Merkel i izbjeglice

Čitam nedavno da su njemački statističari izračunali da će se 2060 godine urušiti njemački mirovinski sustav te su odlučili „osvježiti krv“ izbjeglicama. Nemam nikakve sumnje u izvrsne njemačke statističare i njihovo planiranje ne do slijedećih izbora (kao kod naših najboljih političara) već 50 godina unaprijed.

No odluka o primanju milijuna izbjeglica iz razmislimo. Prije par godina počeo je rat u Siriji, ali i rat u Ukrajini. Ako i malo znate povijest, znate da je u Ukrajini i Poljskoj (dijelove nekadašnje Poljske države sada su dio Ukrajine) živjelo mnoštvo Nijemaca. Ujedno, mada ih je većina iseljena ili ubijena tijekom i poslije drugog svjetskog rata, u 50 godina Sovjetskog saveza Ukrajina je blisko surađivala s Istočnim Nijemcima koji su, u krajnjem slučaju, bili i glavni turisti u Ukrajini (Crno more). Uostalom, koliko god siromašni bili, Istočni Nijemci su bili najbogatiji narod u bivšem Sovjetskom Savezu. Stoga su i mnogi Ukrajinci ili znali ili naučili njemački jezik.

tzv. „islamskih“ zemalja nema s ovim nikakve veze. Kako nema? Pa

Ukrajinski izbjeglice nisu poželjni za Njemačku jer znaju njemački jezik, 
previše su bijeli i nisu islamisti. (izvor: wikipedia.org)

Po izbijanju rata i ruskoj okupaciji dijela Ukrajine, više od milijun Ukrajinaca htio je u izbjeglištvo u Njemačku, no bili su odbijeni. Ali zar Njemačka ne treba radnu snagu? Treba, ali ne pravoslavnu. I ne treba onu koja zna njemački, već onu koja nema pojma jezik te ga neće naučiti ni za 5 godina više od razine pomoćnog radnika u restoranu.

Da ali islamski izbjeglice su visoko obrazovani! Razmislimo. Da bi visokoobrazovani Sirijac ili Iračan bio na razini visokoobrazovanog Nijemca, treba mu, uz izvrsno poznavanje jezika, još 5-10 godina stažiranja kako bi se prilagodio sustavu. Ujedno, znanstveno obrazovanje bivšeg Sovjetskog Saveza, pa time i Ukrajine je na daleko višoj razini od onog iz islamskog svijeta (uz izuzetak Pakistan ili Iran). Uz to, većina izbjeglica su mlađi muškarci koji nisu studirali tako da i ta teza pada u vodu.

Dakle, Nijemci ne žele ni obrazovane ni one koji znaju jezik. Mogli bi reći da ne žele ni bijele niti civilizacijski slične izbjeglice.

Ukrajinski kozaci - mada su bili na strani Nijemaca pa ih je Staljin gotovo
istrijebio, nisu poželjni u Njemačkoj, iako žene nose marame
(izvor: wikipedia.org) 

Upravo suprotno, žele mlade, neobrazovane, radikalne, koji ne znaju jezik i nisu naučili raditi (jer da sa 18-22 godine imate desetke tisuća eura za put iz zemlje koja je 5 godina u ratu, morate biti „guzonjin sin“.). Uostalom, upravo su takvi i prvi zbrisali iz Hrvatske početkom rata, a boriti se ostao i ginuo „lumpenproleteriat“.

Stoga je prava istina da Njemačka vlast (iz lokalnih izbora je vidljivo da narod nije nitko ništa pitao) želi upravo suprotno od onoga što medijima propagira. Uostalom, ako Ukrajinci ili Srbi nisu dovoljno dobri za Njemačku već im se uglavnom odbija viza za rad, a kamoli status izbjeglica, što reći za stotine tisuća Albanaca i Bosanaca koji su također muslimani, ali gotovo 150 godina integrirani u Europu, a koji Angeli Merkel i njenoj Vladi nisu dovoljno dobri muslimani već ih masovno vraća u njihove matične zemlje.

Pravo je pitanje zašto Angela Merkel, koja je sve samo ne glupa ili nesposobna, želi stvoriti tisuće islamističkih ćelija u Njemačkoj i Europi? Zašto želi Parize, Madride, Londone ili Bruxellese svaki mjesec, tjedan ili dan? Na ovo pitanje još nisam našao dobar odgovor jer mi je teško prihvatljivo da joj je ideja uništiti EU koju je Njemačka toliko dugo gradila i koja je žila kucavica njemačke ekonomije. Zašto je svoju državu zavadila s najvećim saveznicima kao što su Poljska, Češka ili Austrija?

Dok ne nađem bolji argument, ponudit ću svoj – zbog radikalizacije Njemačke i pripremanja dolaska na vlast novog Hitlera. Jer da se Njemačka radikalizira svima je jasno. Marginalne desne stranke postaju 2-3 najjača sila u regionalnim parlamentima, a ovom politikom snaga će im samo i dalje nezaustavljivo rasti. A što više napada sličnih ovom današnjem u Bruxellesu bude, to će i anti-Merkel snage bivati sve jače dok ne preuzmu vlast. I baš kada u SAD-u na vlast dođe blagi radikal (prema Cruzu) i veliki izolacionist Trump, u Njemačkoj bi na vlast mogao novi nacionalsocijalist i povijest će biti spremna na novo ponavljanje. 

Od ugledne političarke do osobe kojom se plaše djeca.
Koji je njen pravi cilj? (izvor: youtube.com)

I kako bi to rekao Josip iz mjuzikla, „Ne moraš mi vjerovati na riječ, ali znaj da do sada nikada nisam pogriješio“, nadam se da sam potpuno promašio prognozu. Zbog sve one djece koja sada rastu u relativnom miru. 

Prehrambena vrijednost eko hrane

Prema prehrambenim vrijednostima 

eko hrana je daleko bogatija od neekološke

Eko mlijeko i mliječni proizvodi (izvor:flick.com)

16. veljače objavljene su nove dvije studije u „British Journal of Nutrition“ koje pokazuju da eko mlijeko i meso sadrže oko 50% više korisnih omega-3 masnih kiselina. Uz navedeno, nutritivne razlike se odnose i na mliječne proizvode (maslac, vrhnje, sir i jogurt).

Ovi radovi, koji predstavljaju najveće sistematsko istraživanje teme provedeni su na Sveučilištu Newcastle od strane međunarodnog tima stručnjaka. Ovo istraživanje se temelji na sličnoj studiji iz 2014. godine koja je potvrdila slične pozitivne rezultate na eko usjevima.

Glavno utvrđene činjenice su:

• Eko mlijeko i meso sadrže 50% više korisnih omega-3 masnih kiselina od neekoloških
• Eko meso ima nešto manje koncentracije dvaju zasićenih masnih kiselina koje se povezuju sa srčanom bolesti
• Eko mlijeko i mliječni proizvodi sadrže 40% više konjugirane masne kiseline (conjugated linoleic acid) – CLA koja je povezana s brojnim koristima za ljudsko zdravlje od smanjenja rizika za kardiovaskularne bolesti preko smanjenja rizika za pojedine vrste raka, do pretilosti. Istina, većina ovih istraživanja odnosi se na studije na životinjama a ne ljudima.
• Eko mlijeko i mliječni proizvodi sadrže i nešto veće koncentracije željeza, vitamina E i karotenoida.
• Eko mlijeko sadrži manje joda nego neeko mlijeko.

Voditelj studije profesor Carlo Leifert, je izjavio:

“Ljudi biraju eko mlijeko i meso iz 3 glavna razloga: veće brige za blagostanje životinja, pozitivnog učinka eko poljoprivrede na okoliš i percipiranih znanstvenih prednosti. No kako se vrlo malo zna o utjecaju na nutritivnu kvalitetu nastala je ova studija.”

Eko krave (izvor:pixabay.com)

Prethodna istraživanja Sveučilišta Newcastle također obavljena u British Journal of Nutrition 2014. godine otkrila su da eko usjevi imaju znatno veću nutritivnu kakvoću nego isti neeko usjevi. Ovo recenzirano istraživanje, tzv. „meta-analiza“  343 prethodnih studija dokazala su signifikantne razlike između eko i neeko poljoprivrede.

Ovo istraživanje je pokazalo snažne dokaze koji pokazuju da prelaskom na eko hranu može dovesti do povećanog unosa hranidbeno poželjnih antioksidanata, bez povećanja kalorija, kao i smanjenog unosa potencijalno štetnog kadmija i pesticida.

Autor studije Chris Seal je izjavio: “Omega-3 masne kiseline su povezane s smanjenjem kardiovaskularnih bolesti, poboljšanim neurološkim razvojem i funkcijama, te boljom imunološkom funkcijom. Prehrana stanovništva Zapadne Europe je deficitarna (preniska) ovim masnim kiselinama i Europska Agencija za  sigurnost hrane preporuča udvostručenje unosa. No postići dovoljan unos omega-3 m.k. nije lagano. Naša studija pokazuje da prijelaz na ekološku hranu ide u istom pravcu k poboljšanju unosa ovih važnih hranjivih tvari.“

Studijski centar gdje su bili smješteni istraživači (Nafferton, dio Sveučilišta Newcastle) kazuje da je ova studija u stvari nadahnuta zloglasnom studijom UK FSA koju su proveli Dangour et al 2009.

2009. godine mediji su se utrkivali objaviti i izvještavati o FSA-sponzoriranom sustavnim pregledom literature (Dangour et al. 2009) zaključili da ne postoji dokaz o značajnijim razlikama u nutritivnom sastavu  između ekoloških i neekoloških usjeva i životinjskih proizvoda.

Ovaj zaključak je bio u suprotnosti s većinom rezultata pregleda literature, kontroliranih poljskih pokusa, kontrolama na farmama i kontrolama u supermarketima koje su proveli znanstvenici širom Europe (uključeni u QualityLowInputFood konzorcij).

Stoga je NEFG tim pokrenuo program sustavnog pregleda literature i meta-analize objavljenih podataka o  razlikama sastava/sadržaja između eko i neeko usjeva, mesa i mlijeka. Ova istraživanja/analize su sponzorirane od strane EU (kroz QualityLowInputFood, te NUE-usjevi i LowInputBreeds projekte) i Zaklade Sheepdrove.”

Nastavljaju: “Ova FSA studija je, pak, temeljila svoje zaključke na samo 12 usporednih dokumenata o mlijeku i u analizi kombinirala podatke o sastavu mesa i mlijeka.

Zanimljivo, Dangour et al. su izvijestili o trendu prema znatno višim razinama polinezasićenih i omega-3 masnih kiselina u proizvodima ekološkog stočarstva (meso i mlijeko) u svom izvješću FSA, ali ovo nije spomenuto u objavljenom dokumentu ili izvješću za medije.

Dr. Gavin Stewart, a predavač u Evidence Synthesis i stručnjak za meta-analizu u Newcastle timu, dodaje: “Znatno veća baza dokaza dostupna u ovoj sintezi omogućila nam je da koristimo prikladnije i moćnije statističke metode kako bi donijeli nedvosmislenije zaključke u svezi razlika između ekološkog i neekološkog mlijeka i mliječnih proizvoda.“

Zadovoljna krava, bolje mlijeko (Izvor: wikimedia.org)

No da li je sve ovo bitno/relevantno? Zar ne postoje bolji izvori ovih hranjivih tvari? New York Times izvještava da se značajan izvor ovih nutrijenata, riba, ubrzano smanjuje. Dodali su komentar putem Richard P. Bazinet-a, profesora prehrambenih znanosti sa Sveučilišta Toronto koji nije bio uključen u ovo istraživanje: „Možda bi ohrabrivanje ljudi da se prebace na ekološko meso i mlijeko bilo “put dopiranja do njih kroz hranu koju već jedu.“

Opservacijske studije upućuju da će dodavanje 200 miligrama dnevno omega-3 masnih kiselina prosječnoj prehrani polučiti zdravstvenu korist. Zamjena neeko s eko govedinom dodaje oko 50 miligrama. “Konzumiranje jednog obroka govedine koja pase travu neće dovesti do toga…” ali ako to kombiniramo s par šalica eko mlijeka, “to će predstavljati razliku,” izjavio je Dr. Bazinet. “To bi bila pretpostavka“.

Studije:

“Higher PUFA and omega-3 PUFA, CLA, a-tocopherol and iron, but lower iodine and selenium concentrations in organic bovine milk: A systematic literature review and meta- and redundancy analysis”. Srednicka-Tober et al. 2016. British Journal of Nutrition.

“Composition differences between organic and conventional meat; a systematic literature review and meta-analysis”. Srednicka-Tober et al. 2016. British Journal of Nutrition.

Više o temi i na slijedećem linku.

4. temelj - Briga

I evo nas za kraj na zadnjem načelu ekološke poljoprivrede, kako su to definirali članovi IFOAM-a, najvećeg svjetskog pokreta za ekološku poljoprivredu.

Poglavica Seathl
(izvor: flickr.com)

Načelo brige

Ovo načelo se odnosi i na brigu o ljudima (njihovom zdravlju i dobrobiti - što smo već obradili), no ne na svakodnevnoj-taktičkoj već na dugoročnoj-strateškoj osnovi. Nešto kao što je poglavica Seathl (čak i u Americi, kao i kod nas kažu Seattle) iz Suwamish plemena  rekao u svojoj poruci modernom svijetu (kod nas poruka bijelom čovjeku) i predsjedniku SAD-a Franklin Pierce-u. Da citiram samo dio: "Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga.

To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.

Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome."

Upravo ovo pismo mogli bi nazvati svetim pismom eko poljoprivrede. Jer ono što govori mudri poglavica govori i eko poljoprivreda i za to se zalaže. To je briga iz ovog načela. Uostalom Svjetski dan zaštite okoliša posveta je ovome čovjeku. 

Načelo ističe da je eko poljoprivreda živi i dinamični sustav koji odgovara na vanjske i unutarnje podražaje kao i svaki drugi živi organizam. Dakle, eko poljoprivrednici ne trebaju biti opsjednuti prinosima i količinama kako bi što više zaradili, već trebaju voditi brigu o zdravlju i dobrobiti svih dionika (tla, biljaka, životinja, ljudi, Zemlje). Time su sukladni indijanskom poglavici nasuprot "kaubojima" (onima koji će za prinos zagaditi vodu, tlo, zrak i u konačnosti svoj proizvod). 

Zbog svoje prilagodljivosti, svaka nova tehnologija se treba pažljivo ispitati i procijeniti jer ono što serviraju znanstvenici rijetko je odgovorno prema okolišu, ljudima i planeti. Stoga se, zbog činjenici da znanost i profit ne razumiju (i ne brinu) za ekosustav ali ni za poljoprivredu, mora o njima voditi posebna briga. Eko proizvođač koji podigne plodnost svog tla, nije samo povećao vrijednost svoje zemlje, već i obogatio svoje nasljednike. Umjesto da je "izraubao" zemlju dok ne postane neplodna/jalova, kao što je čovjek učinio s više od 55 milijuna hektara (zanimljivo, kažu da je upravo toliko površina trenutno pod eko poljoprivredom). Dakle, dok neeko uništavaju, eko farmeri to pokušavaju popraviti. Odnosno, to čine oni koji su osvijestili ovu ulogu eko poljoprivrede, a ja ih nažalost znam premalo. 

Eko tlo (izvor flickr.com)

Ovo načelo poziva na oprez kod novih tehnologija kao i na odgovornost koju čovjek mora preuzeti. No ovo je možda i najbliže utopiji. Jer zar je itko odgovarao za GMO? Za Agent Orange? DDT? Za činjenicu da je prije samo 100 godina jedno od 1000 ili više djece bilo alergično, a danas ih je 20-50% (ovisno o podacima i težinama alergija). O raku neću ni pričati. 

Neeko tlo
(izvor: wikimedia.org)

Eko poljoprivreda nije protiv znanosti jer zna njenu važnost u očuvanju zdrave i sigurne eko poljoprivrede, ali zagovara cjelovitu (holističku) znanost, znanost temeljenu na dobrobiti čovječanstva a ne na pohlepi (kao što je to slučaj u zdravstvu, o čemu ću jednom pisati). Također, eko poljoprivreda zna da znanstvena saznanja nisu sama po sebi dovoljna, ako znanost ne prihvaća praktična iskustva, akumuliranu mudrost i tradicionalno/izvorno znanje koje je prošlo test vremena. Uostalom, zar je itko znanstveno uspio dokazati da Rudolf Steiner nije bio u pravu u svom "Poljoprivrednom tečaju"? Uza sve silu znanstvenika, tek je dio njegovih teza dokazan kao točan, a većinu znanstvenici niti danas ne mogu shvatiti niti pojmiti.  

Uloga ovog načela je da se odbace rizične tehnologije (npr. genetsko inženjerstvo) a prihvate one koje su bez rizika po okoliš, ljude i Zemlju. Jer priče o rješavanju gladi ionako ne drže vodu kada se zna da je proizvodnja hrane veća od potreba svih ljudi na Zemlji, ali je distribucija potpuno pogrešna. O hrani koja završi kao otpad da i ne govorimo. Uostalom, ne tako davno se puno pisalo o doniranju hrane koja je umjesto u ustima gladnih završavala na smeću samo zbog političkih odluka. A koliko je danas u Hrvatskoj ljudi manje gladno samo zbog prodaje hrane u pola cijene ako joj uskoro ističe deklarirani rok trajanja. Pa da neeko poljoprivreda nije uništila 55 milijuna ha plodna tla (cca 10 lijepih naših), još bi manje bilo gladi i gladnih. A uništavanje Zemlje se samo još više ubrzava. A eko poljoprivreda je jedna od rijetkih koja se još uvijek bori protiv korporatizma. 

3. temelj - Poštenje/pravednost

Treći temelj ekološke poljoprivrede je Poštenje/pravednost.

Ovo načelo koje govori o odnosu među ljudima, a tek onda odnosu ljudi prema drugim živim bićima, možda je i najmanje prisutno. Svaki pravi eko proizvođač ne uzgaja/prerađuje/prodaje radi sebe samog (ili svoje obitelji) već za dobrobit lokalne zajednice i svojih kupaca. 

A takvih u hrvatskoj eko poljoprivredi ima između 1-5%. To su oni proizvođači koji će radije zaorati ili kompostirati svoj proizvod negoli ga prodati kupcu jer ga i sami ne bi konzumirali. Na žalost, još je uvijek puno onih koji će prodati bez obzira na sve i koji će hranu koja nije ekološka prodati kao takvu. Posebice u našem društvu gdje se kupce eko hrane percipira kao dokone pomodne bogatune koje ionako treba "izmusti". Tome je tako što su rijetki poput mene i mnogih pravih eko proizvođača imali priliku prodavati eko proizvode i vidjeti da ih ne kupuju ni dokoni, ni pomodni ni bogati, već ponajviše potrebiti. 

Zbog toga sam u vječnom ratu s velikim eko uvoznicima i trgovcima koji kupe eko proizvod za manje od 1 €, a onda ih čiste pohlepe isti prodaju isti po 3 € (kao što je bio slučaj s jednom markom eko čokolada). A o tome da većina uvoznika i distributera nema gotovo nikakvu kontrolu (kao što je imaju eko proizvođači) da i ne govorim. Pa je upitno koliko se neeko proizvoda ovim putem proda kao eko. Jer onaj koji nema što kriti, ne lobira po ministarstvima da bude izuzet od kontrole koja je normalna. Stoga su i neka velika uvoznička imena promijenila po nekoliko kontrolnih tijela dok nisu našla ona nestručna i nesposobna (ili s kojima se da dogovoriti) koja neće sve zagledati. No da li je to imalo čudno ako neka kontrola tijela ne moraju imati godišnje kontrole koje moraju imati druga ili kada državna inspekcija kontrolira državno kontrolno tijelo. Moš' misliti neutralnosti.

Izvor:wikimedia.org

Dakle, prema ovom načelu, sudionici eko poljoprivrede trebaju njegovati jednakost, međusobno poštovanje, pravednost i brigu jedni za druge. Na žalost, prema primjeru obitelji Sever, vidljivo je da često briga eko proizvođača za svoje kupce nije jednaka u suprotnom smjeru. Jer ne možeš 10 godina kupovati proizvod, biti super zadovoljan istim, uživati u prirodnoj boji, okusu i mirisu, a onda kada netko neupućen u sustav ali spreman za zlo napiše da to nije tako, odbaciti svojih 10 godina iskustva. Ne možeš biti stvaran kupac i vjerovati lažima nakon 10 godina zadovoljstva. Odnosno, vidljivo je da se to itekako može dogoditi. Uostalom, ljudska glupost nema granica, zar ne? 

Fantastično je to što tih "malo dobrih ljudi" (čitajte: istinskih eko proizvođača) napadaju oni koji i ne zaslužuju jesti njihove proizvode, a one "muljatore" kojih je eko poljoprivreda u Hrvatskoj prilično puna, nitko ne dira već svi poslušno od njih kupuju. 

Ovo načelo kaže da se svi uključeni u eko poljoprivredu moraju odnositi prema drugima na način osiguranja poštenja (i dodao bih međusobnog poštivanja) na svim razinama i među svima uključenima od seljaka-farmera, preko radnika, prerađivača, distributera, trgovaca sve do kupaca-potrošača. Kao što eko poljoprivredniku mora biti cilj osiguranje kvalitetnog proizvoda za svog kupca po prihvatljivoj cijeni (smanjenje siromaštva je jedan od ciljeva), tako i kupac mora voditi brigu o blagostanju proizvođača. I platiti mu poštenu (fair) cijenu.

U zapadnim državama EU česta je praksa da kupci rade na eko imanju jedan ili par dana mjesečno i bivaju plaćeni za to eko hranom, posebice u sezonskim špicama kada proizvođač nema dovoljno radne snage. Na taj način se jača međusobna povezanost, pa nije rijetka pojava da onda proizvođači pogoste svoje kupce "danima otvorenih vrata" ili nekakvim sezonskim feštama. Razmislite koliko eko proizvođača znate koji to rade u RH? I razmislite koliko od vas bi bilo spremno uzeti jedan slobodan dan ili dio godišnjeg da pomognete osobi od koje kupujete eko hranu? A samo tako možete vidjeti kako je teško uzgojiti eko hranu. Kada provedete par sati okopavajući po najjačem ljetnom suncu ili ubirući plodove mada vani pljušti kiša shvatit ćete cijenu eko proizvodnje tj. da ista nema cijenu. 

To naravno, ne znači da zato trgovcima treba platiti maržu od 100-200%. Ako se osjetite posebno avanturistički spremni (i imate glumačkog dara) odite od velikih trgovaca koji prodaju eko proizvode (npr. Bio&Bio, dm itd.) i pretvarajte se da ste eko proizvođači pa ćete vidjeti koje marže imaju. Možda vam onda neće mazati oči svojim fair trade ponašanjem i socijalnom odgovornošću kako to mogu raditi sada. 

Uostalom, razmislite koliko bi vi tražili za svoj rad na eko imanju tj. kolika bi vam bila satnica. Pa onda računajte da rad na eko imanju koje ima žitarice, uljarice, voće i povrće te stoku traje od 6 do 20 sati svaki dan. 30 dana mjesečno. Pa si pomnožite koliko bi to bilo novaca. A onda pitajte "svog" seljaka koliko je njegova plaća ili koliko je taj mjesec zaradio. I bit će vam jasno zašto "pravih" (koji imaju cjeloviti eko sustav na svom imanju, gotovo bez ikakvih inputa izvana) eko proizvođača ima tek 5-10% u odnosu na ukupne (usudio bih se reći čak 1-5%). 

Ovo načelo se odnosi snažno i na ekološko stočarstvo koje svakoj životinji mora osigurati što prirodnije uvjete i gdje je uloga kontrolnih tijela da budu posebno nepopustljivi prema eko proizvođačima koji to ne poštuju.  Uvjeti života eko stoke moraju odgovarati njihovoj fiziologiji, prirodnom ponašanju (kretanje, kupanje, kaljužanje) i dobrobiti. Radeći na jednoj farmi, najteži mi je zadatak bio nahraniti životinje jer je gazda inzistirao na minimalnom stresu u hranidbi. To je značilo da sve životinje istovremeno moraju dobiti hranu (fizički nemoguće) jer ako jedna životinja jede, a druga čeka da i nju nahranite, to izaziva veliki stres kod gladne životinje. (Sigurno ste jednom bili u situaciji da ste gladni u restoranu, a vaše jelo zadnje biva posluženo). Stoga sam se morao pobrinuti da u što kraćem roku, doslovce trčeći, svakoj životinji dam barem malo hrane dok čeka i dok ne poslužim "puni obrok". Ovako što nisam nikada vidio u Hrvatskoj. Niti sam ikada sreo kontrolora koji to zna ili kontrolira, mada je riječ o najosnovnijem načelu eko poljoprivrede. 

*Sve slike osim druge su s flickr.com

Skitnje do Santiaga

Svatko od nas ima nekakvu životnu želju, gotovo pa misiju.

Moja je hodočašće u Santiago de Compostella- u. Čak ne jedno, već dva. Prvo, ono iz Francuske, sa same granice sa Španjolskom i ono "pravo" od Haarlema u Nizozemskoj. Jer upravo je život u Haarlemu potakao tu moju potrebu. No naravno, riječ je o putu preko 2000 km, preko Rotterdama, Antwerpena, Bruxellesa, putem Lilla, Pariza i Bordeauxa, do hodočasničkog puta kroz Španjolsku.

Put sv. Jakova (izvor: studentweb.cortland.edu )

Naravno, kao i hodočasnicima koji su putovali ovim putem u srednjem vijeku, ovo je bilo vanživotno iskustvo. Prava životna misija. Jer riječ je o 70 dana neprekidnog hodanja, pa je realno reći da se radi o oko 3 mjeseca puta, jer šteta je na putu ne obići znamenitosti mjesta kroz koja se prolazi.

Izvor: mvinfo.hr

No povod za ovu temu je puno jednostavniji - boravak Cees Nooteboom-a, autora "poprilične" knjige "Skitnje od Santiaga" u Zagrebu. Kako u Hrvatskoj nema nikakvih knjiga, ni na engleskom, a kamoli na hrvatskom o hodočasničkom putu "El Camino" koji je zaštićen od strane EU kao europska baština, kada sam u knjižari naletio na knjigu "modernog hodočasnika" mislio sam da konačno u ruci imam ono što tražim.

Ali, avaj! Ovo nije hodočasnički dnevnik na putu za Santiago, mada se tako iz korica može zaključiti. Puno bliže tome je knjiga "Hodočasnik" Paolo Coelho-a, koja i opisuje put hodočasnika u ovo sveto mjesto. No ona je pak više magijski priručnik jer njene vježbe opisane u svakom od odlomaka dio su magijske tradicije i na neke se i dan danas naježim.

No mada sam bio totalno razočaran knjigom gosp. Nooteboom-a, što se opisa hodočasničkih puteva tiče, već dugo u ruci nisam držao deblju knjigu (cca 370 stranica) koja se lakše čita. Jer knjiga je predivna ukoliko volite povijest i umjetnost. Srećom, u srednjoj sam školi morao provoditi sate i sate po galerijama, što mi je ostala navika i danas, pa umjetničke bravure koje pronalazi i opisuje autor čine pravo bogatstvo nekom tko nema priliku otići i obići sva te nebrojena španjolska mjesta u kojima je boravio autor.

A i povijest koju opisuje, opisana je tako živo, a ujedno i duboko filozofski, da se čitatelj osjeti uvučenim u cijelu tu priču i zaista je knjiga jedno veliko povijesno i umjetničko bogatstvo koje bih preporučio svima koje takve stvari zanimaju. Pa mada nisam imao prigodu upoznati samog autora, koji u knjizi djeluje kao 25-30 godišnjak, a u stvari je stariji gospodin, nadam se da je možda netko od vas imao priliku nazočiti njegovu posjetu i društvu.

Oznake na putu - Jakobova kapica (izvor: de.wikipedia.org)

A Santiago i dalje čeka, o čemu ću svakako pisati i ubuduće.

2. temelj - Ekologija

Drugi kamen temeljac ekološke poljoprivrede je Načelo ekologije.

No ovo je nekako i samo razumljivo, zar ne? No pomoć radu i imitiranje ovih cikličkih prirodnih sustava često se zaboravlja na tzv. "eko" imanjima. Ovdje mislim na one kojima je eko poljoprivreda samo način da dođu do ekstra profita, po mogućnosti kruha bez motike, a nikako na one koji žive po eko načelima. Zato je jako bitno kupovati od onih eko proizvođača koji ne skrivaju svoj rad već sve o njima možete vidjeti na društvenim mrežama, koji svaki tjedan objavljuju slike sa svojih imanja, kod kojih možete doći barem jednom godišnje na dane "otvorenih vrata" i sl. A vi razmislite kakav je vaš eko proizvođač. 

Ovo načelo kaže da eko farma mora biti sastavni dio eko sustava, nipošto odvojena od nje kao neeko farme. Eko proizvodnja u prirodnim procesima a obvezno u recikliranju, kao što priroda sama reciklira. Uvažavaju se ekološke potrebe biljaka i životinja. Životinje se ne drže u "bunkerima" već u prozračnim objektima punima svjetlosti. Betonski svinjci nisu sukladni načelu eko poljoprivrede, već svinjci s kaljužištima i otvorenim površinama. Perad se ne drži u kavezima već slobodno, najsličnije prirodi.

Temelj ovog načela je ono što Rudolf Steiner naziva "Lebendige Erde", IFOAM "living soil", a i mi u Hrvatskoj "živa zemlja". Eko uzgoj odlikuje isključivo sezonsko lokalno voće i povrće. Moguć je i uzgoj egzotičnih kultura koje nisu s istog uzgojnog područja (kao kod nas sve prisutnije aronija, sibirska borovnica itd.) no niti on nije sukladan ekološkim načelima jer se uvode strane vrste u eko sustav. Ipak, razumljiv je ovakav uzgoj na mnogim eko imanjima zbog tržišnog utjecaja. 

Pravi eko proizvođači će ostaviti pokoju biljku na polju ili voćku na stablu za životinje iz okolice svog imanja. Sijat će cvjetne trake lokalnog samoniklog bilja i ostaviti živice i prirodna skloništa za domaću faunu. Svojevremeno sam u Njemačkoj na jednom eko imanju u dokumentima kontrolnog tijela koje kontrolira eko uzgoj našao podatke o prirodnim životinjama (koje država dodatno plaća) pa bi oni farmeri kod kojih se na imanju utvrde slijepi miševi, ježevi i neke druge korisne životinje dobivali dodatnu potporu. U vrijeme kada u Hrvatskoj ne možemo koristiti nikakva kemijska sredstva za suzbijanje voluharica sjetio sam se jednog primjera od prije 20 godina iz Švicarske gdje su seljaci na svojim imanjima imali 5-6 metara visoke stupove u obliku slova T na koje bi slijetale ptice grabljivce i strpljivo čekale da koja voluharica izađe i da se nahrane. 

Ekološka poljoprivreda poštuje i lokalnu tradiciju u gradnji i proizvodnim sustavima. Ideja je održiva farma koja je samodostatna u većini ulaznih proizvoda, a višak proizvoda prodaje tržištu. Na žalost i ta temeljna ideja svih svjetskih eko imanja kod nas uopće nije poznata inače većina hrvatskih eko farmi ne bi mogla proizvoditi. Zapitajte se koliko je naših farmi održivo, a to znači da obvezno imaju životinje, ne zbog prodaje već zbog proizvodnje stajskog gnojiva. Sjećam se svog šoka kada sam njemačkog farmera (170 ha površine) pitao što radi od svojih krava, svinja i peradi, a on mi odgovorio da su one na imanju prvenstveno zbog gnojiva, a mlijeko, meso i jaja su samo dodatni prihod. Potpuno drugačije razmišljanje nego kod nas. A tako razmišljaju i svi oni u našem sustavu kontrole i certifikacije. Ne razumiju ni osnovne temelje eko poljoprivrede. 

Pod ovim načelom podrazumijeva se i proizvodnja vlastite energije iz obnovljivih izvora. Od solarne energije koju bi trebalo imati svako naše eko imanje u Istri, Primorju i Dalmaciji; mini vjetro- i hidro -elektrana koje su općenito gotovo potpuno nepoznate u RH. 

Eko farma nije stihijski proizvod, već brižno planiran dio eko sustava okolnog područja. koje se brine za očuvanje prirodnog staništa za lokalne životinje i održanje biološke i genetske raznovrsnosti. A sve ovo se jednako odnosi i na one koji samo prerađuju ekološke proizvode ali i na one koji iste prodaju. 

*Sve slike su s: pixabay.com

Radman

Odlazim, sto dukata odnosim
Izvor: FreeFoto.com

Ne, neću vas gnjaviti ideologijom i političkim pričama o tome zašto Radman mora otići s mjesta HTV-a. Ima više no dovoljno dokaza da je riječ o kralju obmana i laži i čovjeku koji zbog mafijaških poslova jednostavno ne treba biti smijenjen već i suđen.

No ono o čemu bi da promislite su priče o tome da je Radman uglavnom otpuštao žene. E sada pokušavam zamisliti da neki HDZ-ovac dođe na HTV i počne otpuštati gotovo isključivo žene. Ne bi bilo ženske udruge koja ne bi prosvjedovala po portalima, ulicama, trgovima, na galeriji u Saboru itd. A kada je to radio kadar SDP-a niti jedna riječ. Ne kaže se očito uzalud da je "žena ženi najveći neprijatelj." I tužan je ovo dokaz da su (u najmanju ruku) gotovo sve "ženske" udruge ustvari samo boljševički uhljebi, a da im do prava žena uopće nije stalo. Uostalom sjetite se samo pljuvanja po Jadranki Kosor dok je bila u HDZ-u i njena veličanja kada je iz njega izbačena. 

"Moderna televizija"
Izvor: wikimedia.org

Često sam u kontaktu s komercijalnim televizijama i one već godinama govore o muljažama koje Radman radi s javnim novcem i kako se to odražava na njih. No kako su i same umrežene sa ljevicom, nisu smjele o ovome javno govoriti. Ali ne bi me čudilo da dio dokaza za Radmanove tzv. mafijaške poslove dođe iz ovih televizija. 

Uostalom, ako zanemarimo reklame, komercijalnim televizijama je Radman bio sjajan. Pa zar bi najveća zvijezda RTL-a, Zoran Šprajc ikada došao na RTL da mu uvjeti rada na HRT-u nisu postali nemogući. Nije ga otjerala desnica, klerofašisti, masoni i dr. Otišao je pod Radmanovom palicom.

Sunce dolazi poslije kiše
Izvor: FreeFoto.com

Kada bi netko sastavio popis "prebjega" s HRT-a od pojave komercijalnih televizija do danas, vidjelo bi se da ovih televizija bez HRT kadra uopće ne bi ni bilo. Ne samo RTL ili Nova TV, već i Al Jazeera, Arena i druge manje televizije. Svi su se okoristili "kadroviranjem" na HRT-u. I ne samo pod diktatom SDP-a, jer je i HDZ radio slične stvari. No dubina na koju je potonuo javni servis pod Milanović-Josipović-Radman ekipom nezabilježena je u povijesti. 

No zašto je po meni Radman (bez i jednog navoda od gore) trebao otići još davno? HRT je tvrtka koja bi direktore trebala zapošljavati i otpuštati prema njihovim uspjesima. A od kako je Radman na čelu HRT-a nikada gledanost emisija nije bila manja. Od informativnog programa (kojeg zbog radikalnog boljševizma i veličanja Velikog Vođe nitko više ne gleda), preko zabavnog i sportskog programa (pogledajte po medijima popis otpuštenih urednika kada je Radman došao, sve će vam biti jasno). Sva sreća, mada je smjenjivao i ljude u dokumentarnom programu, ovo je ipak ostao nedodirljiv (po kvaliteti) dio javne televizije i teško da će ga komercijalne televizije ikada dostići. 

Dakle, ako netko uspije srušiti gledanost ispod svih razina, a gledanost je najvažnija odlika televizije, onda je on menadžerski nesposoban i zbog toga mora letjeti iz firme. Zamislite što bi bilo na Novoj TV kada bi njihov dnevnik pao s prvog na treće mjesto po gledanosti. Direktori i urednici bi letjeli van brzinom svjetlosti. I ako ni zbog čega drugoga, ovo je jasan razlog zašto Radman nema što raditi na hrvatskoj televiziji. Loš je upravitelj i očito nema nikakve liderske sposobnosti. I zaslužio je dobiti otkaz.   

Stanje eko poljoprivrede u svijetu - 2014. godina

Izvor: de.wikipedia.org

Na najvećem sajmu eko hrane „BIOFACH“ koji je održan u veljači ove godine u Nürnbergu, Njemačka, IFOAM je objavio podatke za eko poljoprivredu do kraja 2014. godine.

Već 20 godina zaredom raste trend zahtjeva kupaca za eko hranom, i ne postoji ništa na Zemlji što ima ovakav trend rasta. Samo SAD, kao najveće tržište eko proizvodima, bilježi rast od 11%. 

Naravno, ovo za posljedicu ima i rast broja eko proizvođača, pa se danas eko hrana uzgaja u čak 172 zemlje. Procjenjuje se da u svijetu postoji 2,3 milijuna proizvođača, pri čemu ih najviše ima u Indiji (650.000), Ugandi (190.552) i Meksiku (169.703). Ako se zna da je prije 15 godina bilo 200.000 eko proizvođača, čovjek se jednostavno „smrzne“. 

Od tih 172 zemlje, tek 87 ih ima zakone o eko poljoprivredi.  

Porast broja proizvođača znači i porast površina pod eko poljoprivredom. Tako se krajem 2014. eko hrana uzgajala na 43,7 milijuna hektara, odnosno 500.000 ha više no godinu dana ranije. Ili čak četiri (4) puta više no prije 15 godina.

I dalje je najveća površina u Australiji (17,2 milijuna ha) no kada znamo da se 97% te površine odnosi na pašnjake to i nije neka intenzivna proizvodnja. Dapače, kako mi je prije više godina jedan Australac rekao, u EU je standarda da na 1 ha dolaze 2 krave, a u Australiji da se prehrani 1 krava treba 100 ha. Jer to su pašnjaci kao naši na Pagu. 

Također, nije došlo promjene niti na drugom i trećem mjestu gdje su i dalje GMO najzagađenije zemlje – Argentina (3,1 milijuna ha) i SAD (2,2 milijuna hektara). Zamislite s kojim se sve problemima bore njihovi eko proizvođači koji su doslovce okruženi onima s GMO sjemenom. I da nemaju kupce koji im vjeruju i podržavaju ih, teško bi i bilo eko poljoprivrede u SAD-u.

Gledano po kontinentima, 40% ukupne eko površine je u Oceaniji, a Europa kao druga ima 27% površina ili 11,6 milijuna ha (daleko intenzivnije proizvodnje), te je Južna Amerika na trećem mjestu (15% ukupne eko površine) s 6,8 milijuna ha. 

Po zemljama, najveći postotak eko površine u ukupnoj obradivoj površini imaju novi prvaci Falklandski otoci (36,3%) – vjerojatno se također radi o pašnjacima; Lichtenstein (čak 31%) i vječna u top 3 Austrija (19,4%). Još je samo 11 zemalja u svijetu koje imaju više od 10% ukupne poljoprivredne površine pod eko usjevima.  

Biofach (izvor:bio-markt.info)

No zanimljiv je kontrast u SAD-u u kojem eko proizvođači čine manje od 1% svih „seljaka“, a najveće je svjetsko tržište eko hranom. Prema podacima tvrtke za istraživanje tržišta „Organic Monitor“, procjenjuje se da svjetsko tržište eko hrane iznosi više od 60 milijardi €, ili oko 80 milijardi $. 15 godina ranije tržište je „težilo“ 15 milijardi dolara, odnosno poraslo je 500% što je rast od 33% godišnje. 

Tržište SAD-a „teško“ je 27.100.000.000 €, a onda (naravno) slijedi Njemačka s 7,9 milijardi €, te Francuska (4,8 milijardi €) i Kina (3,7 milijardi €), pri čemu Kina sve više raste kako se narod bogati.

Ipak, rekorder po porastu (bez premca u povijesti tržišta eko hranom) je Švedska s rastom od preko 40% (!!!) mada je riječ o tržištu koje je i inače bilo „jako“ za eko proizvode. Šveđani tako po stanovniku potroše 145 € godišnje za eko hranu.

Ispred Šveđana, s najvišom potošnjom po glavi stanovnika za eko hranu su Švicarci (221 €), a zatim stanovnici Luksemburga (164 €) i Danske s 162 €. 

Biofach (Izvor: fllickr.com)

Mission statement 2016

Nekako mi se činilo neophodnim promisliti o misiji ovog bloga za 2016. godinu.

I dalje mi je želja potaći svoje čitatelje na razmišljanje i promišljanje o svijetu koji nas okružuje, te aktivno raditi na raskrinkavanju svih onih koji kroz agitprop i parole o širenju ljubavi šire mržnju i strah. 

I dalje se planiram osvrtati na licemjere koje jedno govore a drugo misle, prikazuju su svecima a u stvarnosti su vragovi. 

I dalje mislim širiti ljubav, bez obzira što će istina nekada zazvučati kao da nekoga mrzim. No nemam vremena za mržnju, nje oko nas u medijskom prostoru ima 99%, a tek je 1% onih koji istinski šire ljubav. Želim ići tim putem koji se rijetko ide, ali se neću plašiti imenovati one koji su lažni dušebrižnici, a kroz izvrnutu demokraciju i lažnu toleranciju truju svoju publiku i održavaju je u stanju straha i mržnje. 

I dalje ću vas nastojati educirati, ako ste tragači za znanjem i svjetlošću. Na razne teme, od ekološke poljoprivrede koja je kod nas prilično krivo shvaćena, astrologije koja je od ozbiljne znanosti postala sprdnja, ekonomske misli izvan uobičajenih staza, IT tehnikama i idejama, duhovnošću i tehnikama samospoznaje, te novitetima iz svih područja koji stižu promjeniti naš život zauvijek.

I za kraj, borit ću se za istinu koje je tamo negdje, ali je na dohvat ruke ako se otvorite za nju i ako ste se spremni osloboditi. A jeste li, znate samo vi.

Raguel - arkanđeo pravde, poštenja i sklada (izvor: www.stihi.ru)

Poruka tjedna

Poruka ovog tjedna i meni i vama dragi čitatelji je da vrijeme da se založite za ono u što vjerujete!

Važno je da svoje stavove i djela branite s uvjerenjem i pouzdanjem. Čak i ako ste u manjini (a sigurno jeste ako čitate ovaj blog), vaša su uvjerenja ispravna i valjana i morate ih svim silama braniti. Ne posustajte i samo hrabro naprijed.

Neka vam vaša uvjerenja daju hrabrost, ali budno pratite što se događa oko vas. Možda ćete morati reći "NE! Dosta!" nekim vrlo moćnim ljudima kako bi se pobrinuli za vlastitu dobrobit i dobrobit onih do kojih vam je stalo. 

No svaka prepreka je samo jedna dobra prigoda da iz nje naučite puno i da se popnete stepenicu više u svom samorazvoju. Jer uvijek se trebate pitati, nije li ovaj izazov samo unutarnji sukob u vama koji se utjelovio/ispoljio kako bi vam pomogao u vlastitom rastu, a ne stvarno izazov od strane osoba koje vas okružuju. 

Mudri bi rekli da često prizovemo točno ono što želimo. Stoga se držite svoje osobne snage i moći, budite barem ovaj tjedan odlučni i zagovarajte svoja uvjerenja bez straha u koji vas se svaki dan nastoji što više uvući. 

Pušite u trubu kao arkanđel Gabriel
Izvor: gesseng-regina.deviantart.com