Izvor: de.wikipedia.org |
Već 20 godina zaredom raste trend zahtjeva kupaca za eko hranom, i ne postoji ništa na Zemlji što ima ovakav trend rasta. Samo SAD, kao najveće tržište eko proizvodima, bilježi rast od 11%.
Naravno, ovo za posljedicu ima i rast broja eko proizvođača, pa se danas eko hrana uzgaja u čak 172 zemlje. Procjenjuje se da u svijetu postoji 2,3 milijuna proizvođača, pri čemu ih najviše ima u Indiji (650.000), Ugandi (190.552) i Meksiku (169.703). Ako se zna da je prije 15 godina bilo 200.000 eko proizvođača, čovjek se jednostavno „smrzne“.
Od tih 172 zemlje, tek 87 ih ima zakone o eko poljoprivredi.
Porast broja proizvođača znači i porast površina pod eko poljoprivredom. Tako se krajem 2014. eko hrana uzgajala na 43,7 milijuna hektara, odnosno 500.000 ha više no godinu dana ranije. Ili čak četiri (4) puta više no prije 15 godina.
I dalje je najveća površina u Australiji (17,2 milijuna ha) no kada znamo da se 97% te površine odnosi na pašnjake to i nije neka intenzivna proizvodnja. Dapače, kako mi je prije više godina jedan Australac rekao, u EU je standarda da na 1 ha dolaze 2 krave, a u Australiji da se prehrani 1 krava treba 100 ha. Jer to su pašnjaci kao naši na Pagu.
Također, nije došlo promjene niti na drugom i trećem mjestu gdje su i dalje GMO najzagađenije zemlje – Argentina (3,1 milijuna ha) i SAD (2,2 milijuna hektara). Zamislite s kojim se sve problemima bore njihovi eko proizvođači koji su doslovce okruženi onima s GMO sjemenom. I da nemaju kupce koji im vjeruju i podržavaju ih, teško bi i bilo eko poljoprivrede u SAD-u.
Gledano po kontinentima, 40% ukupne eko površine je u Oceaniji, a Europa kao druga ima 27% površina ili 11,6 milijuna ha (daleko intenzivnije proizvodnje), te je Južna Amerika na trećem mjestu (15% ukupne eko površine) s 6,8 milijuna ha.
Po zemljama, najveći postotak eko površine u ukupnoj obradivoj površini imaju novi prvaci Falklandski otoci (36,3%) – vjerojatno se također radi o pašnjacima; Lichtenstein (čak 31%) i vječna u top 3 Austrija (19,4%). Još je samo 11 zemalja u svijetu koje imaju više od 10% ukupne poljoprivredne površine pod eko usjevima.
No zanimljiv je kontrast u SAD-u u kojem eko proizvođači čine manje od 1% svih „seljaka“, a najveće je svjetsko tržište eko hranom. Prema podacima tvrtke za istraživanje tržišta „Organic Monitor“, procjenjuje se da svjetsko tržište eko hrane iznosi više od 60 milijardi €, ili oko 80 milijardi $. 15 godina ranije tržište je „težilo“ 15 milijardi dolara, odnosno poraslo je 500% što je rast od 33% godišnje.
Tržište SAD-a „teško“ je 27.100.000.000 €, a onda (naravno) slijedi Njemačka s 7,9 milijardi €, te Francuska (4,8 milijardi €) i Kina (3,7 milijardi €), pri čemu Kina sve više raste kako se narod bogati.
Ipak, rekorder po porastu (bez premca u povijesti tržišta eko hranom) je Švedska s rastom od preko 40% (!!!) mada je riječ o tržištu koje je i inače bilo „jako“ za eko proizvode. Šveđani tako po stanovniku potroše 145 € godišnje za eko hranu.
Ispred Šveđana, s najvišom potošnjom po glavi stanovnika za eko hranu su Švicarci (221 €), a zatim stanovnici Luksemburga (164 €) i Danske s 162 €.