petak, 23. listopada 2015.

Eko struka i mudrosti

Eko prase*
Da li ste možda gledali predstavnika jednog eko kontrolnog tijela na tv-u? Jedini razlog sudjelovanja bio je u tituli, ne u znanju. Dapače, nakon tog gostovanja više ne bih vjerovao nikom iz eko certifikacije. Više no očit bio je ne samo nedostatak znanja, već i razumjevanja eko poljoprivrede. Ako je od stručnjaka, previše je.


Na žalost to je točna slika kontrolnih tijela za koje je kontrola i certifikacija eko proizvoda samo posao. Na prste pola jedne ruke se mogu nabrojati oni koji taj posao rade sa strašću. A takvi ne mogu u medijski prostor jer nemaju odgovarajuće diplome. Jer ipak smo u državi u kojoj je samo diploma mjerilo svega. Svi bez nje su primitivci, kreteni, nesposobnjakovići i građani drugog reda. I zato se u Hrvatskoj nije pojavio Bill, Steve, Mark ili slični genijalci bez diplome. I zato je točan slogan zemlja diplome, a ne zemlja znanja. Ali to je posebna (tužna) tema.

Bio prase*
Mislite da je Jobs stvorio iPhone zbog svoje diplome (ne, nije je imao)? Ili zato što je živio svoju strast? (Pročitajte malo moj blog o navikama uspješnih bogataša). Malo ljudi u eko poljoprivredi živi svoju strast, a onda ih se još posebno uzima na pik. Jer se izdavaju od lovaca na potpore, muljatora i onih ok, ali kojima je eko poljoprivreda tek "job but not career". U njihovom radu nema strasti, ne rade to zbog svoje filozofije ili ljubavi, već samo zbog novca. Što je bolje nego da muljaju ili sišu potpore, ali njihov proizvod nikada nije i neće biti "plava krava".

Sada i neki petparački mediji najavljuju svoj "stručnjake". One stručnjake koji misle da su ekološka, biološka i organska poljopvrivreda nešto slično ali različito, a pojma nemaju da je riječ o isto-značnicama. Jer pravila biologische Landwirtschafta u Njemačkoj su ista kao što ih ima agricoltura ecologica u Italiji ili organic agriculture u Engleskoj. I ne, nema razlike, ovo su sinonimi!!! Samo oni koji nikada nisu radili u eko poljoprivredi vide razlike, ja sam radio i u eko i bio i organskoj poljoprivredi i radi se po istim pravilima i sve je isto. Postoje nacionalne razlike koje su minimalne i nemaju nikakve veze s nazivom poljoprivrede.

Organsko prase*
Pa kada vam tko počne mudrijati o tome da su to različite vrste poljoprivrede, pojma nema. Ali, čudna li čuda, pitajte svog kontrolora ili certifikatora gdje je radio u praksi u eko poljoprivredi (kako je igrom slučaja mi zovemo) i vidjet ćete da je od njih u eko praksi radilo možda 2-3, a u EU samo jedna osoba.

Pa možete misliti kakvi su to stručnjaci koje će onda zvati mediji. Priučeni ali s diplomom za neznanje i glupost, kojoj će se vjerovati jer "on/ona je iz te institucije" ili "ima tu i tu titulu". Pravi stučnjaci su ili razapeti u medijima (npr. dr. Znaor), ili nemaju uopće pristup medijskoj sceni.

Zbog količine gluposti koja se ovih dana plasira u javnost o eko poljoprivredi, u idućem blogu ću se osvrnuti na tvrdnje (čitaj: "urbane legende") koje takvi "stručnjaci" iznose i u koje su uvjerili javnost, a da u stvari pojma nemaju, jer su sve te tvrdnje odavno odbačene u praksi EU. 

Čudno je ali očito da autor akcijskog plana za eko poljoprivedu (dakle, veliki stručnjak) šuti kao zaliven, a jednako tako i po forumima samoproglašeni najveći stručnjak za eko poljoprivredu iz jednog kontrolnog tijela koji inače iskače iz svake paštete, također mukom šuti. A plan uništenja hrvatske eko poljoprivrede ide svojim putem.

No, ne odustajte, živite svoju strast! I ako se sa strašću vjerovali svom eko proizvođaču, vjerujte i dalje, jer nisu novine mjerilo istine. Uostalom, to je najpokvarljiviji medij (kako uče teoretičari novinarstva). 
No retreat an' no surrender!

* Izvor slika: ec.europa.eu (Ako vidite razlike na 3 slike, vi ste ekspert za eko poljoprivredu).