Užitci rada na daljinu (flickr.com) |
Vjerojatno ste čuli za pojam teleworking. To je rad na daljinu. Recimo, vaša je tvrtka u Berlinu, a vi radite iz Hamburga. Ili vam je tvrtka u Zagrebu, a vi živite i radite s Visa. Ovo je san velikom broju ljudi u Hrvatskoj, no kod nas broj tako zaposlenih mjerimo u promilima, na razini statističke greške.
Ono što me godinama fascinira su navodni podaci (navodni jer mi je izrazito teško u to povjerovati) da oko 80% Amerikanaca i oko 60% državljana EU radi na ovaj način. Da se brojke odnose na programere, još bih i povjerovao, ali ovo mi je teško prožvakati. Meni, koji sam gotovo rekorder po stažu u teleworkingu u Hrvatskoj.
Ovako je izgledao i moj rad na daljinu (zh.wikipedia.org) |
Mada ovo nema nikakve veze s mobilnošću (udaljenost od kuće do posla), vjerujem da znate da ona kod nas iznosi samo 5 km. Samo, jer je se u EU kreće od 150-200 km, a u SAD-u i Japanu oko 300 km. Čini mi se da i Kina ide prema američkom prosjeku.
Zašto je tome tako, obično učim svoje učenike, no to ostavljam za neki drugi puta. Ono što sam naslovom htio reći je nešto što sam nesvjesno osjetio na svojoj koži, a toga možda nisu svjesni svi oni koji rade u teleworkingu. A posebice toga nisu svjesni oni koji imaju klizno vrijeme (koji je znatno više).
Većina firmi s kojima surađujem ima takvo klizno vrijeme dolaska na posao (Pliva, Vip, Adidas itd.). Većina informatičkih tvrtki također ima ovakav način rada, zbog svih prednosti koje donosi kako poslodavcu, tako i djelatnicima.
Tko ne bi radio ovako (flickr.com) |
Ali istraživanja u SAD-u su pokazala, a u Hrvatskoj je to još izraženije, da je ovo klizno vrijeme više trendi nego stvarna želja uprave. Naime, šefovi jednostavno ne podnose one koji na posao stižu krajem roka za dolazak, a upravo obožavaju one koji dolaze među prvima. I potpuno je svejedno da li su šefovi potekli iz kapitalizma (SAD) ili socijalizma (npr. kod nas).
Dakle, šefovi jednostavno više vole i poštuju ranoranioce (a to sam osjetio i na svojoj koži) i oni će biti uvijek bolje ocjenjeni čak i ako naprave manje posla od onih koji su kasnije došli na posao. S njima će šefovi biti zadovoljniji i češće će dobijati povišice. Svi oni koji ne dolaze ranije smatraju se manje odgovornima i manje savjesnima.
Zanimljivost istraživanja je i to da, kada su djelatnici samo ocjenjivali jedni druge, oni koji su ranije došli na posao dobili su veće ocjene svojih kolega od oni koji dolaze kasnije. Makar su ovi drugi bili produktivniji.
Stoga, dragi moji, ako imate klizno radno vrijeme, pamet u glavu. Očito je ovo kolektivno usađeno u svijest ljudi pa i poslovicu "tko rano rani, dvije sreće grabi" nalazimo na sličan način kod drugih naroda "The early bird catches the worm", "Morgenstunde hat Gold im Munde" ili "Al que madruga Dios le ayuda".
Izvor: pixabay.com |