petak, 14. kolovoza 2015.

Pravi i samozvani andjeli

Ne postoji ništa egoističnije i gore nego kada se ljudi odluče samoprozvati anđelima. 

Posebice ako nemaju ni trunka altruizma.

Ovih dana novine su pune uspjeha samoprozvanog "poslovnog anđela" Prpića koji je pomoću crowdfunding-a prikupio 2 milijuna dolara za svoj projekt. Ono što nitko nije komentirao je da je većina tog novca došla od njegovih prijatelja, također samoprozvanih anđela. Pa čudna li čuda, on investira novac u svoje prijatelje a oni u njega. I puf, velika vijest. 

Ono što je ovdje puno gore je da se Prpića često prikazuje kao nekakvog anđela. A nikada nisam vidio da je on osnovao zakladu za djecu iz domova koja nemaju za školovanje kada ih sa 18 godina izbace na ulicu. Ili da je dao npr. novac za klima uređaje u Klaićevoj bolnici. Ili da su on i njegovi "anđeli" uradili išta altruistički.

Da se razumijemo, kao poduzetniku mu skidam kapu, ali anđeo nije.

S druge strane, gotovo neprimjetno je prošao pravi anđeo, koji se ne kiti takvim neprimjerenim perjem, gosp. Ante Vlahović, predsjednik uprave Adris grupe. Osim što ima svoju zakladu kojom pomaže i studente i znanstvenike i siromašne, te financira projekte očuvanja prirode i kulturne baštine, poznat je i po tome što je dao najveću osobnu donaciju u Hrvatskoj od milijun i pol eura u dionicama Adrisa za nezbrinutu djecu i starije i nemoćne. 

Veliki donatori, koji ne žele da ih se navodi u javnosti već to rade tiho i bez reflektora su i nogometaš Darijo Srna, vinar Ernest Tolj i Danica Andabak, supruga poznatog poduzetnika Jake Andabaka. 

Pa sada vi razmislite, tko je tu anđeo, a tko ne. 


četvrtak, 13. kolovoza 2015.

Superjunaci napadaju

Nakon jučerašnjeg tužnog dana, odabrao sam jednu vedriju i neobvezniju temu - filmove o superjunacima.

Znate li da su vodeće stripovske kuće početkom godine obznanile dinamiku izlaženja svojih stripova na filmska platna sve do 2020. godine.

Pa što nas čeka? Krenimo od onoga što je ostvareno ili predstoji ove godine.
2015.

  • Avengers:Age of Ultron pojavio se očekivano u travnju, a zatim je slijedio
  • Ant-man u srpnju.
  • The fantastic four se ovih dana vrti u američkim kinima. I to je to za ovu godinu.
2016.

U veljači nas čeka
  • Deadpool, X-men spin off, jedini nakon Wolverinea

Zatim slijede:
  • Batman V Superman: Dawn Of Justice (u ožujku, mada se traileri već sada mogu vidjeti)
  • Captain America: Civil war, oko Uskrsa
  • X-men: Apocalypse stiže u svibnju
  • Suicide Squad, gdje su glavni likovi negativci te se udružuju Jocker i Lex Luthor, među ostalima, a čeka nas u kolovozu
  • Doctor Strange, o super kirurgu koji postaje čarobnjak pri kraju godine, kao 
  • Sinister Six, još jedan film u kojem čak 6 negativaca igra glavne likove, pri čemu se radi o protivnicima Spiderman-a (premijera u studenom)
2017.

Godinu otvara
  • The Wolverine 2 u ožujku, 
  • Guardians of the Galaxy 2, prema iznenađenju godine, dolazi u proljeće,
  • Wonder Woman nam stiže u lipnju, a idući mjesec nas čeka
  • The fantastic four 2 (mada bi trebalo biti 4, obzirom na već dva filma snimljena prije ove godine). Negdje u isto vrijeme se očekuje:
  • Thor: Ragnarok, druga apokalipsa poslije X-men filma u 2016. godini.
  • Justice League dolazi u studenom, a oko tog datuma pojavit će se i 
  • Black panther, o crnom superjunaku. 
2018.

Za sada, u ovoj godini očekujemo nešto manje (samo 5 filmova), a to su:
  • The Flash, još jedan film o Munji (22. ožujka),
  • Avengers: Infinity Wars - part I, da ne bi pomislili da se i filmovi o superjunacima ne bi mogli razdvojiti u barem dva djela (kao zadnji Harry Potter, Sumrak, Hobbit itd.).
  • Aquaman stiže u srpnju, a negdje tijekom ljeta čeka nas i 
  • Captain Marvel, te krajem godine
  • Inhumans, prema najnovijem Marvelovom timu vanzemaljaca s Mjeseca.
2019.

Sigurna su tri filma, mada će ih biti vjerojatno i puno više:
  • Shazam, o dječaku koji postaje superjunak izgovarajući čarobnu riječ u travnju,
  • Justice League 2 u lipnju i 
  • Avengers: Infinity Wars - part II, kojim završavaju podaci o filmovima s Marvel junacima.
2020. 
S dva filma o DC junacima dolazi daleka 2020. godina
  • Cyborg, u travnju, te 
  • Green Lantern, drugi pokušaj s ovim junakom, nakon nedavnog promašaja. 
Naravno, očekujemo i filmove o Spiderman-u, ali i Batman i Superman-u, a kada, živi bili pa vidjeli. 

utorak, 11. kolovoza 2015.

Izbjeglice

Američki plan uništenja Europe (EU) se savršeno razvija. 

Nema dana da tisuće izbjeglica iz Sredozemlja i Bliskog istoka ne navaljuju na vrata Europe, bila to Italija, Grčka, a uskoro moguće i Hrvatska. 

A odakle dolaze ti izbjeglice? Iz Libije, Sirije, Bliskog istoka, uz neke iz Sudana i središnje Afrike.

A zašto dolaze ti izbjeglice? Jer je u njihovim zemljama rat, na vlasti su ekstremni islamisti, država je u rasulu i kaosu plemenskih sukoba itd.

A zašto je došlo do rata u njihovim zemljama, zašto su na vlasti ekstremni islamisti, zašto su države u rasulu i/ili kaosu plemenskih sukoba? 

Zbog američki orkestriranog i provedenog "arapskog proljeća". Nikada cilj "arapskog proljeća" nije bio dovesti na vlast demokratske snage smjenom diktatora, već postaviti na vlast najekstremnije islamiste koji će cijelo južno i istočno Sredozemlje učiniti neprijateljem Europe i problemom za Europsku sigurnost idućih 50-ak godina.

A onda će, naravno, Europa ovisiti o američkoj pomoći, američkoj vojsci. A kako bi Europu omekšali za trgovački sporazum, ovo će potaći milijune izbjeglica da spas potraže u Europi i na taj način ju osiromaše (sjetite se Hrvatske i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, kojih je bilo 1 na 8 stanovnika RH.
Siromašna EU će lakše pristati na GMO i ostale vrle izvozne proizvode iz SAD-a.

Uz to, računa se i na radikalizaciju EU, jer milijuni gladnih i nezaposlenih izbjeglica predstavljat će i sigurnosni problem, povećat će kriminal, a time će domaće stanovništvo pomoć koju uređene demokracije ne znaju pružiti u ovakvim slučajevima, zatražiti od ekstremne desnice, kao što se to već godinama događa u mnogim EU zemljama. 

Razmislimo kakvo je stanje bilo prije američkog "arapskog proljeća". U sjevernoj Africi imamo samo jednu relativno "problematičnu" državu, Alžir gdje su ekstremni islamisti tradicionalno jaki. Imamo EU izletište Tunis, imamo diktatora Gadafija koji drži Libiju na okupu i suzbija ekstremiste, te je iz godine u godinu u sve boljim odnosima s EU. Dogovaraju se ulaganja, suradnja, EU je omekšala Libiju. U Egiptu je također "diktator" Mubarak koji dobro surađuje s EU (ne samo zbog mora turista) i bori se protiv ekstremnog islama brutalno ali učinkovito. 

Preskočimo Izrael, Palestinu, Libanon i Jordan, koji su više manje ostali isti, te pogledajmo preostalu državu - Siriju. "Diktatura" koja je vrlo prozapadna u svom ponašanju, islamska država s najvećom zaštitom i pravima kršćanske manjine (i danas se bore na strani sirijske vlade). 

Sve je to trebalo uništiti i na vlast dovesti ISIL, Al Qaidu i slične ekstremne skupine i organizacije. 

Da sam u pravu pokazivao sam i pisao još u doba kada su se rušili sredozemni režimi. Primjera radi, imate Hilary Clinton koja čestita određenom gospodinu na rušenju Gadafija i prepušta mu upravljanje Tripolijem, a kada malo pažljivije pogledate tog gospodina, vidite da je 4. ili 5. (ne sjećam se više) na FBI listi najtraženijih osoba kao vođa Al Qaide. Pametnome dosta.

I tako, impotentna EU nije sposobna vojno pomoći da na vlast ponovo dođu umjerene snage, nije niti voljna poraziti ekstremne islamističke grupe, te je osuđena na izbjeglice koje će i dalje nastaviti dolaziti u ništa manjem broju. 

Roboti dolaze

Nedavno je više tisuća vrhunskih znanstvenika, IT profesionalaca i bogataša predvođenih Stephenom Hawkingom, Steveom Wozniakom (osnivač Apple-a) i Elonom Muskom (tvrtka Tesla, inovator-poduzetnik) potpisalo otvoreno pismo svjetskim liderima da se hitno i trenutno zabrani razvoj umjetne inteligencije u vojne svrhe te autonomnih sustava naoružanja. 

Naravno, u našim se medijima našla tek vjestica o ovome. 

Istovremeno na LinkedIn-u se pojavila vijest o "ubojici osobnih pomoćnika", umjetnoj inteligenciji Amy koja uspješno ugovara sastanke, te joj sve veći broj američkih tvrtki povjerava ovu zadaću. 

Ako znamo da je pojava programa za obradu teksta (posebice MS Word-a), uništila više milijuna tajničkih mjesta, nije teško zamisliti koliko će administrativnih poslova uništiti u slijedećih par godina umjetna inteligencija. 

U kakvu socijalnu neodrživost vodi ovaj ludi razvoj robotike i AI (umjetne inteligencije), bez ikakvog nadzora, gotovo da nitko ne govori. Ali razmislite. Ako će nas u slijedećih 30-35 godina biti više od 10 milijardi na majčici Zemlji, a u istom razdoblju će nestati 70-90% sada nam poznatih poslova (o tome u jednom drugom blogu), onda je jasno da ćete vi koji ovo čitati biti bez posla, zajedno s još 7 milijardi drugih ljudi. 

A bilo koje društvo u kojem 30% stanovništva radi, a 70% ne radi nije socijalno održivo i za očekivati je neviđene sukobe i ratove u kojem nisam siguran da elite koje ovu budućnost smišljaju neće platiti priličnu cijenu. 

Elysium, izvor: www.wired.com
Ili će se pokazati istinitim budućnost iz filma Elysium. Vidjet ćemo, no nešto se radikalno mora promjeniti da ne dođe do socijalnog kolapsa o kojem IT-evci i znanstvenici ništa ne razumiju jer žive u svojim paralelnim svjetovima i kulama u oblacima. 

ponedjeljak, 10. kolovoza 2015.

Pohlepni kapitalizam

Reći će neki a kakav kapitalizam može biti nego pohlepan. Pa, teško je reći da danas na svijetu postoji jedan kapitalizam. Prije bih rekao da postoji barem 4-5 velikih različitih pravaca kapitalizma.

Od onog, s prvobitnom akumulacijom kapitala, gdje djeca rade u tvornicama tekstila, rudnicima ili sastavljaju iPhone. Takvog kapitalizma 19. stoljeća je još jako puno.

Onda imamo blažu varijantu takvog kapitalizma kojeg npr. vidimo u Hrvatskoj i drugim slabije razvijenim demokracijama, gdje je radnik najpotrošnija roba, po onoj sjajnoj maksimi "Nitko nije nezamjenjiv", pa šuti i budi poslušni rob.

Onda imamo kapitalizam kao npr. u Njemačkoj ili Francuskoj gdje jaki sindikati ipak ne dozvoljavaju moderno robovlasništvo, već radnici imaju obveze, ali i prava.

I naravno, tu je i najmodernija varijanta kapitalima, socijalni kapitalizam koji imamo u Skandinaviji, i koji vjerojatno i prati onu tranziciju o kojoj se još pisalo u vrijeme Marxa i Engelsa.

No da je pohlepni kapitalizam itekako prisutan u i najrazvijenijim zemljama, govori bura koju je izazvala američka Agencija za nadzor burzi (SEC) koja je objavila propis da sada tvrtke u SAD-u moraju objaviti koliko šefovi zarađuju više od svojih radnika.

Naime, pomislili bi mnogi da je današnji kapitalizam "napredniji" od onog prije pola stoljeća, no tome uopće nije tako. Danas imamo pravi predatorski i brutalno pohlepni kapitalizam nezapamćen gotovo od njegovih početaka. Naime, vrijedni statističari SAD-a utvrdili su je prije 50 godina prosječna plaća direktora tvrtke bila oko 20 puta veća od prosječne plaće radnika.

Što mislite kolika je ona danas?

Točno 300 (tri stotine) puta veća.

Dakle, čisto robovlasništvo na djelu. Jer teško je naći jednog direktora koje je toliko pridonijeo uspjehu svoje tvrtke da je zaslužio toliku plaću.

Uz navedeno, prije 50 godina, kada bi šef/direktor upropastio firmu jedino što bi mogao uraditi je samoubojstvo. Danas, što bolje i uspješnije uništite tvrtku ili npr. banku, dobijete bonus i veći od 300 plaća radnika. Pa sada vi recite da ne živimo u doba pohlepnog kapitalizma.



četvrtak, 6. kolovoza 2015.

Deprecijacija

Kako nisam ekonomski stručnjak, nastojim puno čitati o tom području ljudske djelatnosti. Tako vrlo često nailazim na pobornike deprecijacije kune. Naravno, riječ je ponajviše o izvoznicima kojima bi smanjenje vrijednosti kune prema stranim valutama olakšalo poslovanje. I tako svako malo oni, ili netko iz njihova lobija zaziva deprecijaciju.

No i laiku u zemlji koja je gotovo pupčanom vrstom vezana uz euro a ne svoju valutu, mora biti jasno da su izvoznici jedini koji bi profitirali, a svi ostali bi gadno ispaštali ako bi do deprecijacije došlo. No, izgleda da sam jedini koji koristi zdravu logiku, a ne nabubane ekonomske floskule. 

Razmislimo. Recimo da kuna dvostruko oslabi prema euru te da za 15 kn dobijete jedan euro. Kako je sva hrana vezana uz uvoz, bilo da je izravno uvozimo ili da se uvoze sirovine za proizvodnju gotovog proizvoda (a tu idu i gnojiva, zaštita, sjeme itd.), cijena hrane bi se udvostručila. Kako već sada trošimo (po nekima) i do 50% plaće na hranu (realno, mislim da je ipak taj iznos 1/4 ili 1/3 plaće), značilo bi to da bi se i izdvajanja za hranu udvostručila. 

Stručnjaci kažu (oni za deprecijaciju) da bi se tada potakla domaća proizvodnja, no figa. Radio sam godinama sa seljacima i čim bi porasle cijene uvozne robe, i oni bi digli cijene na iste ili više. No kako bi im većina inputa poskupila, teško ih je kriviti. 

Naravno, cijena goriva bi se udvostručila, a to znači i poskupljenje ama baš svega. Od usluga prijevoza, do struje, grijanja i svega ostaloga. Tko bi to najviše osjetio? Zna se, obični građani, za koje naše izvoznika boli špaga. Pa se ponekad zapitam, jesu li to izvoznici ili političari. 

A obične građane bi po džepu puknulo još nešto. Krediti. Više od 90% kredita je u stranoj valuti, s valutnim klauzulama i rate bi se također udvostručile. 

Što bi dakle značilo popustiti izvoznicima? Povećanje troškova života građana 3-4 puta, što bi vrlo rijetki (valjda izvoznici) preživjeli. Ali to je valjda samo ekonomskim laicima jasno. 

četvrtak, 30. srpnja 2015.

Humor andjela


Vjerovali u anđele ili ne, teško da zadnjih 5-6 godina niste naletjeli na neki članak, knjigu ili dokument o anđelima. Možda ste bili na anđeoskim radionicama, možda čak kupili figurice anđela ili anđeoske karte. 

Kako bilo da bilo, kada se čovjek prvi puta nađe u situaciji da ne može platiti račune, da ukida razne pretplate i da npr. dnevno za preživljavanje ima 30-ak kn, te ne vidi nikakvu svjetlu budućnost već samo tamu, onda se mora nasmijati od srca kada primi ovakvu anđeosku poruku:

"Vrijeme siromaštva je iza tebe, dijete. 
Od danas si bogato, od danas si sigurno i mi i Zemlja volimo te!".

Pa jedino što možemo reći: Hvala anđeli što vidite svjetlo na kraju tunela, makar to bila i lokomotiva koja juri nama u susret. 

srijeda, 29. srpnja 2015.

Marketing vs. preporuka

Još uvijek živimo u svijetu preplavljenom reklamama, mada već godinama marketinški stručnjaci (posebno iz SAD-a) govore da su reklame mrtve.

Zašto je tome tako? Da li su (naši) marketinški stručnjaci, mada se vole podičiti kreativnošću, vrlo inertni i nemaštoviti? Zaista, kada ste zadnji puta vidjeli neku zbilja zanimljivu reklamu?

Tu i tamo, naletim na neku pa se iznenadim, ali reklame na Internetu preskačem kao da imaju kugu. A takav je trend kod većine osoba koje surfaju Internetom. Naravno, kada bi marketinški stručnjaci priznali da pojma nemaju, ostali bi bez posla, pa i dalje smišljaju reklame koje su češće iritantne i odbijaju vas od proizvoda nego suprotno. No bitno je da se troše milijarde kuna, bez pravog rezultata.

A zašto marketing reklamama (audio, video, slikovnim) više uglavnom ne pali? Zato što su ljudi shvatili ono što je davno napisao Seth Godin: Svi su marketinški stručnjaci lažljivci. I potrošači više ne vjeruju lažljivcima koji uglavnom i zarađuju na laži.

Vjerujete li vi zaista da se u paštete stavlja najkvalitetnije meso? Ili u hrenovke? Da su banke na vašoj strani i da vas cijene kao klijenta? Da su političari pošteni i neprekidno rade na vašu dobrobit? Naravno da ne.

Stoga je već godinama (a rekao bih i desetljećima) najbolji marketing preporuka. Nekada je to bila usmena preporuka i kao takva je još uvijek najcjenjenija. Jer hoćete li vjerovati nepoznatom marketinškom stručnjaku ili najboljem prijatelju?

U doba Interneta, ovu mogućnost su iskoristili mnogi pa su niknuli brojni blogovi, a onda i stranice sa preporukama od kojih mnogi i danas imaju legendarni status i prate ih deseci milijuna ljudi. No ni oni nisu bili imuni na korupciju, jer bi krupni kapital vrlo brzo poslao nemoralnu ponudu da se reklamiraju njihovi proizvodi.

Slična je stvar s komentatorima na raznim stručnim forumima, gdje se iz daljine vide "plaćenici" koji reklamiraju proizvod i brane poteze proizvođača kao da im se radi o životu.

Stoga je sve teže naći pouzdan izvor preporuke, jer je sve više "lažnjaka" a sve manje onih čija riječ stvarno vrijedi i ima težinu.

A kako su se tu upleli mudri marketinški stručnjaci, drugom zgodom (vidi popis zanimljivih i trenutno besplatnih knjiga).