novog svijeta, zemlja površine Nizozemske (ili Hrvatske) bit će dovoljna za prehraniti i 10 milijardi ljudi. 

A ako se tko usudi pitati neće li onda to povrće biti bez boje, okusa i mirisa (kao što je danas hidroponsko povrće), istog treba pod hitno pretvoriti u gnojivo za hranu 2.0. Uostalom, pogledali ste Soylent green. Kao da je gornje pitanje problem. Pa u hranjivu otopinu ćemo dodati aromu povrća, pojačivače okusa i evo stvar riješena. 

Restistance is futile, you will be assimilated (flickr.com)

.