Skitnje do Santiaga

Svatko od nas ima nekakvu životnu želju, gotovo pa misiju.

Moja je hodočašće u Santiago de Compostella- u. Čak ne jedno, već dva. Prvo, ono iz Francuske, sa same granice sa Španjolskom i ono "pravo" od Haarlema u Nizozemskoj. Jer upravo je život u Haarlemu potakao tu moju potrebu. No naravno, riječ je o putu preko 2000 km, preko Rotterdama, Antwerpena, Bruxellesa, putem Lilla, Pariza i Bordeauxa, do hodočasničkog puta kroz Španjolsku.

Put sv. Jakova (izvor: studentweb.cortland.edu )

Naravno, kao i hodočasnicima koji su putovali ovim putem u srednjem vijeku, ovo je bilo vanživotno iskustvo. Prava životna misija. Jer riječ je o 70 dana neprekidnog hodanja, pa je realno reći da se radi o oko 3 mjeseca puta, jer šteta je na putu ne obići znamenitosti mjesta kroz koja se prolazi.

Izvor: mvinfo.hr

No povod za ovu temu je puno jednostavniji - boravak Cees Nooteboom-a, autora "poprilične" knjige "Skitnje od Santiaga" u Zagrebu. Kako u Hrvatskoj nema nikakvih knjiga, ni na engleskom, a kamoli na hrvatskom o hodočasničkom putu "El Camino" koji je zaštićen od strane EU kao europska baština, kada sam u knjižari naletio na knjigu "modernog hodočasnika" mislio sam da konačno u ruci imam ono što tražim.

Ali, avaj! Ovo nije hodočasnički dnevnik na putu za Santiago, mada se tako iz korica može zaključiti. Puno bliže tome je knjiga "Hodočasnik" Paolo Coelho-a, koja i opisuje put hodočasnika u ovo sveto mjesto. No ona je pak više magijski priručnik jer njene vježbe opisane u svakom od odlomaka dio su magijske tradicije i na neke se i dan danas naježim.

No mada sam bio totalno razočaran knjigom gosp. Nooteboom-a, što se opisa hodočasničkih puteva tiče, već dugo u ruci nisam držao deblju knjigu (cca 370 stranica) koja se lakše čita. Jer knjiga je predivna ukoliko volite povijest i umjetnost. Srećom, u srednjoj sam školi morao provoditi sate i sate po galerijama, što mi je ostala navika i danas, pa umjetničke bravure koje pronalazi i opisuje autor čine pravo bogatstvo nekom tko nema priliku otići i obići sva te nebrojena španjolska mjesta u kojima je boravio autor.

A i povijest koju opisuje, opisana je tako živo, a ujedno i duboko filozofski, da se čitatelj osjeti uvučenim u cijelu tu priču i zaista je knjiga jedno veliko povijesno i umjetničko bogatstvo koje bih preporučio svima koje takve stvari zanimaju. Pa mada nisam imao prigodu upoznati samog autora, koji u knjizi djeluje kao 25-30 godišnjak, a u stvari je stariji gospodin, nadam se da je možda netko od vas imao priliku nazočiti njegovu posjetu i društvu.

Oznake na putu - Jakobova kapica (izvor: de.wikipedia.org)

A Santiago i dalje čeka, o čemu ću svakako pisati i ubuduće.

2. temelj - Ekologija

Drugi kamen temeljac ekološke poljoprivrede je Načelo ekologije.

No ovo je nekako i samo razumljivo, zar ne? No pomoć radu i imitiranje ovih cikličkih prirodnih sustava često se zaboravlja na tzv. "eko" imanjima. Ovdje mislim na one kojima je eko poljoprivreda samo način da dođu do ekstra profita, po mogućnosti kruha bez motike, a nikako na one koji žive po eko načelima. Zato je jako bitno kupovati od onih eko proizvođača koji ne skrivaju svoj rad već sve o njima možete vidjeti na društvenim mrežama, koji svaki tjedan objavljuju slike sa svojih imanja, kod kojih možete doći barem jednom godišnje na dane "otvorenih vrata" i sl. A vi razmislite kakav je vaš eko proizvođač. 

Ovo načelo kaže da eko farma mora biti sastavni dio eko sustava, nipošto odvojena od nje kao neeko farme. Eko proizvodnja u prirodnim procesima a obvezno u recikliranju, kao što priroda sama reciklira. Uvažavaju se ekološke potrebe biljaka i životinja. Životinje se ne drže u "bunkerima" već u prozračnim objektima punima svjetlosti. Betonski svinjci nisu sukladni načelu eko poljoprivrede, već svinjci s kaljužištima i otvorenim površinama. Perad se ne drži u kavezima već slobodno, najsličnije prirodi.

Temelj ovog načela je ono što Rudolf Steiner naziva "Lebendige Erde", IFOAM "living soil", a i mi u Hrvatskoj "živa zemlja". Eko uzgoj odlikuje isključivo sezonsko lokalno voće i povrće. Moguć je i uzgoj egzotičnih kultura koje nisu s istog uzgojnog područja (kao kod nas sve prisutnije aronija, sibirska borovnica itd.) no niti on nije sukladan ekološkim načelima jer se uvode strane vrste u eko sustav. Ipak, razumljiv je ovakav uzgoj na mnogim eko imanjima zbog tržišnog utjecaja. 

Pravi eko proizvođači će ostaviti pokoju biljku na polju ili voćku na stablu za životinje iz okolice svog imanja. Sijat će cvjetne trake lokalnog samoniklog bilja i ostaviti živice i prirodna skloništa za domaću faunu. Svojevremeno sam u Njemačkoj na jednom eko imanju u dokumentima kontrolnog tijela koje kontrolira eko uzgoj našao podatke o prirodnim životinjama (koje država dodatno plaća) pa bi oni farmeri kod kojih se na imanju utvrde slijepi miševi, ježevi i neke druge korisne životinje dobivali dodatnu potporu. U vrijeme kada u Hrvatskoj ne možemo koristiti nikakva kemijska sredstva za suzbijanje voluharica sjetio sam se jednog primjera od prije 20 godina iz Švicarske gdje su seljaci na svojim imanjima imali 5-6 metara visoke stupove u obliku slova T na koje bi slijetale ptice grabljivce i strpljivo čekale da koja voluharica izađe i da se nahrane. 

Ekološka poljoprivreda poštuje i lokalnu tradiciju u gradnji i proizvodnim sustavima. Ideja je održiva farma koja je samodostatna u većini ulaznih proizvoda, a višak proizvoda prodaje tržištu. Na žalost i ta temeljna ideja svih svjetskih eko imanja kod nas uopće nije poznata inače većina hrvatskih eko farmi ne bi mogla proizvoditi. Zapitajte se koliko je naših farmi održivo, a to znači da obvezno imaju životinje, ne zbog prodaje već zbog proizvodnje stajskog gnojiva. Sjećam se svog šoka kada sam njemačkog farmera (170 ha površine) pitao što radi od svojih krava, svinja i peradi, a on mi odgovorio da su one na imanju prvenstveno zbog gnojiva, a mlijeko, meso i jaja su samo dodatni prihod. Potpuno drugačije razmišljanje nego kod nas. A tako razmišljaju i svi oni u našem sustavu kontrole i certifikacije. Ne razumiju ni osnovne temelje eko poljoprivrede. 

Pod ovim načelom podrazumijeva se i proizvodnja vlastite energije iz obnovljivih izvora. Od solarne energije koju bi trebalo imati svako naše eko imanje u Istri, Primorju i Dalmaciji; mini vjetro- i hidro -elektrana koje su općenito gotovo potpuno nepoznate u RH. 

Eko farma nije stihijski proizvod, već brižno planiran dio eko sustava okolnog područja. koje se brine za očuvanje prirodnog staništa za lokalne životinje i održanje biološke i genetske raznovrsnosti. A sve ovo se jednako odnosi i na one koji samo prerađuju ekološke proizvode ali i na one koji iste prodaju. 

*Sve slike su s: pixabay.com

Radman

Odlazim, sto dukata odnosim
Izvor: FreeFoto.com

Ne, neću vas gnjaviti ideologijom i političkim pričama o tome zašto Radman mora otići s mjesta HTV-a. Ima više no dovoljno dokaza da je riječ o kralju obmana i laži i čovjeku koji zbog mafijaških poslova jednostavno ne treba biti smijenjen već i suđen.

No ono o čemu bi da promislite su priče o tome da je Radman uglavnom otpuštao žene. E sada pokušavam zamisliti da neki HDZ-ovac dođe na HTV i počne otpuštati gotovo isključivo žene. Ne bi bilo ženske udruge koja ne bi prosvjedovala po portalima, ulicama, trgovima, na galeriji u Saboru itd. A kada je to radio kadar SDP-a niti jedna riječ. Ne kaže se očito uzalud da je "žena ženi najveći neprijatelj." I tužan je ovo dokaz da su (u najmanju ruku) gotovo sve "ženske" udruge ustvari samo boljševički uhljebi, a da im do prava žena uopće nije stalo. Uostalom sjetite se samo pljuvanja po Jadranki Kosor dok je bila u HDZ-u i njena veličanja kada je iz njega izbačena. 

"Moderna televizija"
Izvor: wikimedia.org

Često sam u kontaktu s komercijalnim televizijama i one već godinama govore o muljažama koje Radman radi s javnim novcem i kako se to odražava na njih. No kako su i same umrežene sa ljevicom, nisu smjele o ovome javno govoriti. Ali ne bi me čudilo da dio dokaza za Radmanove tzv. mafijaške poslove dođe iz ovih televizija. 

Uostalom, ako zanemarimo reklame, komercijalnim televizijama je Radman bio sjajan. Pa zar bi najveća zvijezda RTL-a, Zoran Šprajc ikada došao na RTL da mu uvjeti rada na HRT-u nisu postali nemogući. Nije ga otjerala desnica, klerofašisti, masoni i dr. Otišao je pod Radmanovom palicom.

Sunce dolazi poslije kiše
Izvor: FreeFoto.com

Kada bi netko sastavio popis "prebjega" s HRT-a od pojave komercijalnih televizija do danas, vidjelo bi se da ovih televizija bez HRT kadra uopće ne bi ni bilo. Ne samo RTL ili Nova TV, već i Al Jazeera, Arena i druge manje televizije. Svi su se okoristili "kadroviranjem" na HRT-u. I ne samo pod diktatom SDP-a, jer je i HDZ radio slične stvari. No dubina na koju je potonuo javni servis pod Milanović-Josipović-Radman ekipom nezabilježena je u povijesti. 

No zašto je po meni Radman (bez i jednog navoda od gore) trebao otići još davno? HRT je tvrtka koja bi direktore trebala zapošljavati i otpuštati prema njihovim uspjesima. A od kako je Radman na čelu HRT-a nikada gledanost emisija nije bila manja. Od informativnog programa (kojeg zbog radikalnog boljševizma i veličanja Velikog Vođe nitko više ne gleda), preko zabavnog i sportskog programa (pogledajte po medijima popis otpuštenih urednika kada je Radman došao, sve će vam biti jasno). Sva sreća, mada je smjenjivao i ljude u dokumentarnom programu, ovo je ipak ostao nedodirljiv (po kvaliteti) dio javne televizije i teško da će ga komercijalne televizije ikada dostići. 

Dakle, ako netko uspije srušiti gledanost ispod svih razina, a gledanost je najvažnija odlika televizije, onda je on menadžerski nesposoban i zbog toga mora letjeti iz firme. Zamislite što bi bilo na Novoj TV kada bi njihov dnevnik pao s prvog na treće mjesto po gledanosti. Direktori i urednici bi letjeli van brzinom svjetlosti. I ako ni zbog čega drugoga, ovo je jasan razlog zašto Radman nema što raditi na hrvatskoj televiziji. Loš je upravitelj i očito nema nikakve liderske sposobnosti. I zaslužio je dobiti otkaz.   

Stanje eko poljoprivrede u svijetu - 2014. godina

Izvor: de.wikipedia.org

Na najvećem sajmu eko hrane „BIOFACH“ koji je održan u veljači ove godine u Nürnbergu, Njemačka, IFOAM je objavio podatke za eko poljoprivredu do kraja 2014. godine.

Već 20 godina zaredom raste trend zahtjeva kupaca za eko hranom, i ne postoji ništa na Zemlji što ima ovakav trend rasta. Samo SAD, kao najveće tržište eko proizvodima, bilježi rast od 11%. 

Naravno, ovo za posljedicu ima i rast broja eko proizvođača, pa se danas eko hrana uzgaja u čak 172 zemlje. Procjenjuje se da u svijetu postoji 2,3 milijuna proizvođača, pri čemu ih najviše ima u Indiji (650.000), Ugandi (190.552) i Meksiku (169.703). Ako se zna da je prije 15 godina bilo 200.000 eko proizvođača, čovjek se jednostavno „smrzne“. 

Od tih 172 zemlje, tek 87 ih ima zakone o eko poljoprivredi.  

Porast broja proizvođača znači i porast površina pod eko poljoprivredom. Tako se krajem 2014. eko hrana uzgajala na 43,7 milijuna hektara, odnosno 500.000 ha više no godinu dana ranije. Ili čak četiri (4) puta više no prije 15 godina.

I dalje je najveća površina u Australiji (17,2 milijuna ha) no kada znamo da se 97% te površine odnosi na pašnjake to i nije neka intenzivna proizvodnja. Dapače, kako mi je prije više godina jedan Australac rekao, u EU je standarda da na 1 ha dolaze 2 krave, a u Australiji da se prehrani 1 krava treba 100 ha. Jer to su pašnjaci kao naši na Pagu. 

Također, nije došlo promjene niti na drugom i trećem mjestu gdje su i dalje GMO najzagađenije zemlje – Argentina (3,1 milijuna ha) i SAD (2,2 milijuna hektara). Zamislite s kojim se sve problemima bore njihovi eko proizvođači koji su doslovce okruženi onima s GMO sjemenom. I da nemaju kupce koji im vjeruju i podržavaju ih, teško bi i bilo eko poljoprivrede u SAD-u.

Gledano po kontinentima, 40% ukupne eko površine je u Oceaniji, a Europa kao druga ima 27% površina ili 11,6 milijuna ha (daleko intenzivnije proizvodnje), te je Južna Amerika na trećem mjestu (15% ukupne eko površine) s 6,8 milijuna ha. 

Po zemljama, najveći postotak eko površine u ukupnoj obradivoj površini imaju novi prvaci Falklandski otoci (36,3%) – vjerojatno se također radi o pašnjacima; Lichtenstein (čak 31%) i vječna u top 3 Austrija (19,4%). Još je samo 11 zemalja u svijetu koje imaju više od 10% ukupne poljoprivredne površine pod eko usjevima.  

Biofach (izvor:bio-markt.info)

No zanimljiv je kontrast u SAD-u u kojem eko proizvođači čine manje od 1% svih „seljaka“, a najveće je svjetsko tržište eko hranom. Prema podacima tvrtke za istraživanje tržišta „Organic Monitor“, procjenjuje se da svjetsko tržište eko hrane iznosi više od 60 milijardi €, ili oko 80 milijardi $. 15 godina ranije tržište je „težilo“ 15 milijardi dolara, odnosno poraslo je 500% što je rast od 33% godišnje. 

Tržište SAD-a „teško“ je 27.100.000.000 €, a onda (naravno) slijedi Njemačka s 7,9 milijardi €, te Francuska (4,8 milijardi €) i Kina (3,7 milijardi €), pri čemu Kina sve više raste kako se narod bogati.

Ipak, rekorder po porastu (bez premca u povijesti tržišta eko hranom) je Švedska s rastom od preko 40% (!!!) mada je riječ o tržištu koje je i inače bilo „jako“ za eko proizvode. Šveđani tako po stanovniku potroše 145 € godišnje za eko hranu.

Ispred Šveđana, s najvišom potošnjom po glavi stanovnika za eko hranu su Švicarci (221 €), a zatim stanovnici Luksemburga (164 €) i Danske s 162 €. 

Biofach (Izvor: fllickr.com)

Mission statement 2016

Nekako mi se činilo neophodnim promisliti o misiji ovog bloga za 2016. godinu.

I dalje mi je želja potaći svoje čitatelje na razmišljanje i promišljanje o svijetu koji nas okružuje, te aktivno raditi na raskrinkavanju svih onih koji kroz agitprop i parole o širenju ljubavi šire mržnju i strah. 

I dalje se planiram osvrtati na licemjere koje jedno govore a drugo misle, prikazuju su svecima a u stvarnosti su vragovi. 

I dalje mislim širiti ljubav, bez obzira što će istina nekada zazvučati kao da nekoga mrzim. No nemam vremena za mržnju, nje oko nas u medijskom prostoru ima 99%, a tek je 1% onih koji istinski šire ljubav. Želim ići tim putem koji se rijetko ide, ali se neću plašiti imenovati one koji su lažni dušebrižnici, a kroz izvrnutu demokraciju i lažnu toleranciju truju svoju publiku i održavaju je u stanju straha i mržnje. 

I dalje ću vas nastojati educirati, ako ste tragači za znanjem i svjetlošću. Na razne teme, od ekološke poljoprivrede koja je kod nas prilično krivo shvaćena, astrologije koja je od ozbiljne znanosti postala sprdnja, ekonomske misli izvan uobičajenih staza, IT tehnikama i idejama, duhovnošću i tehnikama samospoznaje, te novitetima iz svih područja koji stižu promjeniti naš život zauvijek.

I za kraj, borit ću se za istinu koje je tamo negdje, ali je na dohvat ruke ako se otvorite za nju i ako ste se spremni osloboditi. A jeste li, znate samo vi.

Raguel - arkanđeo pravde, poštenja i sklada (izvor: www.stihi.ru)

Poruka tjedna

Poruka ovog tjedna i meni i vama dragi čitatelji je da vrijeme da se založite za ono u što vjerujete!

Važno je da svoje stavove i djela branite s uvjerenjem i pouzdanjem. Čak i ako ste u manjini (a sigurno jeste ako čitate ovaj blog), vaša su uvjerenja ispravna i valjana i morate ih svim silama braniti. Ne posustajte i samo hrabro naprijed.

Neka vam vaša uvjerenja daju hrabrost, ali budno pratite što se događa oko vas. Možda ćete morati reći "NE! Dosta!" nekim vrlo moćnim ljudima kako bi se pobrinuli za vlastitu dobrobit i dobrobit onih do kojih vam je stalo. 

No svaka prepreka je samo jedna dobra prigoda da iz nje naučite puno i da se popnete stepenicu više u svom samorazvoju. Jer uvijek se trebate pitati, nije li ovaj izazov samo unutarnji sukob u vama koji se utjelovio/ispoljio kako bi vam pomogao u vlastitom rastu, a ne stvarno izazov od strane osoba koje vas okružuju. 

Mudri bi rekli da često prizovemo točno ono što želimo. Stoga se držite svoje osobne snage i moći, budite barem ovaj tjedan odlučni i zagovarajte svoja uvjerenja bez straha u koji vas se svaki dan nastoji što više uvući. 

Pušite u trubu kao arkanđel Gabriel
Izvor: gesseng-regina.deviantart.com

1. temelj - Zdravlje

Još malo o 4 osnovna načela eko poljoprivrede. 

Načelo ZDRAVLJA

Kada govorimo o zdravlju kao temelju eko poljoprivrede, većinom ćemo pomisliti o ljudskom zdravlju. Zbog toga se često koristi i izraz "zdrava hrana", koji je ujedno i zakonom zabranjen izraz, posebice u eko poljoprivredi. Naime, EU ne dozvoljava da eko proizvođači kažu da proizvode zdravu hranu, no to nipošto ne znači da ne mogu reći da je njihova hrana zdravija. No o novim/starim istraživanjima na tom području nekom drugom prigodom. 

Misliti da je bit eko poljoprivrede ljudsko zdravlje nije niti potpuno točno niti netočno. Jer eko poljoprivreda teži prvenstveno zdravlju tla. Ako znamo da o tome gotovo 90% eko proizvođača u Hrvatskoj ne vodi nikakvu brigu onda je to razlog za zabrinutost. Pa razmislite o tome kada kupujete eko proizvode. Pitajte svoje eko proizvođače (od kojih kupujete) s čime su i u kojoj količini gnojiti prošle ili pretprošle godine. Pa ćete vidjeti da većina uopće ne gnoji, a tek mali broj koristi stajski eko gnoj. I u kojim količinama? Ako se ne radi o barem 10-ak tona stajnjaka po hektaru, teško možemo govoriti o brizi eko proizvođača za svoju zemlju (tlo).

Još je prije više od 100 godina Rudolf Steiner dao vrlo jednostavnu pouku. Zdrava zemlja daje zdravu biljku, zdrava biljka (pojedena) daje zdravu životinju, a zdrava životinja (i zdrava biljka) daju zdravog čovjeka. A dan danas većina eko proizvođača to ne zna (uostalom kao ni eko kontrolora). 

Još jedno možete napraviti. Pitajte svog eko proizvođača koji su bili prvi rezultati analize tla kada su kretali s eko poljoprivredom. Koliko je bilo humusa (bez kojeg nema plodnosti tla). Nemojte se iznenaditi ako većina nikada nije radila analizu tla, a to je prva stvar u dobroj poljoprivrednoj praksi. Još se manje iznenadite ako je vaš eko proizvođač redovito (svakih 3-4 godine radio analize). A gdje je tu humus? Pa ako je eko proizvođač krenuo prije 20 godina s tlom koje je imalo 1% humusa (granica neplodnosti), a sada ima 2 ili više posto, radi se odmah o dobrom eko poljoprivredniku. A ako je krenuo s, recimo, 3%, a sada ima manje od 3%, onda je riječ o konvencionalnom proizvođaču koji se ekološkom poljoprivredom bavi samo radi poticaja, a načelo zdravlja mu ništa ne znači. Razmislite od koga želite kupovati eko proizvode?

No načelo zdravlja, na temelju Steinerova razmišljanja govori i o dobrobiti biljaka (a tko se uopće brine za biljke, pušta im glazbu u plasteniku, meditira u žitu? Čak ni tzv. zakleti biodinamičari), dobrobiti životinja (o tome kako se eko poljoprivrednici brinu za svoju stoku mogao bih napisati seriju blogova, možda jednom i budem), pa tek onda dobrobit ljudi. A ne jednom sam sreo neeko voćare koji vode velike voćnjake koje prskaju s koktelima zaštitnih sredstava 20-30 puta, a negdje sa strane imaju voćnjake za sebe, svoju obitelj i prijatelje, koje ne uzgajaju ekološki (nekada čak i da), ali znatno manje prskaju. O svim onim kemikalijama koje se dodaju voću, povrću ili mesu da duže traje, ljepše izgleda itd. neću ni govoriti. Ipak je sada riječ o eko poljoprivredi. 

I na kraju da ne zaboravimo, glavna je svrha eko poljoprivrede zaštita i očuvanje majčice Zemlje čiji su zemlja, biljke, životinje i ljudi sastavni i nerazdvojni dio. 

Soil association, kao jedno od najstarijih udruženja za eko poljoprivredu će ovdje dodati da cilj eko poljoprivrede nije izostanak bolesti (dodao bih i štetnika) već poticanje otpornosti, imuniteta i samoobnovljivosti kao odlika zdravlja. 

Kod čovjeka eko poljoprivreda treba pomoći održanju tjelesnog, umnog, socijalnog i ekološkog blagostanja. Stoga svaki dobar eko proizvođač mora težiti (bez obzira radi li se o proizvodnji, preradi, i distribuciji) proizvesti hranu visoke kvalitete punu hranjivih tvari koja doprinosi prevenciji bolesti i poticanju boljeg zdravlja. Stoga eko proizvođači i izbjegavaju uporabu gnojiva, zaštitnih sredstava, lijekova i aditiva koji loše utječu na zdravlje tla, mikroorganizama tla, biljaka, životinja i u konačnici ljudi. A kada znamo da su prije cca 100 godina (i kemizacije poljoprivrede) tla u Hrvatskoj sadržavala prosječno 5-8% humusa, a danas su oko 1-2% - pametnom dosta.

4 temelja eko poljoprivrede

IFOAM*, svjetska organizacija za ekološku poljoprivredu, govori o 4 osnovna ili temeljna načela ekološke poljoprivrede.

Načela su slijedeća:

1. Načelo zdravlja,

2. Načelo ekologije,

3. Načelo pravednosti/poštenja,

4. Načelo brige. 

A sada par riječ o svakom od njih. 

Načelo zdravlja kaže: Ekološka poljoprivreda treba podržavati i poboljšavati zdravlje tla, biljaka, životinja, ljudi i planeta Zemlje kao jedinstvene i nedjeljive cjeline. 

Izvor: Pixabay.com

Načelo ekologije govori: Ekološka poljoprivreda se treba temeljiti na živućim ekološkim sustavima i prirodnim ciklusima, raditi s njima, imitirati ih i pomoći njihovu održivost.

Načelo poštenja (dodao bih i pravednosti) kazuje slijedeće: Ekološka poljoprivreda se treba graditi na odnosima koji osiguravaju poštenje/pravednost u odnosu na opće okolišne i životne mogućnosti (rekli bi "prilike u životu").

Načelo brige je: Ekološkom poljoprivredom treba upravljati na obazriv i odgovoran način kako bi se zaštitilo zdravlje i dobrobit sadašnjih i budućih generacija kao i okoliša.

 * IFOAM ne dozvoljava objavu svog loga za nekomercijalnu uporabu bez posebne dozvole te ga stoga i nema.
Sve slike (osim prve) - Izvor: flickr.com