Curriculum

Čudnim se čudom čude ovih dana kako Hrvati od svih naroda EU najmanje uče materinji (ili materinski, po drugo gramatici) jezik. No može li se normalan čovjek tome uopće čuditi?

U vladi u kojoj je pola članova nehrvatskog porijekla (po jednoj od 3 službene gramatike), kod političarima kojima je prva riječ region (a ne područje), koji se hvale poznavanjem najgenocidnijeg jezika u povijesti umjesto vlastitog jezika, kako ikome može biti čudno da se ne uči hrvatski. 

Kada se donosi kurikulum (jer podsjeća na kukuriku) a ne nastavni plan i program (kako bi to preveo Google), kada se slijepo robuje svakoj engleskoj izmišljenici umjesto da se poštuje bogatstvo vlastitog jezika, mogu li uopće učenici dobiti šansu "isušiti jezičnu močvaru" u koju ih je uvalilo najgore čudovište iz močvare ikada (u liku bivšeg ministra obrazovanja). 

Uostalom, može li se netko upće nazivati poznavateljem hrvatskog jezika i koristiti riječ kurikulum? Anić-Goldstein-ov Rječnik stranih riječi uopće ne pozna riječ kurikulum, osim u curriculum vitae (kada riječ kurikulum izjednačava sa životopis). 

Dok Google curriculum (latinski) prevodi na engleski na kao career (karijera), course (tečaj), racing & running (utrkivanje i trčanje) pa čak i kao chariot (kočija, bojna kola), tek Oxfordski riječnik za curriculum kaže: "the subjects included in a course of study or taught at a particular school, college." što bi bilo najsličnije našem nastavnom programu. 

No umjesto uživanja u vlastitim jezičnim zavrzlamama (npr. sebić kao selfie, što mi je beskrajno sladak prijevod i dokaz živog jezika i jezičnih bravura), mi čak i osnovne hrvatske izraze nastojimo (loše) prevesti na strane jezike. 

Da me krivo ne shvatite, nisam pobornik krugovala (prijevod s njemačkog Rundfunk), niti očvršča (umjesto hardware) i sličnih stvari, ali nisam ni za to da moramo prihvatiti svaki drekec koji nam serviraju Englezi i uzeti ga kao svoj. Neprekidno zaboravljamo da je prije 100 godina to bio beznačajan jezik za seljobere, a tko je držao do sebe (diplomati, političari, više klase) govorio je francuski, dok je jezik znanosti bio njemački. Osobno bih, poput engleskih i američkih bogataša djecu rađe učio kineski, jer je to jezik budućnosti (ne brinite, znaju bogati što dolazi bolje od vas ili mene). 

Uostalom, nije li činjenica da djeca u Hrvatskoj bolje znaju engleski nego hrvatski? I to u prosjeku za dvije ocjene bolje. Što uz anti-hrvatske političare, jezikoslovce i one koji donose kurikulume a ne nastavne programe ne čudi nikoga normalnoga. 

A da bi djeca konačno naučila svoj materinji/materinski jezik, moramo prvo broj službenih gramatika smanjiti s tri na jednu. Možda će jednom netko usvojiti moj prijedlog koncenzusa (oli opće suglasnosti) kako su me naučili Nizozemci. Oni imaju jednostavan recept: Kad se ljudi ne mogu dogovoriti, zatvoriš ih u jednu prostoriju, ne daš im vode, hrane niti ičega drugoga, i ne puštaš van dok ne donesu jednoglasan zaključak. 

Za najviše 3 dana dobili bi jedinstvenu gramatiku. Ali ovaj temeljni stup nizozemskog društva, za nas je potpuna nepoznanica. 

Pa kako kaže srbijanski vic, kad Austrijanci i Slovenci žicom zatvore svoje granice, isto će učiniti i Srbijanci i Makedonci. A Hrvati? Hrvati će tada raspisati javni natječaj za nabavu žice. A Krležino "sačuvaj me Bože hrvatske kulture" nikad nije bilo točnije. 

P.S. Zbog 3 službene gramatike, sve pravopisne greške/grješke/griješke su namjerne. 

Minhen

Kad čovjek pogleda sve dokumentarce o Vukovaru koji su se vrtjeli zadnjih 10-ak dana, ne može a ne priupitati se kakvi smo mi to papci.

Spomenik ubijenim sportašima (izvor: wikipedia)

Vjerojatno ni ne znate da je prije točno 10 godina legendarni Spielberg snimio jedan fascinantan film o pokolju izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine. Film je to zanimljiviji što je pokazao kako je izraelska vlada odlučila reagirati na taj pokolj. 

Mi se u Hrvatskoj često volimo uspoređivati s Izraelom i nije netočno reći da smo u sličnoj geopolitičkoj poziciji kao i Izrael, okruženi jasnim i prikrivenim neprijateljima koji bi nam rado došli glave. Jednako tako, neizbježna je usporedba i vojski jer su i naša i izraelska nastale iz brutalnog i neočekivanog rata i obje su bile pobjedničke, na iznenađenje sviju. Naravno, razlika je u i tome što su Izraelci imali otvorenu potporu Zapada u obuci, oružju i logistici, a mi nismo imali ništa od toga. 

Pa se volimo uspoređivati i po pametnim ljudima, jer je Izrael poznat po stotinama uspješnih IT tvrtki-početnica, a mi u Hrvatskoj također svoje IT "konje za trku imamo". 

No to je otprilike to.

Gledajući sve te dokumentarce o bitci za Vukovar i poznatim zločincima koje nitko nije niti optužio, a kamoli osudio, ne mogu se ne upitati što bi učinila jedna hrabra nacija kao što je izraelska, za razliku od "šonjaste" nacije kao što su Hrvati. Čisto sumnjam da netko uništi jedan izraelski grad kao što je uništen Vukovar i da se jasno zna za sve nekakve Šljivančanine, Šešelje, Arkane i slične, a da bi isti poživjeli više od par godina od tog događaja. 

Golda Meir (izvor: wikipedia)

Da je Hrvatska imala Goldu Meir, a ne Stipu Mesića (ratnicu a ne klimala), možda bi jedan po jedan svi oni koji se u dokumentarcima jasno vide kao krvnici civila i ranjenika, završavali živote s metkom u glavi kao što su oni sudili svojim žrtvama. I ne bi se sada slobodno šetali po Hrvatskoj, po Vukovaru ili sjedili po političkim strankama ili čak u Saboru. 

I samo tada bi i krvnici i žrtve bili ujedinjeni. I moglo bi se zaista oprostiti i otpustiti. Na našu žalost, mi nismo imali takvu ni desnicu, ali ni ljevicu koja bi sama presudila krvnicima (ljevicu, jer Golda Meir je bila premijerka iz laburističke stranke, izraelskog SDP-a, što samo govori koliko je otužna naša ljevica). O tzv. domoljubnoj desnici da i ne govorim. A još je žalosnije što mi nismo imali Zvi Zamira (šef Mossada) već je naš "head spy" bio benigni Tomislav Karamarko. 

I zato, kako bi to rekao legendarni The Boss:

"The greedy thieves who came around

And ate the flesh of everything they found

Whose crimes have gone unpunished now

Who walk the streets as free men now

They brought death to our hometown, boys"

No možda će se jednom naći neki hrabri premijer i hrabri upravitelj špijunske organizacije i podariti mir vukovarskim žrvama. I presuditi krvnicima kako su i oni sudili drugima. Jer kako lijepo reče Ivana Šojat, puno je onih u Hrvatskoj koji itekako znaju gdje su kosti svih onih nestalih, samo zbog svog zla i dalje ne žele dati mira obiteljima ubijenih. Izraelski Mossad bi tu istinu odavno znao. 

Vukovarsko memorijalno groblje (izvor: wikipedia)

Konc logor

Strateško promišljanje je nešto što Hrvatima, ako zanemarimo jedan dio bivših časnika hrvatske vojske, predstavlja potpuno nepoznat pojam. 

Istina, imamo mi kojekakve strategije, samo što se radi o dokumentima koji nose takav naziv, ali njihov sadržaj nema nikakve veze sa strateškim promišljanjem.

Razmislite, biste li se zakleli da itko iz Milanovićeve vlade ima ikakvu ideju o Hrvatskoj za 5-10-50 godina? Ili iz nove SDP/Most vlade? 

Da ima, odmah bi odstupili od bilo kakvog pokušaja da ugrabe vlast već istu prepustili desnici. Zašto? Pa pogledajmo političku situaciju u Europi ili barem samo u EU. 

Kako nema nikakve naznake da će se broj imigranata (ako je vjerovati medijima točni izraz za 52% tih ljudi je pobjegulje) smanjiti, očito je da se Hrvatskoj smješi bingo dobitak od 100.000 do 1.000.000 pobjegulja koje će sama morati financirati. Jer ni sada nismo dobili novac za ovih 300.000+ imigranata. 

Kada toliku masu ljudi držite prinudno zatvorene i nemate ih gdje dalje poslati jer su svi zatvorili granice, onda nije riječ o politički korektnom izrazu "hotspot" (žarišna točka) ili o sabirnom centru, već o konc logoru. 

Varšavski geto (Wikimedia.commons.com)

Koncentracijski logori su ograđeni žicom, čuvaju ih vojska i/ili policija, ljudi koji uđu u pravilu ne izlaze. Možda bi mi mogli iseliti jedan grad veličine Pakraca i napuniti ga izbjeglicama te ga okružiti zidovima kao što je bio slučaj s Varšavskim getom. Onda će to ljepše zvučati, ali istina ostaje ista. 

Ljudi koji ne žele biti kod vas već žele pobjeći, zidovima i žicom logora drže se unutra jer ih niste sposobni nikome poslati. I nitko ih ne želi. Mislite li da će se SDP suprotstaviti cijeloj EU kada izglasaju da je zemlja u koju se svi odbijeni azilanti moraju vratiti Hrvatska? 

Ma ne bi oni to tako! Ranko je rekao da će on s njima na čelu kolone. Je i Matić je rekao da će on umjesto svakog uhićenog hrvatskog branitelja u zatvor, pa ne vidim da je otišao u BiH u zatvor umjesto nedavno u Beneluksu uhićenog branitelja. No činjenica je da je velik dio građana ove zemlje zaista pomalo kretenoidan, jer i dalje ne uviđaju dokazive i jasne laži. Pa će se oni i dalje nadati i vjerovati tehničkoj vladi. Ne zavaravajte se, nije Milanović ni do koljena Maršalu. 

Ali vratimo se na poruke koje dolaze iz EU. Svi odbijeni moraju u zemlju iz koje su ušli u EU. Ali, veliki vođa je rekao da je to Grčka. Veliki Zoki ne griješi. No veliki vođa nema pojma o zemljopisu (što je više puta dokazao). Izbjeglice su ušle u EU u Grčkoj, ali su izlaskom iz Grčke u Makedoniju i Srbiju isto tako iz EU i izašle. Pa je tehnički (i briselski birokratski) Hrvatska zemlja ulaska u EU. I hotšrot zemlja. 

No zašto je desnica u boljoj situaciji? Čitate li vi novine (ne Jutarnji i izdanja EPH, to nisu novine već pamfleti)? Znate li da će prvi puta u povijesti (čak ni Hitler to nije uspio) cijela Skandinavija postati krajnje desna, da ne kažem neonacistička. U Norvaškoj sve ide u tom pravcu, u Švedskoj "Švedski demokrati" (čisti neonaci) po njihovim anketama na idućim izborima osvajaju najmanje 50% glasova birača, u Finskoj na vlast dolazi stranka s parolom "Finska Fincima!". U Danskoj više nema srdačnog dočeka, njihova ljevica neće na vlast slijedećih 10-15 godina. U Nizozemskoj su Wimovi neonacisti od 25-30% glasova koliko imaju u sadašnjem sazivu već došli na oko 50%, u Engleskoj je zadovoljstvo protiv imigranata nikada veće (mada su zalužili da EU sve imigrante pošalje njima i sruši Eurotunel). Jer su oni ti koji su uz Amere sve zakuhali.  

Treba li uopće pisati da su sve baltičke zemlje, te Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska u vlasti desnice, a samo je pitanje koliko će radikalna desnica porasti (pametnim stavom prema izbjeglicama umjerene desne stranke ovih zemalja su spriječile ono što se događa u Skandinaviji). Razmislite, da Orban nije izgradio neprelaznu ogradu (što god naši lijevi političari drobili o tome, tu ogradu nitko nije prošao), danas bi na vlasti bio neonacistički Jobik i onda bi Hrvatska izgubila saveznika. Davno su nam Mađari govorili što će uraditi, samo se naša kukuriku pamet pravila da ne čuje. Ili su zaista toliko priglupi da nisu shvatili mađarsku poruku? 

No idemo dalje. U Italiji Sjeverna liga nikada nije bila jača, neonacisti u Francuskoj s Marie Lepen jašu u pobjedu da je i bivši premijer Sarkozy ponudio koaliciju. U Austriji i Njemačkoj zbog povijesnih razloga SDAP neće još doći na vlast ali će je zadržati desnica (vodeća neonaci stranka u Njemačkoj je trenutno na 10% glasova popularnosti, a prije godinu dana nije bila ni 1%). 

A što mislite kakvo će onda stanje biti u Irskoj (na vlasti desnica), Španjolskoj (labava vlast desnog centra) i Portugalu? Da će tamo i dalje vladati lijeve stranke? Vidimo da je u Portugalu na izborima prije par dana pobjedila desnica, mada još nije sastavila vladu. 

I kada u EU jedino Grčka ostane "lijeva" (postoji mala mogućnost da Podemos Španjolsku privede ljevici), što mislite koga će "desna" (a u 10-ak zemalja i gotovo ekstramno desna) EU izbrati za konc. logore? Svatko s imalo mozga će shvatiti da je riječ o Hrvatskoj i Grčkoj. 

Zid (flickr.com)

Reći će nam tada složna EU: "Kad hoćete ljevicu, evo vam ga." A kada vaša policija bude prisiljena pucati po izbjeglicama koji će pokušavati pobjeći iz logora i kada vam teroristički napadi po gradovima postanu svakodnevnica, mislite li da će vas onda lijevica i SDP/HNS/IDS zaštititi? Ne, oni će kao i u domovinskom ratu prvi zbrisati u sigurne krajeve. A branit će vas Gotovina, Rojs, Krstičević, Domazet, Borković - sigurno ne Maras, Bauk, Milanović, Zmajlović ili Ostojić. 

Sat prema propasti Hrvatske sve brže otkucava. A kako bi rekla Juliette Binoche u Čokoladi, kada zapuše sjeverni vjetar, vrijeme je za selidbu.  Ili u originalu "Until, one winter day, a sly wind blew in from the North..."

A la Palpatine

Ivica reče Draženu (katarnlunney.deviantart.com)

Long time ago in a galaxy far far away...

živio je mali Ivica. Smislio je plan kako postati Imperator (ovaj, premijer), ali nesposoban kakav je bio, trebao je podršku snažnog saveznika. Vrhunskim političkim manipulacijama "a la Palpatine", osobu koju je njegova stranka zatvarala za vrijeme hrvatskog proljeća učinio je svojim saveznikom. Ne znam da li tu posrijedi "helsinški sindrom", ali mučenik Dražen doveo je svoje snažne snage HSLS-a i osigurao uvjerljivu pobjedu za malog Ivicu. 

Ali, alas, malo je Dražen znao da je Ivica tek zli Imperator koji će ga iskoristiti i godinu dana nakon izbora zatrti i njegovo ime i njegovu stranku da se više nikada oporave. 

Božo reče Zokiju (flickr.com)

Na žalost, Hrvati nikada ne uče iz povijesti. Pa se povijest mora ponoviti u nadi da će Hrvati naučiti. Ali imaju Hrvati više živaca od povijesti i nikada ne nauče. Dok povijest ne odustane od njih.

A upravo smo u fazi ponavljanja povijesti. Imperator Zoran, prema svom političkom ocu, dosljedno kopira njegov plan. Namami onoga kojeg si zatvarao, optuživao, slao Uskoke i sl. da ti se pridruži. Malo je Božo svjestan vrhunskih manipulatorskih sposobnosti cara Zorana, i svaki dan možemo očekivati da će se upecati u mrežu laži i slatkoriječivosti. 

I'll issue order 66 to Most
(flickr. com)

A onda će godinu dana kasnije Božo zauvijek pasti u nemilosti i biti trajno zbrisan iz Senatorske povijesti, kao i njegov Most. Koji više nikada neće kao stranka uspjeti polučiti išta značajno. Pa ni ući u Senat novog Carstva. Jer Božo nije ni do koljena Draženu, a on je trajno uklonjen iz galaktičkih zapisa. A Imperator Zoki će vladati još 3 godine dok sam sebe ne pobjedi svojim lažima. Kao i Ivica. 

Podanici njegove Imperije ispranih mozgova su već danas pokazali da je količina kretena u ovoj državi nepresušna. I koliko im god lagao, ponižavao ih i vrijeđao, oni će ga slijedili ne bi li mu barem jedne sekunde poljubili lijevi guz. 

Pa nije ni čudo da ljudi bježe iz zemlje u kojoj živi toliko zomkija. A mi ostali se možemo ponadati da povijest ima dovoljno strpljenja za Hrvate. Mada sam sve manje siguran u to. A više o tome što nas čeka, u slijedećem blogu.

Tko rano rani ...

Užitci rada na daljinu (flickr.com)

Vjerojatno ste čuli za pojam teleworking. To je rad na daljinu. Recimo, vaša je tvrtka u Berlinu, a vi radite iz Hamburga. Ili vam je tvrtka u Zagrebu, a vi živite i radite s Visa. Ovo je san velikom broju ljudi u Hrvatskoj, no kod nas broj tako zaposlenih mjerimo u promilima, na razini statističke greške.

Ono što me godinama fascinira su navodni podaci (navodni jer mi je izrazito teško u to povjerovati) da oko 80% Amerikanaca i oko 60% državljana EU radi na ovaj način. Da se brojke odnose na programere, još bih i povjerovao, ali ovo mi je teško prožvakati. Meni, koji sam gotovo rekorder po stažu u teleworkingu u Hrvatskoj. 

Ovako je izgledao i moj rad na daljinu
(zh.wikipedia.org)

Mada ovo nema nikakve veze s mobilnošću (udaljenost od kuće do posla), vjerujem da znate da ona kod nas iznosi samo 5 km. Samo, jer je se u EU kreće od 150-200 km, a u SAD-u i Japanu oko 300 km. Čini mi se da i Kina ide prema američkom prosjeku. 

Zašto je tome tako, obično učim svoje učenike, no to ostavljam za neki drugi puta. Ono što sam naslovom htio reći je nešto što sam nesvjesno osjetio na svojoj koži, a toga možda nisu svjesni svi oni koji rade u teleworkingu. A posebice toga nisu svjesni oni koji imaju klizno vrijeme (koji je znatno više). 

Većina firmi s kojima surađujem ima takvo klizno vrijeme dolaska na posao (Pliva, Vip, Adidas itd.). Većina informatičkih tvrtki također ima ovakav način rada, zbog svih prednosti koje donosi kako poslodavcu, tako i djelatnicima. 

Tko ne bi radio ovako (flickr.com)

Ali istraživanja u SAD-u su pokazala, a u Hrvatskoj je to još izraženije, da je ovo klizno vrijeme više trendi nego stvarna želja uprave. Naime, šefovi jednostavno ne podnose one koji na posao stižu krajem roka za dolazak, a upravo obožavaju one koji dolaze među prvima. I potpuno je svejedno da li su šefovi potekli iz kapitalizma (SAD) ili socijalizma (npr. kod nas). 

Dakle, šefovi jednostavno više vole i poštuju ranoranioce (a to sam osjetio i na svojoj koži) i oni će biti uvijek bolje ocjenjeni čak i ako naprave manje posla od onih koji su kasnije došli na posao. S njima će šefovi biti zadovoljniji i češće će dobijati povišice. Svi oni koji ne dolaze ranije smatraju se manje odgovornima i manje savjesnima. 

Zanimljivost istraživanja je i to da, kada su djelatnici samo ocjenjivali jedni druge, oni koji su ranije došli na posao dobili su veće ocjene svojih kolega od oni koji dolaze kasnije. Makar su ovi drugi bili produktivniji. 

Stoga, dragi moji, ako imate klizno radno vrijeme, pamet u glavu. Očito je ovo kolektivno usađeno u svijest ljudi pa i poslovicu "tko rano rani, dvije sreće grabi" nalazimo na sličan način kod drugih naroda "The early bird catches the worm", "Morgenstunde hat Gold im Munde" ili "Al que madruga Dios le ayuda".

Izvor: pixabay.com

Hrana 2.0

Tko je još vidio jesti hranu s polja. Ili još gore, eko hranu. Tko tako razmišlja je nazadan, a na medijima i znanosti je da ih ismiju i uvjere (čitaj: natjeraju) da više ne jedu takvu hranu. A kakvu onda hranu jesti?

So lame, "vertikalna" hrana uzgojena u zemlji! Fuj! (flickr.com)

Pa milenijalci, generacija Y, metroseksualci, moderni osvješteni građani, liberalni demokrati, progresivne snage društva i (zamislite sami) moraju jesti hranu budućnosti. (Sve ostale treba zatući ili prognati na južni pol, pri čemu je prva opcija ekološkija, o čemu dalje u tekstu).

I tako, svako malo, u medijima se govori o hrani budućnosti. A to je hrana iz urbanih vertikalnih hidroponskih LED vrtova.

Ne dao Bog jesti hranu uzgojenu na zemlji. Ona je opasna za život. Zemlja je prljava i fuj. Samo hrana iz tekuće otopine ili umjetnog gela je zdrava. 

Ili tko je vidio jesti hranu koja je rasla na suncu. Pa to je tako nazadno. Hrana se mora uzgajati u zatvorenom i biti neprekidno obasjana LED rasvjetom. Znaju to dobro uzgajivači marihuane.

Dakle, hrana budućnosti je ona koja će se uzgajati u zatvorenom, obasjana 24 sata umjetnom svjetlošću, u hranjivoj podlozi. Naravno, to treba biti GMO hrana, a u hranjivu podlogu ćemo dodavati sve što treba: mineralna gnojiva, reciklirano smeće, ljudski i izmet kućnih ljubimaca, a sve me nakako asocira na nedavni film Snowpiercer gdje se u vlaku uzgaja hrana. Naravno, tu ćemo dodavati i sve pesticide, fungicide, hormone, stimulatore rasta. 

Yummy, kao i hrana 2.0 (flickr.com)

Tako već danas salata naraste od klice do velike glavice za samo 7 dana. A onda ćemo recimo, sve napuštene zgrade u Detroitu pretvoriti u vertikalne vrtove i bit će hrane za nahranit cijeli svijet. Pa kažu nam stvoritelji vrlog novog svijeta, zemlja površine Nizozemske (ili Hrvatske) bit će dovoljna za prehraniti i 10 milijardi ljudi. 

A ako se tko usudi pitati neće li onda to povrće biti bez boje, okusa i mirisa (kao što je danas hidroponsko povrće), istog treba pod hitno pretvoriti u gnojivo za hranu 2.0. Uostalom, pogledali ste Soylent green. Kao da je gornje pitanje problem. Pa u hranjivu otopinu ćemo dodati aromu povrća, pojačivače okusa i evo stvar riješena. 

Restistance is futile, you will be assimilated (flickr.com)

.

3D printeri

Zamislite da je Vlada u svoje 4 godine rada svakoj hrvatskoj srednjoj, ali i osnovnoj školi osigurala 3D pisač.

3D pisač (izvor: flickr)

I umjesto neproduktivnog i prisilnog uvođenja tzv. građanskog odgoja uvela rad s tim pisačima. Da su organizirane radionice 3D modeliranja i da su učenicima dane odriješene ruke u kreiranju 3D modela i njihovog ispisa. Razmislite kolika bi sve čuda djeca smislila.

Uostalom, zar nismo svi u duši djeca. S razlikom što to djeca još uvijek znaju, a odrasli su zaboravili.

Zamislite da se svaka 3 mjeseca održava natjecanje u najboljim 3D modelima ispisanim na takvim pisačima i da na natjecanju mogu nazočiti svi zainteresirani poduzetnici i otkupiti predstavljene modele. Od prodaje bi se mogla financirati nabava novih punjiva za pisače a i vratiti ulaganje. 

I da poduzetnici mogu od učenika naručivati kakvi im modeli trebaju. Razmislite, kolika bi bila sinergija neiskvarene dječje kreativnosti i poduzetničkih vještina. Kolike bi to pomake značilo u ekonomskom smislu za sve uključene.

Je, a odakle Vladi novci? Prvo, zbog količine sigurno bi mogli dobiti 30% nižu cijenu, a novac bez problema mogu uzeti civilnom društvu koje ionako više služi svome vodstvu nego stvarnom društvu koje ga financira. Naravno reći će neki, jadni gongovi i iskoraci, dokumente ili dinamo, te bezbrojni drugi koji su se naučili životu na državnoj sisi. No za cca 1.500.000.000 kn koliko se da udrugama (npr. službeno dodjeljeno 2012. godine) moglo bi se kupiti cca 300.000 3D pisača. Jasno da ovoliko pisača ne treba jer je u RH, prema zavodu za statistiku, cca 850 osnovnih škola, a srednjih znatno manje. 

Niti je cilj ovog promišljanja uništiti civilno društvo koje je svakako korisno u razvoju demokracije. No neka se kupi samo 3.000 pisača (npr. 3D pisač koji je napravio HG Spot košta 7.000 kn, a po povlaštenoj cijeni od 5.000 kn zbog velike količine) za što bi trebalo 15 milijuna kuna, odnosno 1% novca koji se izdvoji za udruge.

Ispisane-isprintane cipele (izvor: wikipedia)

Jasno je da to ni udruge, niti država ne bi ni osjetili, a rezultati bi bili takvi (znajući naše klince koji briljiraju svugdje po svijetu) da ni u najluđoj mašti to ne možemo zamisliti. I uputili bi djecu prema tehnologijama koje već sada predstavljaju revoluciju jednaku pojavi Interneta. A onda ne bi bilo brige za njihovu budućnost, niti buduće poslove.

Još samo kada bi imali pametne političare i ministre. Ali to, na žalost, trenutno predstavlja čisti SF, za razliku od 3D pisača.

True or false

Upozorenje: Ovaj tekst ima uključenu antitrolovsku zaštitu te može nanijeti teška mentalna oštećenja trolovima. Za čitanje je potreban zdrav razum što znači da neki neće razumjeti ni riječi. Ispričavamo se zbog neugodnosti.

Prenosimo razgovar novinara najtiražnijeg tjednika s ovih prostora "Zagorje dilajt" s Trolom i Razumom koji ispituje njihovo razmišljanje o "aferi" Eko Sever. 

Novinar (dalje N): Mislite li da je Telegram (dalje Te) namjeno ciljao Eko Sever? 

Trol (dalje T): Ne, naravno da nije. Pa suze su mi tekle i jel' sam šmrklje čitajući njihov tekst kako je do afere došlo. Pa oni su mislili da su Severi bogovi, nikada ih ne bi ni taknuli. Ovaj tekst je bio bolji i od "kuje i sedam malih kučića". (Trolove suze su izazvale odron zemljišta na desetak zagorskih prometnica, pa je to sigurno istina). 

Razum (dalje R): Čekaj malo! Ako Severi nisu bili cilj, zašto istraživački novinari (samoprozvani, naravno) nisu objavili koji su drugi nalazi bili pozitivni. Cilj im je bio senzacija, a ne istraživanje. Zato ni dan-danas ne znamo čiji su uzorci bili kontaminirani. 

Presuda: True.

N: Te je profesionalno obavio uzorkovanje i analizu?

T: Je pa to se razme. Vidite da su objavili nalaze laboratorija i to ovlaštenog. Je nisu baš napisali ima li laboratorij iskustva s ovakvima analizama pesticida i koliko je eko uzoraka do sada analizirao. Ali to i nije bitno, bitno je da Bioinsekt ili Bionsekt ili Bioinspekt (tak nekak, sav se zbunim kad čitam) nije to radio kod akreditiranog laboratorija. 

R: Kod profesionalnog uzimanja uzoraka postoji knjiga uzoraka. Nju Te nema. Također, uzimaju se 2 pa i 3 ista uzorka, pri čemu se jedan ostavlja na mjestu uzimanja, drugi šalje na analizu, a treći čuva kod onoga koji je naručio analizu u slučaju pritužbe na rezultate. O tome kako postoji točan način uzimanja, pakiranja, transporta i dostave uzoraka neću ni govoriti. Te to nije učinio (namjerno ili slučajno), i njihov "uzorak" pada kod svakog suda u svijetu. Bioinspekt ovdje uopće nije bitan, želi se prebaciti odgovornost na druge. Ali kad si već spomenuo, "njihov" laboratorij nije akreditiran ali je prošao kompletan postupak akreditacije koji kaže da radi prema svim pravilima, samo formalno nisu dobili svoju potvrdu. Ovo je kod HAA normalno, papir se nekada čeka i mjesecima, a laboratorij može normalno raditi. No to novinar istražitelj mora znati.  

Presuda: False 

N: Te kaže da je Eko Sever najveći eko proizvođač u Hrvatskoj?

T: Je, imaju čak oko 100 ha. A prosječan hrvatski selak 3,5 ha. Bogataši su, vidio sam da voze 5 mercedesa svaki i svake godine su 3 mjeseca na Havajima. Bit će sutra na net.hr. 

R: Ma daj, a da li si pitao Agenciju za plaćanje? Znaš li da ima eko proizvođača sa više od 1.000 ha? I da godišnje samo od potpore dobiju 2 milijuna kuna. Severi nisu ni među top 30 ili čak 50 po površini. Net.hr? Misliš, to je portal čiji je vlasnik i vlasnik Telegrama. Ili njegov sin? Što je garancija objektivnosti. I znaš li da BioVega (a možda i Garden) zarađuje puno više i ima veće prodajne lance? Ali to bi bilo ipak previše za tvoj malecni mozak, i izaziva glavobolje. 

Presuda: False

N: Bioinspekt nije neovisan jer na svom Facebook profilu reklamira Eko Sever.

T: Je, svaka druga objava im je o EkoSeveru. Sigurno im Severi plaćaju. To nije neovisna firma. Oni su mala firmica koje su hiperbogataši Severi potkupili. Keve ni, čuo sam u Big Braderu da je Telegram najpoštenija novina u trafikama.

R: Ne brkaj taštinu sa zavisnošću. Svako kontrolno tijelu u RH je klečalo pred Severima da prijeđu kod njih. A oni su odbili otići iz Bioinspekta. Ne zbog  Pa naravno da Bioinspekt liječi svoju taštinu pišući uglavom od njima i time maše pred nosom drugima. Krivi su za svoju glupost jer to kontrolna tijela ne smiju raditi. Al' da znaš što tek rade druga! No, da si malo pogledao vlasništvo Bioinspekta, vidio bi da je većinski vlasnik IMO, švicarsko-njemačko kontrolno tijelo koje je zadnjih 20 godina u Top5 najvećih i najjačih kontrolnih tijela u svijetu. I ima više novaca nego cijelo ministarstvo poljoprivede. Ih, potkupiti takve, ni Agrokor nema te novce. 

Presuda: Ni tam ni v'rit (ne smiju ih reklamirati, no ustvari baš i nije riječ o reklami već o infantilnom ponosu).

N: Eko Severi su od zaštićenog svjedoka kupovali neeko robu.

T: Ako Te tako kaže, to je istina. Oni su rekli: nemaj drugih novina osim mene i ja to slijedim. Doduše, nekak sam si mislil da zaštićeni svjedoci postoje samo ako se nekom sudi, a Te je rekao da oni nisu htjeli suditi Severima, pa me to malo zbunjuje. Ali ja sam trol, pa ne trebam i razmišljati. No svjedok je pouzdan, i ja sam tako zgazil nekog pesa na ulici i kad me policija htjela optužiti, cijela birtija je rekla da sem z njima pil i da uopće nisam vozil auteka. Je da sam im platil par rundi, ali čkomi, ni reči. Tako da su i Te svjedoci nevjerojatno pouzdani. A Severi su imali neovjereni ugovor s nepoznatim kupcem koji je navodno kupovao viškove od njih.

R: Kakav neovjereni ugovor, kakav nepoznat kupac? Pa rečeno je imenom i prezimenom. Sve se zna. Ali ne i kod nepoznatog zaštićenog svjedoka. Mogla je to biti i moja baba, mogao je biti i vlasnik novina i portala. Kakav je to dokaz? Daj se malo uozbilji. Osim toga, kako su novinari znali koji kombi pratiti (kad ih nije vozač obavijestio), baš biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, pratiti ga točno do Severa, snimati audio zapise ali ne i video? Moj mali preko Camtasia Studija može snimiti film kako ja uzimam robu od proizvođača, vozim je na tržnicu i prodajem i onda to okrenuti naopako. I evo ti dokaza. Ali možda zato i nema videomaterijala. Tko bi znao. Lako je utvrditi montažu, čak i kada imaš love k'o EPH. 

Presuda: False (nema nikakvih stvarnih dokaza da je postupak išao kako je opisan, a ne suprotno).

N: Ministarstvo poljoprivrede štiti Eko Sever. 

T: Je kad vidim ministra, odmah mi je jasno da je sigurno prodavao herbicide i pesticide Eko Severu. I znam da su ovi kupovali tone nedozvoljenih sredstava, ma šta tone, vagone. Zato i ima pruga u Ivaniću. A i silos je eksplodirao zbog Eko Severa, bit će u tjedniku za par tjedana da je Mario tamo radio GMO eksperimente. Vidio sam ga u kuti i s epruvetama.

R: Zaista si u pravu. Eko Sever je toliko kupovao od ministra da je njegova poljoljekarna najuspješnija u Hrvatskoj. Ups, čini mi se da je ipak njegova ljekarna propala, što znači da Sever nije kupovao od njega. Osim toga, nitko nije poslao više kontrola Eko Severu od ministarstva. A i svi strani kontrolori koji su trebali vidjeti kako se rade kontrole eko poljoprivrede u RH su dolazili tamo. Ali što ti ljudi s 30-40 godina iskustva znaju. 

Presuda: False.

I ova bi priča mogla trajati danima. Ali kako je Te čisti energetski vampir koji isisava svako veselje i dobrotu iz hrvatskog srca, ne želim više pisati o njima i ubuduće ću se baviti drugim temama. Njihovo zlo i zlobu ne želim više hraniti. A svi oni koji u tome sudjeluju će odgovarati za ono što čine. Kao što danas Bioinspekt odgovara za zlo koje su činili drugima prije 10-ak godina. Jer "kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje". 

Do dana kada ćemo čitati o tome kako je neki naš Mihael svladao aždaju mržnje Jutarnji-net.hr-Telegram-EPH (svi su povezani vlasničkim i rodbinskim vezama), ostajte sretno ako preživite njihov linč. 

I kapa dolje Matiji Babiću na hrabrosti da im se suprotstavi. On je očito jedini u Hrvatskoj koji to može. I volio bih vidjeti usude li se Nobilo, Prodanović, Visković ili Madunić recimo braniti Severe na sudu. E to bi bila prava senzacionalistička vijest. 

Odnosi sa kupcima

Radite li vi na vašim odnosima s kupcima? Mislite li da se isplati? Ako ste na oba upita odgovorili potvrdno, evo vam lijep primjer iz prakse. 

Cilj pravog trgovca (izvor: wikipedia)

Jedna obitelj se odlučila baviti novom vrstom poljoprivrede, davno prije no što su birokrati i kupci bili svjesni iste. Ulagala je silan trud na "školovanje" svojih kupaca o čemu se radi. Krenuli su s malo povrća i žitarica, a kupci koji su se "navukli" na okuse zavičaja (svaka sličnost s brandom iz Lidla je nenamjerna), tražili su još. 

Gradeći dobre kupce sa svojim kupcima, obitelj je povećavala površine. Onda su kupci htjeli brašno, pa su kupili mlin. Ne, nisu kupili brašno iz robnih zaliha, već su uložili sve što su imali u mlin za svoje kupce. 

Onda su kupci poželjeli kruh, pa su krenuli peći i kruh i uložili opet sve u takvu proizvodnju. Pa su i dalje nastavili graditi dobre odnose s kupcima koju su se zaželjeli drugačijeg povrća koje nisu nikada uzgajali. Pa su krenuli na sajam u Njemačku jer su jedino tamo mogli nabaviti sjeme koje je bilo užasno skupo. Nisu kupili smeće iz najbliže robne kuće.

Nasmiješeni trgovac, san svakog kupca (izvor: flickr)

Onda su kupci zaželjeli jaja. Pa su kupili jato koje je naraslo na više od 500 kljunova. Nisu kupili jaja s veletržnice. Pa su kupci htjeli mlijeko, a oni su kupili stado koza i počeli prodavati mlijeko. 

Nakon toga su kupci zaželjeli dostavu doma, pa su vrijedni ljudi ogranizirali i dostavu. No ni to kupcima nije bilo dosta, pa su htjeli dostavu po cijeloj Hrvatskoj. Onda je ova obitelj počela dostavljati na 500 mjesta po cijeloj državi. 

Znate onu, kada daš mali prst, onda ti uzmu i ruku. Zaista, kupci su sada htjeli i voće, pa su podigli voćnjak. Znate li koliko milijuna kuna košta podizanje par hektara voćnjaka. A lijepo su mogli kupovati tuđe jabuke i prodavati ih kao svoje. I ostalo voće, naravno. 

Kako bi još više produbili povjerenje kupaca, organizirali su dane otvorenih vrata, gdje ste mogli vidjeti svu tu stoku, voćnjake, oranice, plastenike. Razmislite, koliko proizvođača znate koji imaju dane otvorenih vrata (uz časnu iznimku pokojeg vinara ili maslinara)?

Razmislite i znate li ikoga igdje tko je ovako što napravio za vas kao kupca? T-com ili VIP? PBZ ili Zaba? Konzum ili Spar? H&M ili C&A? Borovo ili Deichmann? Ma priznajte, nitko tako što ne radi za svoje kupce. Osim spomenute obitelji. 

Tko tebe kruhom, ti njega kamenom -
suvremena hrvatska poslovica (izvor: flickr)

A onda se pojave zlobne novine koje ih odluče uništiti. I vi, kupci, povjerujete novinama i počnete pljuvati po onima koji su uložili sve što imaju da 15 godina zadovoljavaju vaše kaprice i želje. Mene bi bilo sram i pomisliti išta loše o nekome tko me toliko mazio i pazio. Ali za sram morate imati srce i dušu, a bojim se da velik broj kupaca nema niti jedno niti drugo. 

Pa sada razmislite, isplati li vam se ulagati u odnose s kupcima (customer relationship)? 

Odgovor znate samo vi. Obitelj iz priče i danas još uvijek misli da se isplati. Ja ne, jer ih njihovi kupci ne zaslužuju. I to je živa istina ovog odnosa, postoje prodavači koji vas ne zaslužuju kao kupca, a postoje i trgovci koje mi kao kupci ne zaslužujemo. Ili kako bi rekli u Wayne's world "I'm not worthy!!!". 

"Eko" trolovi

Koliko smo mi glup narod, nije teško zaključiti ako čitate napade na Eko Sever na Facebook-u.

Internet troll (izvor: Wikipedia)

Naime, svaki drugi komentator pripada u kategoriju trolova. A što je trol? Da citiram hrvatsku Wikipediu: "U internetskom nazivlju, izraz trol označava osobu koja dolazi na internetske zajednice kao što su internetski forum, soba za razgovor (chat room), tematske grupe (newsgrupe), blogovi s jedinim ciljem da na njih šalje podjarujuće, podrugljive, grube, uvredljive poruke ili poruke koje nisu tema da bi namjerno dosađivala ostalim sudionicima, stvarala zavade, odnosno remetila tijek rasprave."

Izvor: www.datehookup.com

A tko su trolovi? Osobe koje nemaju društvene, socijalne, poslovne, humanističke niti ikakve druge vještine, pa nedostatak istih (kao i nedostatak posla ili bilo kakve druge smislene aktivnosti), kompenziraju pljujući sve i svakoga, provodeći većinu svog vremena po Facebooku, forumima, komentarima novinskih natpisa itd.

Ti ljudi nemaju pojma što je eko poljoprivreda, čak nisu niti kupili ikakav eko proizvod (posebice od Severa) ali si uzimaju pravo pljuvati po onome što ne razumiju, ne poznaju i ne vole. To su buntovnici bez razloga kojima sve smeta, svi su zli, pokvareni, sve treba uništiti, ubiti itd. Dakle, rekli bi psihijatri, patološki slučajevi kojima je mjesto u institucijama. 

izvor: chcesemizvracet.dark-net.cz

Evo vam primjer jednog eko trola. Čovjek se naravno samoproglašava nečim što nije (vrhunski trgovac poljoprivrednim, pa i eko proizvodima, koji odmah na tržnici zna što je eko a što ne, samim pogledom), a kada malo zakopate po postovima (objavama) vidite da se hvali kako je podstanar i ima firmu pod ovrhom. Vrhunski trgovac? Razmislite. Obzirom da je svaki 5-ti post njegov, znači da ništa ni ne radi. A sada zamislite sebe. Radite 8 sati, sat-dva putujete na posao i s posla. Spavate 6-8 sati, s obitelji provodite 3-4 sata i ostane vam recimo najviše 2 za sve ostalo. Nemate vremena biti 12 sati dnevno na Facebooku, osim ako niste uhljeb koji ništa ne radi, nema obitelj i prijatelje pa sve svoje frustracije ispucava po kome stigne. Ako pak čitate o njegovim "stručnim" objavama o eko poljoprivredi, vidite da zna o tome koliko i prosječni Hrvat o konjugacijama u Urdu jeziku. Čitaj: ništa. 

Stoga društvene mreže već odavno nisu društvene, već nedruštvene. Na jednog inteligentnog čitatelja, dolazi 10 trolova (to vam je kao i spam - neželjena pošta, koja čini 95% svih poslanih poruka e-pošte). Kako vi radite da bi financirali trolove, na svaku vašu pametnu objavu, stići će 10-ak poruka mržnje, vrijeđanja ili omalovažavanja. pa i poziva na linč. Jer trolovi, za razliku od vas, imaju sve vrijeme na svijetu za (ne)društvene mreže. I, vjerujte, ne možete ih pobjediti - imate previše pameti da bi se raspravljali s idiotima, premalo vremena da bi na svaki post trola odgovorili istom brzinom kao on/ona na vaš, a što god pametna i napisali, trolovi su previše u mržnji i niskim vibracijama da bi ikada shvatili što govorite. Jednostavno nije vrijedno truda. Administratori koji žele očuvati svoj mediji čistom ih radovito "plijeve" jer trolovi su zaista korov - invazivni, agresivni i otporni. 

A kako trolovi nisu samo ljudi već često i mediji, koji pokazuju sve "najbolje" trolovske osobine, često nije moguće uraditi išta osim reći: "Good night and good luck" i moliti se svojim anđelima da demoni ne odluče doći po vas.

Za kraj, izvrstan socijološki opis s Wikipedije: "Trolovi teže nasilju, do razine koju su u stanju prouzročiti u okolini. Žele snažno raspaliti negativne strasti. Žele promicati antipatične emocije gađenja i vrijeđanja, što im daje morbidni osjećaj zadovoljstva." Razmislite, ne prepoznajete li u ovome neke ljude, novine i medije?

Ne hranite trolove (izvor: Wikipedia)

Eko struka i mudrosti

Eko prase*

Da li ste možda gledali predstavnika jednog eko kontrolnog tijela na tv-u? Jedini razlog sudjelovanja bio je u tituli, ne u znanju. Dapače, nakon tog gostovanja više ne bih vjerovao nikom iz eko certifikacije. Više no očit bio je ne samo nedostatak znanja, već i razumjevanja eko poljoprivrede. Ako je od stručnjaka, previše je.

Na žalost to je točna slika kontrolnih tijela za koje je kontrola i certifikacija eko proizvoda samo posao. Na prste pola jedne ruke se mogu nabrojati oni koji taj posao rade sa strašću. A takvi ne mogu u medijski prostor jer nemaju odgovarajuće diplome. Jer ipak smo u državi u kojoj je samo diploma mjerilo svega. Svi bez nje su primitivci, kreteni, nesposobnjakovići i građani drugog reda. I zato se u Hrvatskoj nije pojavio Bill, Steve, Mark ili slični genijalci bez diplome. I zato je točan slogan zemlja diplome, a ne zemlja znanja. Ali to je posebna (tužna) tema.

Bio prase*

Mislite da je Jobs stvorio iPhone zbog svoje diplome (ne, nije je imao)? Ili zato što je živio svoju strast? (Pročitajte malo moj blog o navikama uspješnih bogataša). Malo ljudi u eko poljoprivredi živi svoju strast, a onda ih se još posebno uzima na pik. Jer se izdavaju od lovaca na potpore, muljatora i onih ok, ali kojima je eko poljoprivreda tek "job but not career". U njihovom radu nema strasti, ne rade to zbog svoje filozofije ili ljubavi, već samo zbog novca. Što je bolje nego da muljaju ili sišu potpore, ali njihov proizvod nikada nije i neće biti "plava krava".

Sada i neki petparački mediji najavljuju svoj "stručnjake". One stručnjake koji misle da su ekološka, biološka i organska poljopvrivreda nešto slično ali različito, a pojma nemaju da je riječ o isto-značnicama. Jer pravila biologische Landwirtschafta u Njemačkoj su ista kao što ih ima agricoltura ecologica u Italiji ili organic agriculture u Engleskoj. I ne, nema razlike, ovo su sinonimi!!! Samo oni koji nikada nisu radili u eko poljoprivredi vide razlike, ja sam radio i u eko i bio i organskoj poljoprivredi i radi se po istim pravilima i sve je isto. Postoje nacionalne razlike koje su minimalne i nemaju nikakve veze s nazivom poljoprivrede.

Organsko prase*

Pa kada vam tko počne mudrijati o tome da su to različite vrste poljoprivrede, pojma nema. Ali, čudna li čuda, pitajte svog kontrolora ili certifikatora gdje je radio u praksi u eko poljoprivredi (kako je igrom slučaja mi zovemo) i vidjet ćete da je od njih u eko praksi radilo možda 2-3, a u EU samo jedna osoba.

Pa možete misliti kakvi su to stručnjaci koje će onda zvati mediji. Priučeni ali s diplomom za neznanje i glupost, kojoj će se vjerovati jer "on/ona je iz te institucije" ili "ima tu i tu titulu". Pravi stučnjaci su ili razapeti u medijima (npr. dr. Znaor), ili nemaju uopće pristup medijskoj sceni.

Zbog količine gluposti koja se ovih dana plasira u javnost o eko poljoprivredi, u idućem blogu ću se osvrnuti na tvrdnje (čitaj: "urbane legende") koje takvi "stručnjaci" iznose i u koje su uvjerili javnost, a da u stvari pojma nemaju, jer su sve te tvrdnje odavno odbačene u praksi EU. 

Čudno je ali očito da autor akcijskog plana za eko poljoprivedu (dakle, veliki stručnjak) šuti kao zaliven, a jednako tako i po forumima samoproglašeni najveći stručnjak za eko poljoprivredu iz jednog kontrolnog tijela koji inače iskače iz svake paštete, također mukom šuti. A plan uništenja hrvatske eko poljoprivrede ide svojim putem.

No, ne odustajte, živite svoju strast! I ako se sa strašću vjerovali svom eko proizvođaču, vjerujte i dalje, jer nisu novine mjerilo istine. Uostalom, to je najpokvarljiviji medij (kako uče teoretičari novinarstva). 

No retreat an' no surrender!

* Izvor slika: ec.europa.eu (Ako vidite razlike na 3 slike, vi ste ekspert za eko poljoprivredu).

Mittel Europa

Ne znam za vas, ali ja sam se uvijek smatrao dijelom Mittel Europe. Balkan, pa čak i u Azrinoj pjesmi mi se nikada nije sviđao. I kada smo se krvavo izborili za svoju državu, nadao sam se da ćemo se i civilizacijski vratiti tamo gdje nam je mjesto i gdje nas žele.

Izvor: Flickr

Da, ž e l e! Ali zalud su nam države srednje Europe slale pozivnicu da se priključimo tzv. "Višegradskoj skupini". Bit će da naši političari nisu shvatili da ovo nije Višegrad na Drini, već se radi o Vyšehrad-u, Hrvatima dobro poznatom dvorcu s druge strane Vltave u "dobrom starom" Pragu. Al' što zatucani HDZ zna o zemljopisu. 

A onda je na vlast došao "urbaniji" SDP koji je shvatio o čemu se radi, ali su oni htjeli Višegrad iz Republike Srpske i svoj san o regi(j)onu. Jer intelektualni dosezi SDP-a ne mogu dokučiti njemački kad im je srcu prirastao ruski jezik, niti dokučiti pojam srednje Europe kada su programirani snom o Balkanu. 

I tako je SDP zadnjih 3,5 godine intenzivno radio na regionu, umjesto da se povežu sa prirodnijim saveznicima. Srećom, hrvatska predsjednica (a nije zavraga da dolazi iz vojske gdje je strategija i zemljopis jedno od najvažnijih područja promišljanja), dobro zna gdje je Hrvatskoj mjesto.

Na žalost, kako u Hrvatskoj svu medijsku scenu (novine, TV, internet) drže ljevičari, svaki pokušaj da se priključimo ovoj interesnoj grupi se sustavno demonizira, kao i države članice. 

Izvor: Wikimedia Commons

I da se razumijemo, ne volim Orbanov mini nacizam (stranačke vojske, želja za velikom Mađarskom itd.), ali treba shvatiti tko su nam prijatelji a tko ne. Ne sviđa mi se ni njihov kriminal s Inom (ja bi im je već odavno oduzeo), ali tu smo i mi jednako krivi. 

Kada su Rusi '56 zauzeli Mađarsku, mnogi Mađari su spas potražili u Hrvatskoj. I nisu zaboravili naše gostoprimstvo. Mada su me mađarski carinici uvijek nervirali i ne podnosim ih, ipak treba znati neke činjenice. U domovinskom ratu, diverzanti koji su preko Drave ulazili u okupiranu Baranju i tamo radili dar-mar znali su da je najsigurniji način da izvuku živu glavu bijeg u Mađarsku. Tamo bi ih mađarski carinici i policija razoružali, utovarili u aute i vratili natrag u Hrvatsku (vraćajući im i oružje). Zbog toga su četnici i JNA minirali gotovo cijelu granicu i to je jedini dio bojišta u bivšoj Jugi koji je miniran, a nije bio crta razdvajanja. Uostalom, nisu Mađari zaboravili spaljene crkve po Baranji ili opustošeno Laslovo.

Pitajte malo građane Donjeg Miholjca koliko je zrakoplova JNA srušila mađarska protuzračna obrana. Najmanje 4, ako ne i puno više. I nakon takvih poteza JNA nije ni pokušavala bombardirati ijedno mjesto blizu mađarske granice. 

Puno je ovakvih primjera prijateljskog ponašanja Mađarske. 

A Slovačka? Pitajte ijednog Dalmatinca gdje je osnovan Hajduk. Sigurno u neprijateljskoj nam zemlji. Gdje su od 18. stoljeća išli studirati hrvatski intelektualci (možda recimo u Bratislavu?). 

Ili Prag? Znate li da je Češka prva EU zemlja koja je (još dok smo bili u pregovorima) rekla da će rado prihvatiti hrvatske radnike i da nam ni slučajno neće postavljati kvote ili zabrane zapošljavanja. Čak dapače, zvali su sve koji žele raditi u Češkoj da dođu. 

Ili povampirena Poljska, kako je nazivaju ljevičarski mediji. Zemlja koja je bez razmišljanja poslala svog zapovjednika na mimohod, kada se 90% zemalja EU "ustrtalo" učiniti isto. Učinile su to i sve baltičke zemlje, koje nisu u ovoj V4 skupini, ali bi ih naša predsjednica htjela uključiti u EU grupu Baltik-Jadran. Zašto? Pa prijatelj ti dođe i kada su okolnosti protiv njega. 

Da, zahvaljujući našoj najnespobnijoj Vladi i najgoroj ministrici vanjskih poslova (mislio sam da poslije Jandrokovića nitko ne može biti gori, ali sam se strašno prevario), posvađali smo se sa cijelom srednjom Europom. 

No, još jednu stvar zaboravljamo. Dok se naša Vlada hvali uspjesima u turizmu, zaboravlja na činjenicu da turisti iz V4 skupine čine zasigurno 1/4, ako ne i 1/3 svih turista. "Zli" Mađari su ove godine ostvarili 2,2 milijuna noćenja (uz porast od oko 17%). Pametnome dosta. Svako daljnje pljuvanje po tim državama može povući odlazak ovih vjernih gostiju nekamo drugdje. 

A lijepo je i Lider početkom mjeseca napisao da Hrvatska sa susjedima (ne računajući Italiju) ostvaruje 30% izvoza (s Italijom 45%). A upravo zbog izvoza naša vrla partija ima slogan "Hrvatska raste". Razmislite, koliko glupi morate biti da se posvađate sa svima i odbacite 22 milijarde kuna izvoza. Također, iz ovih država uvozimo tek 23% (s Italijom 37%), dakle, imamo pozitivnu bilancu. Nije na odmet ni znati da je Mađarska u Hrvatsku investirala više novca nego velika Italija. 

Razmislite da li je Orban takav demon kakvim ga se mjesecima prikazuje ili samo želi spriječiti "staru" Europu da od Mađarske ne stvori logor za izbjeglice. A nije se jednom pokazalo da zapadna Europa nešto obeća, a onda obećanje treba provesti istočna Europa. 

Sama, Hrvatska mora slušati naređenja gotovo pa svake zemlje EU, ali udružena s državama koje su joj kulturološki i civilizacijski srodne, mogla bi bolje braniti vlastite interese.

Izvor: Wikipedia - Ovdje pripadamo, ne u SEE.

I ne brinite se, neće Višegradska skupina propasti, kako navijaju lijevi mediji; izglednije je da ćemo zbog potpunog nedostatka strateškog razmišljanja mi završiti kao logor za stotine tisuća ili milijun izbjeglica, a onda ću vas pitati, tko se bolje zalagao za interese Hrvatske - premijer "humanist" ili predsjednica "ksenofob".