Zamislite da je Vlada u svoje 4 godine rada svakoj hrvatskoj srednjoj, ali i osnovnoj školi osigurala 3D pisač.
 |
| 3D pisač (izvor: flickr) |
I umjesto neproduktivnog i prisilnog uvođenja tzv. građanskog odgoja uvela rad s tim pisačima. Da su organizirane radionice 3D modeliranja i da su učenicima dane odriješene ruke u kreiranju 3D modela i njihovog ispisa. Razmislite kolika bi sve čuda djeca smislila.
Uostalom, zar nismo svi u duši djeca. S razlikom što to djeca još uvijek znaju, a odrasli su zaboravili.
Zamislite da se svaka 3 mjeseca održava natjecanje u najboljim 3D modelima ispisanim na takvim pisačima i da na natjecanju mogu nazočiti svi zainteresirani poduzetnici i otkupiti predstavljene modele. Od prodaje bi se mogla financirati nabava novih punjiva za pisače a i vratiti ulaganje.
I da poduzetnici mogu od učenika naručivati kakvi im modeli trebaju. Razmislite, kolika bi bila sinergija neiskvarene dječje kreativnosti i poduzetničkih vještina. Kolike bi to pomake značilo u ekonomskom smislu za sve uključene.
Je, a odakle Vladi novci? Prvo, zbog količine sigurno bi mogli dobiti 30% nižu cijenu, a novac bez problema mogu uzeti civilnom društvu koje ionako više služi svome vodstvu nego stvarnom društvu koje ga financira. Naravno reći će neki, jadni gongovi i iskoraci, dokumente ili dinamo, te bezbrojni drugi koji su se naučili životu na državnoj sisi. No za cca 1.500.000.000 kn koliko se da udrugama (npr. službeno dodjeljeno 2012. godine) moglo bi se kupiti cca 300.000 3D pisača. Jasno da ovoliko pisača ne treba jer je u RH, prema zavodu za statistiku, cca 850 osnovnih škola, a srednjih znatno manje.
Niti je cilj ovog promišljanja uništiti civilno društvo koje je svakako korisno u razvoju demokracije. No neka se kupi samo 3.000 pisača (npr. 3D pisač koji je napravio HG Spot košta 7.000 kn, a po povlaštenoj cijeni od 5.000 kn zbog velike količine) za što bi trebalo 15 milijuna kuna, odnosno 1% novca koji se izdvoji za udruge.
 |
| Ispisane-isprintane cipele (izvor: wikipedia) |
Jasno je da to ni udruge, niti država ne bi ni osjetili, a rezultati bi bili takvi (znajući naše klince koji briljiraju svugdje po svijetu) da ni u najluđoj mašti to ne možemo zamisliti. I uputili bi djecu prema tehnologijama koje već sada predstavljaju revoluciju jednaku pojavi Interneta. A onda ne bi bilo brige za njihovu budućnost, niti buduće poslove.
Još samo kada bi imali pametne političare i ministre. Ali to, na žalost, trenutno predstavlja čisti SF, za razliku od 3D pisača.
